Treća Ivanova poslanica – razlika između verzija

Ova Poslanica upućena je Gaju. Teško je utvrditi dali je reč o istom kaju iz Poslanice Rimljanima ili Korinćanima. U ovom spisu preporučuje se hrišćanska [[ljubav]] koja se izražava gostoljubljem osobito prema misionarima.

 

 

Autor se naziva starješina. Predaja tvrdi da je [[Apostol Ivan|Ivan]] [[apostoli|apostol]] i evanđelist autor četvrtog evanđelja i triju Ivanovih poslanica, a suvremena kritika tvrdi da [[evanđelje]] i poslanice pripadaju istom krugu, odnosno Ivanovskoj školi, ali većina drži da su bili različiti autori.

Treća je Ivanova poslanica naslovljena Gaju, Ivanovom ljubljenom učeniku.

 

 

Vrijeme nastanka Treće Ivanove poslanice je posljednje desetljeće prvog stoljeća.

 

 

 

Treća je Ivanova poslanica napisana prije nego su se pojavili lažni učitelji. Poslanica je upravljena Gaju. Njegovo je ponašanje besprijekorno i osobito je poznat po požrtvovnom gostoprimstvu prema braći, koja posjećuju njegovu zajednicu.

Poslanica se izravnije bavi sporom između starješine i [[Diotref]]a, koji je poglavar zajednice, vjerojatno one kojoj pripada Gaj. Zanijekana je vlast starješine time što netko odbija primiti njegove izaslanike ili isključuje one [[хришћанин|kršćane]] koji ih primaju. Ipak se neki nisu dali ustrašiti od Diotrefa, među kojima je i Gaj i starješina je računao na njih za izvršavanje svojih odredbi. [[Demetrije]] je očito izaslanik od povjerenja jer za njega svjedoče svi, i sama Istina, i sam starješina.

 

 

Svrha Treće Ivanove poslanice je urediti sukob autoriteta koji je nastao u jednoj od Crkava podložnih Apostolu [[Apostol Ivan|Ivanu]]. Život po Istini, nasljedovanje dobra i svjedočanstvo za Istinu protežu se kao [[teologija]] poruke.

 

* Wilfrid J. Harrington Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1990.

* Jeruzalemska Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2003, uredili: Adalbert Rebić, Jerko Fućak i Bonaventura Duda.