'''Valentinijan III. ''' ([[Ravenna]], [[2. 7.|2.7.]] [[419]]. - [[Rim]], [[16. 3.|16. ožujka]] [[455]].), puno ime '''Flavius Placidus Valentinianus''', od [[425]]. do [[455]]. car [[Zapadno Rimsko carstvo|Zapadnog Rimskog Carstva]].
Valentinijan III. je bio jedini sin [[car]]a [[Konstancije III|Konstancija III.]] i [[Gala Placidija|Gale Placidije]], kćeri cara [[Teodosije I|Teodozija I. Velikog]] i unuke cara [[valentinijan I|Valentinijana I.]]. Nakon žestoke svađe Gale Placide i njenog brata cara [[Honorije|Honorija]] ona i Valentinijan III. su bili protjerani u [[Istanbul|Carigrad]] gdje ostaju do Honorijeve smrti 423. godine. Dok je u Rimu za cara ubrzo izabran Ivan, Teodozije II. je gotovo godinu dana razmišlja da prizna i tako legalizira poziciju novog cara [[Zapadno Rimsko carstvo|Zapadnog Rimskog Carstva]] ili da pokrene akciju u zaštiti interesa svog maloljetnog nećaka. Odluka je donesena tek [[23. 10.|23.10.]] [[424]]. kada je u Valentinijan III. u [[Istanbul|Carigradu]] proglašen za cezara. Nakon kratkog rata bizantska vojska će poraziti uzurpatora Ivana i postaviti u julu/srpnju 425. godine Valentinijana III. za cara.
U prvom razdoblju careve "vladavine" njegov majka [[Gala Placidija|Gala Placidija]] je organizirala neku vrstu [[posljednji rimski trijumvirat|posljednjeg rimskog trijumvirata]] tako da je jednom generalu dala vlast u Galiji, drugome u Italiji, a trećemu u Africi. Ta podijela vlasti će ubrzo dovesti do građanskog rata u kojemu [[Flavije Aecije]] zapovjednik rimske vojske u Galiji iz pomoć [[Huni|Huna]] uspjeve 433. godine osvojiti potpunu vlast u državi, tako da će Valentinijan III. ostati samo de jure car koji na kraju neće nikada de facto vladati.
[[437]]. godine oženio je [[Licinija Eudokija|Liciniju Eudokiju]] (* 422; † 462), kćer [[teodosije II|Teodozija II.]] i [[Athenaida|Atenaide]].
