Verzija na datum 26 oktobar 2010 u 21:51 uredi 109.228.84.191 (razgovor) Nema sažetka izmjene ← Starija izmjena		Verzija na datum 26 oktobar 2010 u 23:07 uredi poništi Xqbot (razgovor \| doprinos) 112.443 izmene m robot Dodaje: hy:Կարլ Գուստավ Յունգ; kozmetičke promjene Novija izmjena →
Red 1: '''Carl Gustav Jung''' (Kesswill, [[26.7.]] [[1875]]. - Küssnach kraj Züricha, [[6.6.]] [[1961]].), švicarski psiholog i psihijatar [[~~Image~~Datoteka:Carl Jung (1912).png\|thumb\|Carl Gustav Jung]] Ovaj slavni naučnik doktorirao je medicinu u [[Basel]]u. Godine [[1904]]. razradio je metodu testiranja koja je postala standardni postupak u otkrivanju "''kompleksa''". Začetnik je tzv. ''[[analitička psihologija\|analitičke psihologije]]'' u kojoj se razlikuju dva sloja nesvjesnoga : osobno nesvjesno i kolektivno nesvjesno (rjeđe korišteni naziv je "arhetipska psihologija"- no, taj se nazivak rabi i za varijantu jungovske psihologije koju je razvio moderni Jungov nastavljač [[James Hillman]]). Jungova psihologija dala je značajne rezultate u interpretaciji [[mitologija\|mitoloških]] i [[religija\|religijskih]] [[simbol]]a. Njegova djela imaju snažan utjecaj u mnogim područjima kulturnog stvaralaštva (Jungov je utjecaj vidljiv, npr. u djelima [[Mircea Eliade~~\|Mircea Eliadea~~]]a, [[Joseph Campbell\|Josepha Campbella]], [[Erich Neumann\|Ericha Neumanna]], [[Hermann Hesse\|Hermanna Hessea]],..). == Osnove Jungove psihologije == Jung je svoju inačicu psihoanalize razvijao nakon raskida s [[Sigmund Freud\|Freudom]], praktički do konca života. Budući da je neke od osnovnih pojmova mijenjao tijekom vremena, te da se u korpusu njegovih sabranih djela može naći više zbunjujuće protuslovnih definicija temeljnih ideja, ovdje će biti prikazani temeljci Jungove psihologije u njenom završnome obliku. Također, Jungova psihologija opterećena je i nazovislovnom zbrkom: najčešći pojam u porabi je «analitička psihologija», katkad «dubinska psihologija», a nerijetko (što je, možda, i najprimjereniji nazivak) i «arhetipska psihologija»- iako se taj termin koristi i za opis oblika psihologije što ga je razvio Jungov učenik James Hillman. Jungov model psihe uključuje nekoliko glavnih sastavnica: * [[ego]] ili svjesno biće- identično Freudovoj definiciji ega * osobno nesvjesno ili dinamičko skladište [[poriva]], [[frustracija]], [[strepnja\|strepnji]] i želja pojedinca * kolektivno nesvjesno ili, po Jungu, rezervoar nesvjesnih sadržaja nastao tijekom ljudske [[evolucija\|evolucije]] Posljednji dio je i najkontroverzniji, te odvaja Jungovu psihologiju od ostalih varijanti psihoanalize i približava ju filozofskim učenjima. Jung je kolektivno nesvjesno u početku zamišljao kao skladište nesvjesnih psihičkih sadržaja koji bi bili odlika pojedinih [[nacija]], «[[rasa]]» ili kultura, u skladu s [[neoromantizam\|neoromantičnim]] razmišljanjima početka 20. stoljeća. Po tom bi, npr. kolektivno nesvjesno kod psihoanalize [[Francuzi\|Francuza]] uzrokovalo pojavu drugačijih svjesnih psiholoških obrazaca nego kod, recimo, [[Norvežani\|Norvežana]]. No, Jung je vrlo brzo napustio tu sklisku definiciju i prihvatio onu kojoj bi primjereniji naziv bio univerzalno nesvjesno. Po Jungu, kolektivno nesvjesno sadrži arhetipove ili univerzalna praoblika ili obrasca od kojih su glavni: Jastvo, Animus, Anima i Sjena. Ti su arhetipovi nalik na ideje ili forme u [[Platon]]ovoj filozofiji (samo se kod Junga ne mogu izravno percipirati, nego tek u manifestacijama). Red 19: Arhetipovi su sljedeći: * Jastvo ili «pravi ja» osobe, nadosobni je centar psihe koji ju, na paradoksalni način, i sadrži. Jung ga je izrijekom izjednačio s Atmanom iz Chandogya upanišade, Buddha prirodom iz tekstova [[Zen budizam\|Zen budizma]], Lapisom alkemičara i Nousom Plotina. U tradicijama se, po Jungu, Jastvo manifestira najčešće kao primordijalni čovjek, [[Adam Kadmon]] u [[kabala\|kabalističkom]] [[judaizam\|judaizmu]], Mahapurusha u [[hinduizam\|hinduizmu]], Antropos u [[gnosticizam\|gnosticizmu]], [[Krist]] kao Logos u [[kršćanstvo\|kršćanstvu]] te [[Buda]] u [[budizam\|budizmu]].