Teočak – razlika između verzija

}}

 

 

Teočak je smješten na sjeveroistočnim padinama planine [[Majevica|Majevice]], na [[nadmorska visina|nadmorskoj visini]] od 300 do 600 metara. Čini ga više naselja: Tursunovo Brdo, Stari Teočak, Bilalići, Uzunovići, Jasenje, Ogorelica, Jasikovac, Husejnovići, Centar i Sniježnica i Krstac.

 

Po popisu stanovništva iz 1991. godine broji 7.200 stanovnika (uglavnom [[Bošnjaci]]).

 

==Historija==

Teočak je u dalekoj prošlosti imao veoma važnu ulogu zbog svoje tvrđave i strateškog položaja. Teočak ima takav položaj da se iz njega vide [[Drina]] i [[Sava]], [[Bijeljina]] i [[Brčko]] i mnoga naselja [[Semberija|Semberije]]. U Starom Teočaku su ostaci tvrđave, a uz nju i naselja. Pod samom tvrđavom je [[džamija]] za čiju se gradnju spominje ime sultana [[Fatih II.|Fatiha II.]], poslije zauzimanja tvrđave od [[Mađari|Ugara]] početkom [[1474]]. godine, kada se u osmanlijskoj vlasti spominju [[tuzla]]nska područja. Stanovništvo oko Teočaka nekada je bilo katoličko. Do danas su u Teočaku očuvane priče o mađarskoj i rimskoj crkvi i samostanu. U Teočaku su bile dvije nekropole [[stećci|stećaka]] Mramor i Harci, koje svjedoče o bosanskoj posebnosti, a i do danas su neki od stećaka očuvani.

Ovdje je bila istovjetna situacija kao i u načvanskoj banovini koja je kao i srebrenička banovina bila prethodno u vlasti Mađara, pa je poslije turskog zaposjedanja masovno naseljena Vlasima. Da se u Podrinje i Posavinu u drugoj polovini XV i u XVI vijeku doselilo novo stanovništvo iz Hercegovine, Crne Gore i zapadne Srbije postoji više dokaza. Sukcesivno dokidanje vlaških povlastica između 1476. i 1533. godine, po pojedinim područija od juga prema sjeveru, i to prvo u Brveniku, zatim u području oko Srebrenice, pa u naihiji Dremetinu, jasno govori o kretanju vlaha u tom pravcu.

 

 

 

'''Stari grad''' koji se nalazi u Starom Teočaku sagrađen je 1548.godine. Pored njega iste godine nikla je i '''Fethija džamija''' prema zamisli sultana Bajazita II. Ovi prostori bili su poprište žestokih borbi između Turaka i Mađara. U zadnjim borbama polovicom 16. stoljeća gradom su ovladali Turci, koji su prilikom povlačenja sve otvore na Starom gradu zazidali. Taj je grad od povlačenja Turaka s ovih prostora do danas ostao netaknut.

 

Još 1990. godine Mirko Babić, sadašnji direktor bijeljinskog muzeja, započeo je arheološka ispitivanja na ovom mjestu. Međutim, ratni sukobi spriječili su ga da okonča ispitivanja na ovom spomeniku bosanskohercehovačke kulture koji je registriran kod Zemaljskog zavoda u Sarajevu 1959. godine. Među Teočanima kruže razne priče, kao na primjer da je u unutrašnjosti Starog grada turska vojska ostavila veće količine zlata i drugih vrijednih eksponata iz tog doba. Ni jedan prilaz koji vodi u unutrašnjost stare zidine već više od 450 godina nije otvaran. Mještani su radoznali što se krije unutar utvrde, ali s obzirom na to da se radi o spomeniku kulture bilo koji pokušaj štete na ovom objektu bio bi sankcioniran kaznenim mjerama. Mještani Starog Teočaka, koji su najbliži Starom gradu, tvrde da su neki od njih na ovom prostoru pronalazili eksponate iz 16. stoljeća kao što su razne vrste oruđa, zemljane posude, a da je bilo slučajeva i nalaska dukata u podnožju grada.

 

==Kultura==

==Vanjske poveznice==