| colspan="4" | stabilni izotor sa 74 [[neutron]]a
|-
| <sup>129</sup>I
| [[veštački radioaktivan izotop|(veš.)]]
| 1,57×10<sup>7</sup> [[godina]]
| [[raspad beta minus|β]]<sup>-</sup>
| 0,194
| <sup>129</sup>[[ksenon|Xe]]
|-
| <sup>131</sup>I
| [[veštački radioaktivan izotop|(veš.)]]
| 8,02070 [[dan]]a
| [[raspad beta minus|β]]<sup>-</sup>
| 0,971
| <sup>131</sup>[[ksenon|Xe]]
|}
|-
! colspan="2" align="center" bgcolor="#ffff99" | <font size="-1">Tamo gde drugačije nije naznačeno,<br />upotrebljene su [[SI]] jedinice i [[normalni uslovi]].
<br />n.r.=način raspada,<br />e.r.=energija raspada,<br />p.r.=proizvod raspada
</font>
|}
'''Jod''' ('''I''', [[latinski]] - ''iodum''), ime je dobio po [[grčki jezik|grčkoj]] reči ''ioeides'' - ljubičasti.
== Istorija ==
Otkrio ga je [[1811]] godine Bernard Courtois, što su kasnije potvrdili hemičari Charles Desormes i Nicholas Clement. Osobine joda je [[1813]] godine bolje ispitao [[francuska|francuski]] hemičar Joseph Louis Gay-Lussac, koji je ovom elementu dao ime.
== Osobine ==
Jod spada u grupu [[halogeni elementi|halogenih elemenata]]
Jod je čvrsta supstanca, tamnosive boje, metalnog sjaja. Na sobnoj temperaturi jod se javlja u čvrstom [[agregatno stanje|agregatnom stanju]], kao sjajna plavo-crna supstanca. Pri zagrevanju jod sublimira, gradi ljubičaste pare karakterističnih mirisa koje se pri hlađenju odmah kristališu.
U čistom obliku jod ima otrovno dejstvo.
Postoji samo jedan postojan [[izotop]] joda u prirodi. Radioaktivni izotopi su: <sup>123</sup>I,<sup>125</sup>I,<sup>127</sup>I<sup>129</sup>I,<sup>131</sup>I.<br />
Jod je kao i svi [[halogeni elementi]] veoma reaktivan. U [[voda|vodi]] se slabo rastvara, ali ga zato organski rastvarači odlično rastvaraju. Jod je jako dezinfekciono sredstvo, ubija [[bakterije]] i [[gljivice]].
== Jedinjenja joda ==
Jod gradi brojna hemijska jedinjenja u kojima se javlja sa [[oksidacioni broj|oksidacionim brojem]] 1, 5 ili 7. Osobine jodovih jedinjenja su slične analognim jedinjenjima [[brom]]a ili [[hlor]]a. Najbolje reaguje sa [[metali]]ma gradeći jodide.
Najvažnija jedinjenja joda su kalijumjodid, jodoform i jodovodonik.
[[Fluor]], [[hlor]] i [[brom]] ga istiskuju iz jedinjenja, što se koristi za njegovo labaratorijsko dobijanje: KI + Br2<sub>2</sub>= KBr + I<sub>2</sub>
== Jod u prirodi ==
Jod spada u elemente koji su veoma malo rasprostranjeni u prirodi. Veće količine ovog elementa se javljaju u morskoj vodi, a takođe i kao nečistoća u čilskoj šalitri jod se javlja u vidu natrijum-jodata NaIO<sub>3</sub>. Javlja se i u mnogim namirnicama koje se svakodnevno koriste u ishrani (ako potiču sa terena na kojima se jod javlja na zemlji i u vodi), ali u količinama koje pokrivaju najviše 1/3 dnevnih potreba za jodom:
* 1 [[kilogram|kg]] povrća sadrži 20-30 mcg joda,
* 1 [[litar]] [[mleko|mleka]] - 35 mcg,
* 1 [[kilogram|kg]] - 100-200 mcg
Prženje i pečenje uzrokuje gubitak oko 20% joda iz namirnica, a kuvanje čak 58%!