Često nastaje predrasuda da je Jung zbog ovakvih istaživanja boga i religije bio mistik i zagovornik okultizma, dok se on zapravo samo bavio analogijama mitoloških i religijskih elemenata sa procesima u ljudskoj duši. * Animus je praslika muškarca u ženi * Anima je praslika žene u muškarcu * Sjena je središnja zaprjeka koja koči i uništava pojedinca, «unutarnji Đavo»- suma autodestruktivnih i konstriktivnih energija nesvjesnoga Po Jungu, arhetipovi se ukazuju u snovima, sanjarenjima, slobodnim asocijacijama preko simbola među kojima su najpoznatiji mudri starac (za Jastvo), kralj (može biti Jastvo, a i Animus- ovisno o surječju), kraljica (Jastvo, ali i Anima) i sl. Također, važnu ulogu u Jungovoj psihologiji ima Persona ili maska- lik koji osobnost/personalnost «navlači» ili su u nj «uvlači» , uglavnom nesvjesno, tijekom saobraćaja s drugim ljudima i u prilagodbi raznim životnim situacijama. Persona je, esencijalno, uloga ili maska koju osobnost igra u životu (otac, domaćica, službenik, vojnik,..). Cijela se Jungova psihologija može sažetu u jednu riječ: individuacija. Individuacija je rast personalnosti koja, u iskustvima i dramama života, kroz susret s arhetipovima dolazi do ostvarene zrelosti i cjelovitosti. Po Jungu, njegova je vrsta psihologije namijenjena više ljudima zrelije dobi koji su realizirali svoje osobne ambicije ([[seks]], karijera, [[obitelj]], društveno priznanje) te se, zasićeni životnim iskustvima, nalaze na pragu duhovne krize i propitivanja onoga što se često zove «smisao života». Potencijalni prigovor da, tako definiranoj, njegovoj psihologiji nedostaje univerzalnost Jung je otklonio tvrdnjom da i mladi ljudi mogu osjećati snažan poriv za individuacijom, no da se to ipak češće događa u zrelije životno doba: izuzetci bi bili veoma rano psihički razvijeni pojedinci, te ljudi takve psihološke konstitucije kojima su stalnice ljudskoga postojanja-obitelj i karijera- u drugome planu. Sam je Jung prihvatio Freudov obrazac formiranja osobnosti u ranim fazama [[djetinjstvo\|djetinjstva]], no inzistirao je na tome da je Freudova cjelokupna vizura ograničena i plošna: po Jungu, Freud je u skladu s mehaničko-materijalističkom [[paradigma\|paradigmom]] i svojim «hidrauličkim» modelom psihe zapravo nametnuo parcijalno vrijednu interpretaciju životnoga rasta kao univerzalnu-ili, stigavši na pola puta, pomislio je da je prešao sav put. Jungov obrazac psihičkoga rasta, inkorporirajući Freudov, predstavlja pojedinca kao biće koje, svjesno i nesvjesno, stremi ozbiljenju stanja punoće sebstva (nešto nalik na diktum iz [[William Shakespeare\|Shakespeareovog]] "[[Hamlet]]a"- "Budi vjeran svom istinskomu Ja"). Individuacija je proces u kojem čovjek, apsorbirajući psihičke energije što emaniraju iz arhetipova kolektivnoga nesvjesnog u svjesno iskustvo, te nadvladavajući opstrukciju unutarnjega neprijatelja ili Sjene i time ekspandirajući polje ego-personalnosti, raste do vrhunca susreta sa simbolima Jastva (često prikazanima u likovima osnivača religija poput Krista, no, nerijetko u slikama cjelovitosti kakve je Jung našao u hinduističkim i budističkim [[mandala]]ma, geometrijski pravilnim i zaokruženim figurama), ostvarujući time istinski