Sveti Vlaho i Dubrovnik – razlika između verzija

! '''Simboli (u Dubrovniku):''' || U ruci gotovo uvijek ima maketu Grada

|}

'''Sveti Vlaho''' zaštitnik je grada [[Dubrovnik]]a i čašćen kao njegov '''parac''' (u dubrovačkomu govoru znači ''zagovornik''). Sintagma '''nascega Prottettura''' se još uvijek rabi u Dubrovniku, pored češćega izraza parac.<ref name="Laznibat"/>

 

== Ime ==

Naziv ''Blaž'' dolazi od prilagodbe latinske inačice imena (Blasius), a dubrovački naziv ''Vlaho'' je nastao od grčke riječi ''Vlasios''. Starom ilirskom prilagodbom grčkih i rimskih imena, gdje se nastavci -ios, odnosno -ius zamjenjuju s -o (tradicionalno ilirska, pa tako i dubrovačka muška imena završavaju na -o), te poništavanjem sibilarizacije iz -s- u -h- dobije se ime '''Vlaho''', koje nije povezano s nazivom Vlasi korištenim za označavanje jednog dijela balkanske populacije. Još jedan primjer takve prilagodbe nalazimo u latinskom imenu ''Junius'', koje je u Dubrovniku glasilo ''Džono'' ([[Junije Restić|Džono Restić]], [[Junije Palmotić|Džono Palmotić]]). Sačuvano arhivsko gradivo često, u oporukama čak i redovito, spominje sv. Vlaha u množinskom obliku – nominativ sveti Vlasi (sueti Vlasi), npr. u Svete Vlasi, Svetoga Vlasi.<ref name="Laznibat">Laznibat, Velimir. ''Hrvatski jezik : Bartol Kašić u Dubrovniku.'' // Mostariensia : časopis za humanističke znanosti, Sveučilište u Mostaru, Mostar, 2005., br. 21., str. 97. – 110., {{ISSN|1234-5679}}</ref> Najraniji oblik jednine potvrđen je u arhivskomu gradivu iz [[1751.]]<ref name="Laznibat"/>