Konfucije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
EmausBot (razgovor | doprinos)
m robot Mijenja: arc:ܩܘܢܦܘܫܝܘܣ
Xqbot (razgovor | doprinos)
m robot Dodaje: br:Konfusius; kozmetičke promjene
Red 15:
}}
 
'''Konfučije''' ili '''Konfucije''' (''tradicionalno:'' [[28. septembar|28. 9.]] [[551. pne.|551.]] – [[4. mart|4. 3.]] [[479. pne.| 479.]] pre nove ere) [[Kina|kineski]] filozof i socijalni reformator čija su učenja bila i ostala veoma značajna širom [[Istočna Azija|Istočne Azije]]. Bio je jedan od prvih privatnih učitelja u kineskoj istoriji. Najznačajniji je njegov etički sistem vrednosti, koji je bio temelj kineske državnosti i socijalne misli tokom celog [[feudalizam|feudalnog]] perioda. Sa razvojem [[feudalizam|feudalizma]] tokom [[Dinastija Han|Han dinastije]] u Kini njegova je filozofija instrumentalizovana u cilju učvršćivanja carske vlasti.
 
 
== Ime ==
 
[[ImageDatoteka:Cf_sin_phil.jpg|thumbnail|120px|left|''P. Intorcetta; C. Hertdrich & al, Confucius sinarum philosophus, Pariz 1687.'']]
''Videti još: [[Kineska imena]]''
 
Red 33:
 
 
== Biografija ==
 
Prema tradicionalnom verovanju, Konfučije je rođen [[28. septembar|28. septembra]] [[551. pne.|551. godine]] pre nove ere, u mestu Ći-fu (曲阜, ''[[pin-jin]]'': Qūfù) u državi Lu (鲁, ''pin-jin:'' Lǔ), u današnjoj provinciji [[Šan-dung]].
Red 39:
Konfučijev otac, general Šu-lijang H’ (叔梁纥, ''pin-jin:'' Shūliáng Hé) bio je poreklom iz plemićke porodice države Sung, koja se po padu države Sung u vreme Konfučijevog oca preselila u državu Lu. General Šu-lijang je imao 66 godina kada se Konfučije rodio, a njegova majka samo petnaest. Ovaj brak nije bio u skladu sa ritualnim propisima tog vremena, po kojima muškarac stariji od 63 godine nije više smeo da stupi u brak. Kada mu je otac umro, Konfučiju je bilo samo tri godine i samohrana majka ga je odgajila u siromaštvu.
 
[[ImageDatoteka:Shuliang_He.jpg|thumbnail|200px|right|''Konfučijev otac Šu-lijang H’, statua u Konfučijevom hramu u Ći-fuu.'']]
Konfučije se u devetnaestoj godini oženio sa Ći Guan-š’ (亓官氏, ''pin-jin:'' Qí Guānshì) i dobio sina kome je dao ime Li (鲤, ''pin-jin:'' Lǐ, bukv. ''šaran'') a nadimak Bo-ji (伯鱼, ''pin-jin:'' Bóyú). Radio je kao činovnik u državi Lu, kao nadzornik kraljevskog blaga i kao nadzornik skladišta kraljevske robe, a proveo je neko vreme i na mestu ministra pravde, tj. vrhovnog sudije države Lu. Mesto ministra napustio je zbog neslaganja sa vladarem, i zbog toga kasnije nije mogao ponovo da napreduje u državnoj službi. U pedesetoj godini, zbog dvorskih spletki napušta u potpunosti državnu službu i kreće na putovanje po kineskim državama, podučavajući i obične ljude i vladare. Pred kraj života, vratio se u državu Lu, gde je nastavio da podučava mnogobrojne učenike. Umro je u 73. godini, [[4. mart|4. marta]]a [[479. pne.|479. godine]] pre nove ere.
 
