Opsada Sarajeva – razlika između verzija

=== 1992. ===

==== Travanj-svibanj ====

Nakon masovnih demonstracija za mir, otvorena je vatra na prosvjednike sa brda, čime započinje opsada a građani sve više odlaze u skloništa. Dne 7. travnja bombardirana je zgrada parlamenta u središtu grada.<ref>[[#UN-ov izvještaj VI|UN-ov izvještaj VI]], paragraf 78</ref> Istodobno, petero ljudi je poginulo u borbama oko policijske akademije Sarajeva. Ulice su se ispraznile.<ref>[[#UN-ov izvještaj VI|UN-ov izvještaj VI]], paragraf 79</ref> Nikola Koljević i Biljana Plavšić dali su otkaz u kolektivnom bosanskom predsjedništvu kako bi se priključili političkom životu RS-a.<ref>[[#UN-ov izvještaj VI|UN-ov izvještaj VI]], paragraf 80</ref>

 

 

''[[New York Times]]'' objavio je da Sarajevo počinje izgledati poput "''labirinta barikada, kontrolnih točaka i klopki za tenkove''". <ref>[[#UN-ov izvještaj VI|UN-ov izvještaj VI]], paragraf 117</ref> 18. travnja, nakon što je sarajevska televizija odbila prekinuti emitiranje, granatirana je obližnja tramvajska stanica.<ref>[[#UN-ov izvještaj VI|UN-ov izvještaj VI]], paragraf 120</ref> Armija BiH borila se sa srpskom paravojskom oko tvornice streljiva JNA dok je opet sedmero civila ubijeno taj dan.<ref>[[#UN-ov izvještaj VI|UN-ov izvještaj VI]], paragraf 124</ref> 21. travnja devet granata ispaljenih iz [[minobacač]]a pogodilo je sarajevsku televiziju,<ref>[[#UN-ov izvještaj VI|UN-ov izvještaj VI]], paragraf 131</ref> dok je po prvi put granatirana bolnica, a kola hitne pomoći nisu mogla doći do ranjenih zbog snajpera.<ref>[[#UN-ov izvještaj VI|UN-ov izvještaj VI]], paragraf 133-134</ref>

25. travnja granatiran je Olimpijski muzej u 20:30 sati, te je velik dio njegove izložbe uništen u požaru. <ref>[[#UN-ov izvještaj VI|UN-ov izvještaj VI]], paragraf 161</ref> Dva dana kasnije, srpske snage zaustavile su sve konvoje hranom koji su išli prema gradu.<ref>[[#UN-ov izvještaj VI|UN-ov izvještaj VI]], paragraf 171</ref> 2. svibnja odigrao se [[napad na kolonu JNA u Sarajevu]], znan i kao ''incident u Dobrovoljačkoj ulici'', kada je Armija BiH napala konvoj JNA koji je napuštao Sarajevo prema dogovoru o povlačenju. Nakon tog okršaja, 215 pripadnika JNA je zarobljeno a najmanje šest je poginulo.<ref name="reuters">{{cite web| publisher=[[Reuters]]| url=http://in.reuters.com/article/2011/03/07/idINIndia-55380420110307| title=Austria won't send Bosnia general to Serbia| date=7. ožujka 2011| accessdate=7. ožujka 2011}}</ref> Motiv je bio razmijeniti te vojnike za predsjednika Izetbegovića, kojeg je dan prije JNA zarobila kada se vraćao sa mirovne konferencije u [[Lisabon]]u na sarajevskom aerodromu.<ref>{{cite web| publisher=New York Times| url=http://www.nytimes.com/1992/05/03/world/sarajevo-s-center-erupts-in-war-weakening-yugoslav-truce-effort.html?scp=1&sq=sarajevo%20may%203%201992&st=cse| author=John F. Burns| title=Sarajevo's Center Erupts in War, Weakening Yugoslav Truce Effort| date=3. svibnja 1992| accessdate=7. ožujka 2011}}</ref>

 

=== 1993. ===

==== Siječanj-lipanj ====

1. siječnja 1993. Sarajlije su dočekale prvu Novu godinu pod opsadom. Te noći ponovno je otvorena paljba na grad, dok su se snage Armije BiH i VRS ponovno sukobile.<ref>[[#UN-ov izvještaj VI4|UN-ov izvještaj VI - 4]], paragraf 1775</ref> Druga polovina 1992. i prva polovina 1993. godine su predstavile vrhunac opsade grada Sarajeva. Razne su grozote učinjene Sarajlijama uz žestoke gubitke. Neke su ulice bile toliko ugrožene da su nosile naziv "snajperska staza". <ref>{{cite news|publisher=BBC News|url=http://www.bbc.co.uk/news/uk-17390057|title=''Sarajevo: Inside 'sniper alley'''|date=4. travnja 2012|last=Bell|first=Martin|accessdate=09-04-2012}}</ref> Mnogi dijelovi grada kao naprimjer [[Novo Sarajevo]] bili su pod kontrolom VRS-a.

