Konfucije – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Mijenja: arc:ܩܘܢܦܘܫܝܘܣ |
m robot Dodaje: br:Konfusius; kozmetičke promjene |
||
Red 15:
}}
'''Konfučije''' ili '''Konfucije''' (''tradicionalno:'' [[28. septembar|28. 9.]] [[551. pne.|551.]] – [[4. mart|4. 3.]] [[479. pne.|
== Ime ==
[[
''Videti još: [[Kineska imena]]''
Red 33:
== Biografija ==
Prema tradicionalnom verovanju, Konfučije je rođen [[28. septembar|28. septembra]] [[551. pne.|551. godine]] pre nove ere, u mestu Ći-fu (曲阜, ''[[pin-jin]]'': Qūfù) u državi Lu (鲁, ''pin-jin:'' Lǔ), u današnjoj provinciji [[Šan-dung]].
Red 39:
Konfučijev otac, general Šu-lijang H’ (叔梁纥, ''pin-jin:'' Shūliáng Hé) bio je poreklom iz plemićke porodice države Sung, koja se po padu države Sung u vreme Konfučijevog oca preselila u državu Lu. General Šu-lijang je imao 66 godina kada se Konfučije rodio, a njegova majka samo petnaest. Ovaj brak nije bio u skladu sa ritualnim propisima tog vremena, po kojima muškarac stariji od 63 godine nije više smeo da stupi u brak. Kada mu je otac umro, Konfučiju je bilo samo tri godine i samohrana majka ga je odgajila u siromaštvu.
[[
Konfučije se u devetnaestoj godini oženio sa Ći Guan-š’ (亓官氏, ''pin-jin:'' Qí Guānshì) i dobio sina kome je dao ime Li (鲤, ''pin-jin:'' Lǐ, bukv. ''šaran'') a nadimak Bo-ji (伯鱼, ''pin-jin:'' Bóyú). Radio je kao činovnik u državi Lu, kao nadzornik kraljevskog blaga i kao nadzornik skladišta kraljevske robe, a proveo je neko vreme i na mestu ministra pravde, tj. vrhovnog sudije države Lu. Mesto ministra napustio je zbog neslaganja sa vladarem, i zbog toga kasnije nije mogao ponovo da napreduje u državnoj službi. U pedesetoj godini, zbog dvorskih spletki napušta u potpunosti državnu službu i kreće na putovanje po kineskim državama, podučavajući i obične ljude i vladare. Pred kraj života, vratio se u državu Lu, gde je nastavio da podučava mnogobrojne učenike. Umro je u 73. godini, [[4. mart
== Učenje ==
''Glavni članak: [[Konfučijanizam]]''
Red 52:
=== Etika ===
Konfučijanska etika je strogo racionalna, jasna i beskompromisna u pogledu razlike legaliteta i moraliteta radnje. Direktna je preteča [[Imanuel Kant|Kantovog]] [[kategorički imperativ|kategoričkog imperativa]] i sadrži istu [[maksima|maksimu]] u svom temelju. Zasniva se na tri koncepta: ''rituala'', ''ispravnosti'' i ''čovekoljublja''.
[[
Po Konfučiju, suština svakog čoveka je ''čovekoljublje'' odnosno ''žen'' (仁, ''[[pin-jin]]:'' rén). Ono je materijalna suština čovekovih dužnosti prema drugima i ispoljava se preko savesnosti prema drugima, lojalnosti (忠, ''pin-jin:'' zhōng, džung) ili preko altruizma, obzirnosti (恕, ''pin-jin:'' shù, šu). Jedino čovek koji se pridržava čovekoljublja može da pravilno i u potpunosti obavlja svoje dužnosti prema drugima.
Red 66:
=== Politika ===
[[
Konfučijeva politička misao temelji se na njegovoj etici i ideji o društvenim odnosima.
Red 80:
== Dela ==
Tradicionalno, Konfučije se smatra autorom ili komentatorom šest klasičnih dela konfučijanske književnosti. To su:
Red 95:
== Konfučijevi učenici ==
''Glavni članak: [[Konfučijevi učenici]]''
Konfučijevu misao nastavili su da šire i dorađuju njegovi direktni učenici i potomci. Najznačajniji među njima su: Konfučijev unuk [[C’-s’]] (子思, ''[[pin-jin]]:'' Zǐsī), [[Mencije]] (孟子, ''pin-jin:'' Mèng Zǐ, Meng C’), [[Sjin C’]] (荀子, ''pin-jin:'' Xún Zǐ) i
[[
== Konfučijevi potomci ==
Konfučijevi potomci su tokom celog dinastičkog perioda bili priznavani i dobijali su posebne počasti i titule od vladara. Posebna titula ''vojvode vrhunske svetosti'' (衍圣公, ''pin-jin:'' Yǎnshèng gōng, Jen-šeng gung) davana je najstarijem članu svake generacije. Sadašnji najstariji direktni Konfučijev potomak je Kung D’-čeng (孔德成, ''pin-jin:'' Kǒng Déchéng), 77. generacija, rođen 1920. godine, profesor na Narodnom univerzitetu na Tajvanu.
== Knjige na srpskohrvatskom jeziku ==
# Brkić, Svetozar, ''Izabrani spisi: Laoce, Konfucije, Čuangce'', Prosveta, Beograd 1983.
# Juzef, Keler, ''Osnivači velikih religija'', Radnička štampa, Beograd 1978.
# Pušić, Radosav, ''Sin neba'', Svetovi, Novi Sad 1996.
# [[Feng Jou-lan|Feng, Ju-lan]], ''Istorija kineske filozofije'', Nolit, Beograd 1976.
[[
[[
[[
[[Kategorija:Pisci aforizama]]
Red 141:
[[bn:কনফুসিয়াস]]
[[bo:ཁུང་ཙི།]]
[[br:Konfusius]]
[[bs:Konfučije]]
[[ca:Confuci]]
|