== Primena joda ==
Jod se koristi u proizvodnji farbi i u fotografiji. U medicini se koristi za lečenje oboljenja štitne žlezde kao i za dezinfekciju npr. jodna tinktura. Radioaktivan [[izotop]] joda <sup>131</sup>I ima bitnu ulogu u otkrivanju bolesti štitne žlezde. U medicini se jod koristi kao antiseptik u vidu jodne tinkture. Kalijum-jodid se dodaje [[kuhinjska so|kuhinjskoj soli]] radi sprečavanja gušavosti.
== Biološki značaj ==
Jod je mikroelement koji je neophodan za zdravlje ljudi. On se unosi ishranom i vodom. Zemlja i [[voda]] u blizini mora su veoma bogate jodom, a sa udaljavanjem od mora količina joda se smanjuje.
U telu zdravog čoveka nalazi se 30-50 mili[[gram]]a joda. Najveće količine se javljaju u štitnoj žlezdi koja ima mogućnost skladištenja joda. Bez joda štitna žlezda ne može da proizvodi hormone tiroksin (T4) i hormon T3, neophodnih za pravilno funkcijonisanje svih [[ćelija]] u ljudskom organizmu.
Nedostatak joda u ishrani i u vodi izaziva bolest gušavost. Ovo oboljenje se uglavnom javlja u krajevma udaljenim od mora, tamo gde se ne dodaje jod u kuhinjsku so.
Nedostatak joda kod dece prouzrukuje smanjenu mogućnost učenja, pamćenja, usporava rast i fizički razvoj.
Dnevne potrebe za jodom su veoma male i iznose jedva 200 mikrograma, tako da u toku života čovek unese jedva nekoliko [[gram]]a joda. Trebalo bi znati da neko povrće (uglavnom iz porodice [[kupus]]a), sadrži čestice koje mogu pogoršati tok bolesti štitne žlezde.
{| {{prettytable}}
! colspan="2" | Količina joda u 100 grama produkta:
|-
| kavijar
| align=center | 130
|-
| neke ribe
| align=center | 190
|-
| neke ribe
| align=center | 120
|-
| sardine
| align=center | 99
|-
| tunjevina
| align=center | 53
|-
| belo [[vino]]
| align=center | 70
|-
| crno [[vino]]
| align=center | 50
|-
| sokovi od voća i povrća
| align=center | 30-40
|-
| [[mleko]]
| align=center | 6
|-
| beli [[sir]]
| align=center | 40
|-
| jaje
| align=center | 10
|-
| šargarepa
| align=center | 61
|}
{| {{prettytable}}
! colspan="2" | potrebe za jodom u različitim periodima života:
|-
| bebe do jedne godine života
| align=center | 50 mcg
|-
| deca od 1 do 3 [[godina]]
| align=center | 70 mcg
|-
| deca do 6 [[godina]]
| align=center | 90 mcg
|-
| od 6 do 10 [[godina]]
| align=center | 120 mcg
|-
| mladi
| align=center | 150 mcg
|-
| odrasli
| align=center | oko 200 mcg
|-
| trudne žene
| align=center | 230 mcg
|-
| žene koje doje
| align=center | 260 mcg
|}
Od dvaneste nedelje plod počinje da stvara svoje [[hormon]]e iz štitne žlezde. Jod potreban za taj proces uzima od majke, kao i u vreme dojenja, kada je jedini izvor joda za dete majčino [[mleko]]. Zbog toga je u tim periodima posebno važno unositi dovoljnu količinu joda.
Na [[Zemlja|Zemlji]] oko 1,5 miliardi ljudi živi u rejonima koji su pogođeni nedostatkom joda, a gušavost se javlja kod 600 miliona ljudi.