 

[[Mušan Topalović]], zapovjednik 10. brdske brigade Armije BiH, započeo je osvetničke pohode protiv srpskih stanovnika koji su ostali u Sarajevu. Odvezeni su iz svojih domova, opljačkani te katkad ubijeni u jami "Kazani", u kojoj je pronađeno 29 leševa.<ref>{{cite news|url=http://www.nytimes.com/1997/11/12/world/postscript-to-sarajevo-s-anguish-muslim-killings-of-serbs-detailed.html?pagewanted=all&src=pm|title=''Postscript to Sarajevo's Anguish: Muslim Killings of Serbs Detailed''|publisher=New York Times|author=Chris Hedges|date=12. studeni 1997|accessdate=01-09-2012}}</ref>

==== Srpanj-prosinac ====

1. srpnja, VRS je navela da je uvela "cestarinu" u rasponu od 140 do 350 $ za kamione i vozila [[UNHCR]]-a.<ref>[[#UN-ov izvještaj VI7|UN-ov izvještaj VI7]], paragraf 2813</ref> U subotu, 3. srpnja, ispaljeno je preko tisuću projektila na grad te ubilo sedmero ljudi, što je najveći opseg bombardiranja u skoro mjesec dana. Kao odgovor na napad, Armija BiH krenula je u protuofenzivu napadom na četvrti pod kontrolom VRS: [[Vogošća]], Rajlovac, Ilidža and Nedžarići. <ref>[[#UN-ov izvještaj VI7|UN-ov izvještaj VI7]], paragraf 2821-2822</ref> 4. srpnja, nastao je zastoj u raspodjeli humanitarne pomoći: službenici UN-a su odlučili dati 20 do 25 % pomoći vlastima RS, što je otprilike jednako broju stanovnika Sarajeva pod njihovom kontrolom u to doba. Međutim, vlasti RS-a su tražili 50 % pomoći. Kada je UN to odbio, RS je blokirala sve konvoje koji su prenosili gorivo. Nakon natezanja, službenici su VRS-u dali jedan od ukupno četiri kamiona sa gorivom. Kada su na zračnoj luci zahtijevali još jedan kamion, UN je odbio, zbog čega Sarajevo dva tjedna nije dobilo 70 tona goriva potrebno za održavanje struje. <ref>[[#UN-ov izvještaj VI7|UN-ov izvještaj VI7]], paragraf 2829</ref> Također, usprkos dolasku ljeta, u grad je stizalo samo 2 % [[pitka voda|pitke vode]] u usporedbi sa količinom prije rata. <ref>[[#UN-ov izvještaj VI7|UN-ov izvještaj VI7]], paragraf 2830</ref> 9. srpnja šefica UNHCR-a Sadako Ogata u Ženevi je upozorila da u prosjeku svaki građanin Sarajeva dnevno ima manje od 2,5 litara vode dnevno te da se očekuje da će stanje biti još gore. <ref name="aljazeera">{{cite web|url=http://balkans.aljazeera.net/makale/hronologija-opsade-sarajeva|title=''Kronologija opsade Sarajeva''|publisher=Al Jazeera Balkans|date=6. travnja 2012|accessdate=9. travnja 2012}}</ref>

 

