Verzija na datum 22 septembar 2013 u 22:33 uredi Igor Windsor (razgovor \| doprinos) Autopatroleri, Birokrati, Premještač datoteka, Patrolci, Vraćači, Administratori 23.851 izmena m →‎Rimska satira ← Starija izmjena		Verzija na datum 24 juni 2014 u 17:59 uredi poništi Kolega2357 (razgovor \| doprinos) 20.730.146 izmena m robot kozmetičke promjene Novija izmjena →
Red 4: Satira je jedina izvorna [[stari Rim\|rimska]] književna vrsta. [[Kvintilijan]] je rekao: ''Satura quidem tota nostra est'' (= Satira je doista cijela naša).<ref>Kvintilijan, ''Institutio oratoria'', X, 1, 93.</ref> Najpoznatiji su predstavnici [[Gaj Lucilije]], [[Kvint Horacije Flak]], [[Aulo Perzije Flak]] i [[Decim Junije Juvenal]]. == Rimska satira == Satiričnih elemenata ima i u [[Grčka književnost\|grčkoj književnosti]], npr. u [[Stara atička komedija\|staroj atičkoj komediji]] i [[Aristofan~~\|Aristofanovim~~]]ovim napadima na suvremenike ([[Kleon~~\|Kleona~~]]a, [[Sokrat~~\|Sokrata~~]]a itd.), zatim u [[Kinička škola\|kiničko]]-[[Stoicizam\|stoičkim]] [[Dijatriba\|dijatribama]] [[Bion iz Boristena\|Biona iz Boristena]] i [[Menip iz Gadare\|Menipa iz Gadare]]. Međutim, ipak su tek [[Rimska književnost\|rimski književnici]] razvili satiru kao posebnu književnu vrstu koju karakterizira raznolikost sadržine, a ponekada i oblika ([[dijalog]], [[~~Pripovijetka\|~~pripovijetka]], [[anegdota]], raznovrsni [[Metrika\|metri]], mješavina [[Poezija\|poezije]] i [[Proza\|proze]]). [[Tit Livije]]<ref>Tit Livije, ''Ab Urbe condita'', VII, 2.</ref> opisuje ''saturae'' kao drevne [[Drama\|dramske]] predstave, koje su prvi puta priređene da bi se umilostivili bogovi tokom jedne epidemije [[Kuga\|kuge]], i koje su predstavljale mješavinu pesme, [[Glazba\|glazbe]] i plesa. Ove dramske sature s jedne su strane utjecale na razvitak rimske [[Komedija\|komedije]], a s druge strane iz njih se razvila poludramska "satira", opis piščeva osobna gledišta, duhovit, podrugljiv ili moralizatorski, na suvremene [[Društvo\|društvene]] ili [[Književnost\|književne]] teme ili jednostavno usmjeren na ljudske mane. Red 12: Rimski autori navode da je prvi pisac stihovanih satira bio [[Enije]], ali čini se da u njima nije bilo [[Invektiva\|invektive]] ili osobnih napada. [[Gaj Lucilije]] bio je prvi koji se u cijelosti posvetio toj književnoj vrsti, i upravo joj je on dao i njen osobeni karakter i [[Heksametar\|heksametarsku]] formu. Svi kasniji rimski pisci satira smatrali su Lucilija svojim utemeljivačem. Nakon njega djelovao je [[Marko Terencije Varon]], koji je za uzor uzeo Menipove satire, u kojima su se miješali proza i stihovi u različitim metrima. No Varonove satire nisu bile toliko podrugljive kao Lucilijeve i imale su više [[Didaktika\|didaktički]] ton. [[Horacije~~\|Horacijeve~~]]ve satire pokazuju jak Lucilijev utjecaj, ali ne sadrže osobne napade, nego više kritiziraju općeljudske mane, a sadrže i zanimljive samokritike. [[Aulo Perzije Flak\|Perzije]] također pokazuje određeni Lucilijev utjecaj, no njegove satire karakterizira jak moralizatorski ton sa [[Stoicizam\|stoičkog]] stajališta i isto ne sadrže direktne osobne napade. Svoj je vrhunac rimska satira dosegla s [[Juvenal~~\|Juvenalom~~]]om, koji daje gorke opise poročnosti i zločinstva svake vrste, ali ih radi vlastite sigurnosti povezuje s ljudima prethodne generacije. Posebnu vrstu satire predstavlja [[Seneka\|Senekina]] ''Apocolocynthosis'' (''Pretvaranje [[Klaudije\|Klaudija]] u tikvu''), poznata i kao ''Ludus de morte Claudiii'' (= ''Igra o Klaudijevoj smrti''). Pisana je menipskom mješavinom proze i poezije i grubim humorom karikira [[Deifikacija\|deifikaciju]] pokojnog cara Klaudija. Na tragu menipske satire je i [[Petronije~~\|Petronijev~~]]v ''Satyricon'', no to je već više [[~~Roman\|~~roman]] nego satira. == Reference == {{reference}}

Satira – razlika između verzija