životno ispunjenje i cjelovitost. Red 35: U Jungovoj se psihologiji pojavljuju, kao temeljni, još dva pojma: psihoidnost zbilje i sinkronost ili sinkronicitet. Prvi je Jung definirao metaforički: po njegovoj su izrijeci [[psiha]] i fizička stvarnost lice i naličje istoga novčića. Ako se išta suvislo da iščitati iz te tvrdnje, izgleda je je, bar u naznakama, kod Junga postojala sklonost objektivnom [[idealizam\|idealizmu]]: budući da tvarna [[zbilja]] nije projekcija psihe, niti je psiha manifestacija oblika visokoorganizirane tvari (stari problem um/mozak)- najrealnije je reći da po Jungu fundamentalna zbilja obuhvaća i sadrži kako mentalne tako i materijalne elemente, no jedan ne proizlazi iz drugoga.Sukladno tom razmišljanju, Jung je postulirao i novi prirodni zakon- sinkronost. Po njemu, radi se o akauzalnim vezama među pojavama u materijalnom univerzumu i ljudskim psihičkim doživljajima- opet, ovdje pojave idu «jedna uz drugu» a ne proistječu jedna iz druge. Ilustracije su najčešće iz područja [[parapsihologija\|parapsihologije]] ([[telepatija]], [[prekognicija]], ..). Status Jungove psihologije u novije vrijeme ne može se jednoznačno odrediti, no zorna su bar dva trenda: po nekim kritički nastrojenim psiholozima Jung se prečesto bavi nenaučnim i duhovnim temama. Također, analitička psihologija potpada pod modernu kritiku koja se odnosi na dubinsku psihologiju uopšte- previše intuitivnih zaključaka, a premalo empirijskih ogleda. S druge strane, Jungovi su sljedbenici uspjeli u integraciji [[analitička psihologija\|analitičke psihologije]] u psihijatrijske nastavne planove u većini zapadnih sveučilišta, pa je Jungov pristup zadobio stanovitu akademsku respektabilnost. No, glavni utjecaj Junga nije u području medicine ili psihijatrijske terapije već u širem području kulture, a napose u interpretaciji mitologije, te kao inspiracija u poljima [[književnost]]i, [[film]]a, [[vizualna umjetnost\|vizualnih umjetnosti]] i sl. Simultano sa slabljenjem utjecaja u znanstvenim krugovima [[informatičko doba\|informatičkoga doba]], Jungova nazočnost neprekidno raste u svim porama [[humanistika\|humanistike]], a posebice u onome dijelu opće kulturi modernoga doba zasićenome dominantnim [[materijalizam\|materijalizmom]] i scijentizmom. == Djela == * "Preobrazbe i simboli libida" * "Psihološki tipovi" Red 49: Na hrvatski su prevedeni do sada "Čovjek i njegovi simboli", "Psihologija i alkemija", te kvazoautobiografija "Sjećanja, snovi i razmišljanja". Izdvač Golden Marketing priprema dvije opsežne knjige glavnih Jungovih studija (http://www.golden-marketing.hr/knjiga.asp?idk=73 , http://www.golden-marketing.hr/knjiga.asp?idk=74 ) Neke od zanimljivosti povezane s Jungovom pojavom u Hrvatskoj su: * Jung je spomenuo hrvatskoga psihologa [[Ramir Bujas\|Ramira Bujasa]] u radu o sinkronosti * prijevod "Psihologije i alkemije" na hrvatski 1984. (prevela Štefica Halembek, redigirao [[Tomislav Ladan]]) ondašnja je hrvatska politička vrhuška ocijenila kao "nacionalistički" u jeziku. Također, nakon raspada Jugoslavije taj je prijevod opet preveden na [[srpski]] - što je jedan od interesantnih podataka za proučavatelje odnosa hrvatske i srpske dražave. [[~~Category~~Kategorija:Švicarski znanstvenici\|Jung, Carl Gustav]] [[~~Category~~Kategorija:Psiholozi\|Jung, Carl Gustav]] [[~~Category~~Kategorija:Psihijatri\|Jung, Carl Gustav]] [[Kategorija:Četveroslovnik-K\|ARL Gustav Jung]] [[Kategorija:Četveroslovnik-J\|UNG, Karl]] Red 89: [[hr:Carl Gustav Jung]] [[hu:Carl Gustav Jung]] [[hy:Կարլ Գուստավ Յունգ]] [[id:Carl Gustav Jung]] [[io:Carl Gustav Jung]]

Carl Gustav Jung – razlika između verzija