12. srpnja, u Dobrinji, u ulici Hakije Turajlića 39, jedna minobacačka granata kalibra 82 mm ispaljena je na skupinu ljudi u redu za vodu kraj pumpe. 12 ljudi je ubijeno, među njima i 6-godišnje dijete, a neki su još imali kontejnere vode zavezane na leđima. Vatra je otvorena s teritorija pod kontrolom VRS-a, približno iz pravca zapad-sjeverozapad. <ref>[[#UN-ov izvještaj VI7|UN-ov izvještaj VI7]], paragraf 2874-2875</ref> Nestašica vode dovela je do 750 zabilježenih slučajeva [[tifus]]a tog ljeta. <ref>[[#Bethlehem|Bethlehem 1997.]], str. xlviii</ref> Zbog odbijanja vlade BiH u popravljanju električne mreže koja snabdijeva pogon streljiva u Vogošći, VRS je isključila dovod struje i plina Sarajevu.<ref>[[#UN-ov izvještaj VI7|UN-ov izvještaj VI7]], paragraf 2880</ref> 15. srpnja, oko 8.500 bošnjačkih izbjeglica je potražilo utočište u području [[Bjelašnica|Bjelašnice]] nakon pada Trnova.<ref>[[#UN-ov izvještaj VI7|UN-ov izvještaj VI7]], paragraf 2890</ref> VRS je nekoliko dana kasnije napjzad propustila konvoj sa gorivom - prvo je opskrbljena gradska pekara, a zatim glavna crpka za dotok vode te bolnica koja je trebala gorivo za generatore.<ref>[[#UN-ov izvještaj VI7|UN-ov izvještaj VI7]], paragraf 2894</ref>

15. kolovoza, nakon skoro tri mjeseca, struja i voda su obnovljeni u dijelovima grada.<ref>[[#Bethlehem|Bethlehem 1997.]], str. xlvix</ref> David P. Forsythe, suradnik Međunarodnog odbora Crvenog križa, usporedio je vladu BiH sa vladom [[Biafra|Biafre]] jer je "iskorištavala bošnjačke žrtve" kako bi navela Zapad na intervenciju, te je u tu svrhu "usporila dotok ptike vode u Sarajevo". Američka administracija i Europa su pak oklijevali aktivno se uključiti u rat jer su se bojali novog scenarija po uzoru na [[Vijetnam]].<ref>[[#Forsythe|Forsythe 2007.]], str. 68</ref> 6. rujna obnovljena je nastava u gradu, no učenici su su smiješteni po garažama, podrumima i stepenicama jer u školama vlasti ne bi mogle garantirati za njihovu sigurnost.<ref>[[#UN-ov izvještaj VI8|UN-ov izvještaj VI8]], paragraf 3303</ref>

 

U jednom od bizarnijih događaja, Karadžić je pozvao ruskog pisca i političara, [[Eduard Limonov|Eduarada Limonova]], u Pale na obilazak grada. Novinarka Slavenka Drakulić ovako je opisala taj susret:

{{citat4|left|Godinama, kad god bi pomislila na Karadžića, jedan mi prizor nikada nije izlazio iz glave...Karadžić stiže sa gostom, ruskim piscem Eduardom Limonovom. Sarajevo leži pod opsadom ispred njih, jasno mogu vidjeti svaku zgradu, svaku ulicu, svako drvo. Idealan položaj za snajpere. Obučen u crni kaput, sa šalom oko vrata pošto je zima, Karadžić galantno i sa smiješkom nudi svojem gostu "jedinstvenu priliku" koja nalikuje caru, gospodaru života i smrti. On nudi Limonovu da pokuša pucati iz mitraljeza koji je usmjeren prema gradu. Tek tako, radi zabave. "Pokušaj", on kaže, kao da izaziva Limonova. Kao u filmu u kojem kralj nudi svoju pušku gostu kako bi ubijao divlje životinje. Samo što u gradu žive ljudi, a ne životinje. Limonov prihvaća izazov, klekne pred oružjem i puca. Svi su oduševljeni, Limonov također, on je kao jedan od njih! Usprkos činjenici što je umjetnik, on nije kukavica.<ref>{{cite news|url=http://www.guardian.co.uk/commentisfree/2008/jul/23/radovankaradzic.warcrimes2|last=Drakulić|first=Slavenka|title=''First justice. Next, truth. Only then is reconciliation possible''|publisher=Guardian|date=23. srpnja 2008|accessdate=09-04-2012}}</ref>}}

 

14. kolovoza, uz posredstvo UNPROFOR-a, potpisan je "''Antisnajperski sporazum''" između Vahida Karavelića, predstavnika Armije BiH, i Dragomira Miloševića, predstavnika VRS-a, kojim se predviđa prestanak snajperskih napada. <ref>[[#MKSJ Milošević|MKSJ Milošević]], paragraf 53</ref> Sporazum je smanjio snajperske napade šest tjedana, ali nakon toga UNPROFOR je objavio kako su obje strane prekršile sporazum i nastavile sa snajperskim napadima.<ref>[[#MKSJ Milošević|MKSJ Milošević]], paragraf 55</ref>

