Upala – razlika između verzija

{{radovi24}}

'''Upala''' je dio složenog biološkog odgovora organizma na štetne čimbenike, poput patogenih [[bakterija]], oštećenih [[stanica]] (primjerice [[ishemija]], [[nekroza]]) ili raznih iritansa (kemijskog, mehaničkog ili fizikalnog tipa). Još od Celsusa, četiri znaka akutne upale su [[bol]] (dolor), [[toplina]] (calor), crvenilo (rubor) i oteklina (tumor). Kasnije je dodan i gubitak funkcije (functio laesa) kao peti znak upale. Svrha upale je da pomogne organizmu u borbi protiv štetnog stimulusa, ali ponekad predstavlja zdravstveni problem sama po sebi, kada njena svrha nije sasvim jasna ili je potpuno kontraproduktivna (kronična upala ili [[akutna reumatska groznica]]) a upala je početak procesa liječenja. Upala nije isto što i [[infekcija]], čak i u slučajevima kad je upala uzrokovana infekcijom.

 

U medicinskoj nomenklaturi, općenito je pravilo da upale završavaju nastavkom –itis. Tako je upala ždrijela [[faringitis]], upala sinusa sinusitis, upala bubrega [[glomerulonefritis]]. Iznimka od ovog pravila je upala pluća, [[upala pluća|pneumonija]].

 

Stanice koje sudjeluju u upalnoj reakciji mogu biti porijetlom iz krvi ili pak sastavni dio tkiva. Stanice koje su dio tkiva su makrofagi, mastociti i plazma stanice te potporne stanice endotela, vezivnog tkiva i glatkog mišićja. Stanice koje iz krvi dolaze u pogođeno područje su leukociti (koji mogu biti granulirani ili ne) te krvne pločice ili trombociti. Granulirani leukociti obuhvaćaju neutrofile, bazofile i eozinofile, dok su negranulirani monociti i limfociti. Pretraga krvi koja prikazuje udjele pojedinih vrsta bijelih krvnih stanica naziva se diferencijalna krvna slika i često može ukazati o kakvom se obliku uzročnika upale radi.