 
== Učenje ==
 
''Glavni članak: [[Konfučijanizam]]''
Red 52:
 
 
=== Etika ===
 
Konfučijanska etika je strogo racionalna, jasna i beskompromisna u pogledu razlike legaliteta i moraliteta radnje. Direktna je preteča [[Imanuel Kant|Kantovog]] [[kategorički imperativ|kategoričkog imperativa]] i sadrži istu [[maksima|maksimu]] u svom temelju. Zasniva se na tri koncepta: ''rituala'', ''ispravnosti'' i ''čovekoljublja''.
 
[[ImageDatoteka:Beijing_Conf_Temple.jpg|thumbnail|200px|right|''Konfučijanski hram u Pekingu.'']]
Po Konfučiju, suština svakog čoveka je ''čovekoljublje'' odnosno ''žen'' (仁, ''[[pin-jin]]:'' rén). Ono je materijalna suština čovekovih dužnosti prema drugima i ispoljava se preko savesnosti prema drugima, lojalnosti (忠, ''pin-jin:'' zhōng, džung) ili preko altruizma, obzirnosti (恕, ''pin-jin:'' shù, šu). Jedino čovek koji se pridržava čovekoljublja može da pravilno i u potpunosti obavlja svoje dužnosti prema drugima.
 
Red 66:
 
 
=== Politika ===
 
[[ImageDatoteka:Cf_sin_phil2.jpg|thumbnail|200px|left|''Slika Konfučija u knjizi Confucius sinarum philosophus, 1687.'']]
Konfučijeva politička misao temelji se na njegovoj etici i ideji o društvenim odnosima.
 
Red 80:
 
 
== Dela ==
 
Tradicionalno, Konfučije se smatra autorom ili komentatorom šest klasičnih dela konfučijanske književnosti. To su:
Red 95:
 
 
== Konfučijevi učenici ==
 
''Glavni članak: [[Konfučijevi učenici]]''
 
Konfučijevu misao nastavili su da šire i dorađuju njegovi direktni učenici i potomci. Najznačajniji među njima su: Konfučijev unuk [[C’-s’]] (子思, ''[[pin-jin]]:'' Zǐsī), [[Mencije]] (孟子, ''pin-jin:'' Mèng Zǐ, Meng C’), [[Sjin C’]] (荀子, ''pin-jin:'' Xún Zǐ) i [[Jen Hui]] (颜回, ''pin-jin:'' Yán Huí).
 
 
[[ImageDatoteka:Confucius_tomb.jpg|thumbnail|150px|right|''Konfučijeva grobnica.'']]
== Konfučijevi potomci ==
 
Konfučijevi potomci su tokom celog dinastičkog perioda bili priznavani i dobijali su posebne počasti i titule od vladara. Posebna titula ''vojvode vrhunske svetosti'' (衍圣公, ''pin-jin:'' Yǎnshèng gōng, Jen-šeng gung) davana je najstarijem članu svake generacije. Sadašnji najstariji direktni Konfučijev potomak je Kung D’-čeng (孔德成, ''pin-jin:'' Kǒng Déchéng), 77. generacija, rođen 1920. godine, profesor na Narodnom univerzitetu na Tajvanu.
 
 
== Knjige na srpskohrvatskom jeziku ==
 
# Brkić, Svetozar, ''Izabrani spisi: Laoce, Konfucije, Čuangce'', Prosveta, Beograd 1983.
# Juzef, Keler, ''Osnivači velikih religija'', Radnička štampa, Beograd 1978.
# Pušić, Radosav, ''Sin neba'', Svetovi, Novi Sad 1996.
# [[Feng Jou-lan|Feng, Ju-lan]], ''Istorija kineske filozofije'', Nolit, Beograd 1976.
 
[[CategoryKategorija:Kineski filozofi|K]]
[[CategoryKategorija:Kinezi|K]]
[[CategoryKategorija:Filozofi|K]]
[[Kategorija:Pisci aforizama]]
 
Red 141:
[[bn:কনফুসিয়াস]]
[[bo:ཁུང་ཙི།]]
[[br:Konfusius]]
[[bs:Konfučije]]
[[ca:Confuci]]