=== 1995. ===

{{glavni|Operacija Namjerna sila}}

7. travnja jedna modificirana avio-bomba pala je na stambeno naselje u Hrasnici, u podnožju planine [[Igman]], uništivši pritom jednu kuću i oštetivši jedanaest kuća. Granata je imala za posljedicu civilne žrtve – jedna je osoba poginula, a tri su ranjene. Vatra je otvorena s Ilidže, s teritorija pod kontrolom VRS-a. <ref name="Karadžić21">[[#MKSJ Karadžić|MKSJ Karadžić]], str. 21</ref>

 

 

== Posljedice ==

U ovom su vremenu bile napadnute mnoge civilne zgrade. Izvještaji ističu da je već u rujnu 1993. godine na tisuće zgrada u Sarajevu bilo srušeno i sve ostale zgrade bile su manje ili više oštećene. Tome pripadaju bolnice, novinarske agencije, industrijske zgrade, zgrade vlasti, vojarne i baze UN-a. Među važnijim objektima se nalaze zgrada Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine i [[Vijećnica]], koja je [[25. travnja]] 1992. godine izgorjela zajedno s mnoštvom nenadoknadivih djela povijesti i kulture. Sarajevo je prije rata opskrbljivalo stanovništvo sa 210.000 [[kubični metar|kubičnih metara]] vode dnevno, što je otprilike 200 litara po osobi. Tijekom rata, bilo je moguće opskrbiti samo dvije do tri litre vode po osobi dnevno. Prije rata, godišnje je obavljeno pet tisuća popravaka na vodovodu, no tijekom rata bilo je moguće obaviti samo 300 popravaka zbog opasnosti od metaka.<ref>[[#Mann et al|Mann et al 1994.]], str. 7</ref> Zbog nestašice električne energije, bolnice su morale obavljati operacije uz svijeću a doktori sa hladnim rukama. Također, vladao je nedostatak zavoja, lijekova, proteza i ostale opreme.<ref>[[#Mann et al|Mann et al 1994.]], str. 8</ref> Do listopada 1993., u prosjeku je samo 20 % djece [[Cijepljenje|cijepljeno]] godišnje.<ref>[[#Mann et al|Mann et al 1994.]], str. 9</ref>

 

 

=== Žrtve i štete ===

{| class="wikitable" style="float: right;"

|+ Broj poginulih u Sarajevu (civila i vojnika) od 1991. do 1995.<ref name="idc"/>

 

== Suđenja MKSJ-a ==

[[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije]] (MKSJ) je optužio nekoliko zapovjednika za ratne zločine tijekom opsade. 2003. donio je prvu presudu za opsadu Sarajeva.

* [[Stanislav Galić]], zapovjednik korpusa Romanija, je zbog kampanje terora protiv Sarajlija, uključujući masakr na Markalema, proglašen krivim za [[teror]] i [[zločin protiv čovječnosti]] te osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu.<ref>{{cite web|url=http://www.dw.de/dw/article/0,,2484221,00.html|title=''Galiću doživotni zatvor''|date=1. prosinca 2006|accessdate=1. rujna 2012|publisher=Deutsche Welle}}</ref>

 

== Komemoracije ==

5. travnja 2012., na 20. godišnjicu početka opsade grada, postavljen je 11.541 crveni stolac na glavnoj cesti, ukupne dužine od 800 metara, u znak sjećanja na poginule žrtve grada. Projekt je nazvan 'Sarajevska crvena linija'.<ref>{{cite news|publisher=Jutarnji list|title=''Rijeka crvenih stolaca u središtu Sarajeva: 11.541, po jedan za svakog poginulog''|url=http://www.jutarnji.hr/rijeka-crvenih-stolaca-u-sredistu-sarajeva--11-541--po-jedan-za-svakog-poginulog/1020011/|date=6. travnja 2012|accessdate=09-04-2012}}</ref> [[Žene u crnom]] su istog datuma na Trgu Republike u u Beogradu organizirale komemoraciju za žrtve opsade.<ref name="žene u crnom">{{cite web|url=http://www.zeneucrnom.org/index.php?option=com_content&task=view&id=783|publisher=Žene u crnom|title=''20 godina OD AGRESIJE NA BOSNU I HERCEGOVINU''|accessdate=9. travnja 2012}}</ref>

 

* [[Rat u Bosni i Hercegovini]]

 

{{reflist|3}}

 

{{refend}}

 

{{WProjekti

|commonscat = Siege of Sarajevo