Rat u Iraku – razlika između verzija

|teritorij=

|ishod= [[Američka okupacija Iraka]]

|komandant1= General [[Tomi Frenks]]

|komandnat2= [[Sadam Husein]]

Broj mrtvih u sukobu je nepoznat, no procjene sežu od najmanje 150,000<ref name="ibc2">{{cite web|url=http://www.iraqbodycount.org/analysis/numbers/warlogs/|title=Iraq War Logs: What the numbers reveal|publisher=Iraq Body Count|date=Listopad 2010|accessdate = 21. 11. 2010.}}</ref> do najviše 1 milijun.<ref name="ORB"/>

 

 

Dvije sedmice nakon [[Napadi 11. septembra 2001.|Napada 11. septembra 2001.]] od strane prije svega pakistanskih terorista američki predsjednik George Bush je izdao naređenje [[Donald Rumsfeld|Donaldu Rumsfeldu]] da se izrade planovi za invaziju [[Irak]]a <ref>[http://www.irishtimes.com/newspaper/world/2011/0204/1224288987673.html Invasion ordered weeks after 9/11, says Rumsfeld]</ref> u skladu s Iraq Liberation Act na koji će se invazija pozvati.

 

U rujnu [[2002|2002.]] pojavila se kriza zbog tvrdnje [[Sjedinjene Američke Države|Američkog]] predsjednika [[George W. Bush|Georgea W. Busha]] da [[Irak]] posjeduje [[oružje za masovno uništenje|oružja za masovno uništenje]], pomaže teroristima (te je tako i implicirao da je Irak stajao iza napada [[11. 9.|11. rujna]] [[2001|2001.]]) i da se nije razoružao prema rezolucijama [[Ujedinjeni narodi|UN]]-a. Još je ranije naveo da su "Irak, [[Iran]] i [[Demokratska Narodna Republika Koreja|Sjeverna Koreja]] osovine zla"<ref>{{cite news|url=http://www.voanews.com/croatian/archive/2005-08/2005-08-07-voa7.cfm?moddate = 07. 08. 2005. |title='Osovina zla' tri godine kasnije |last=|first=|date = 07. 08. 2005.|work=[[VOA news]] |accessdate = 12. 09. 2009.}}</ref><ref>{{cite news|url=http://www.index.hr/vijesti/clanak/prije-dvanaest-godina-poceo-je-rat-u-perzijskom-zaljevu/112803.aspx |title=Prije 12 godina počeo rat u Perzijskom zaljevu |last=|first=|date = 16. 01. 2003.|work=[[Index.hr]] |accessdate = 12. 09. 2009.}}</ref>. Irak je izjavio da ne posjeduje nikakva oružja za masovno uništenje.

U studenom [[2002]]. [[Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija|Vijeće sigurnosti UN-a]] odobrilo je rezoluciju 1441 kojom se zahtijeva da Irak surađuje sa svojim obavezama za razoružanje što je ta država prihvatila, na što su '''UNMOVIC''' inspektori počeli sa svojim pretragama.

No američki predsjednik [[George W. Bush]] nije bio zadovoljan, ustvrdivši da Irak skriva svoj arsenal od inspektora i da pomaže teroristima. Državni sekretar SAD-a [[Colin Powell]] čak je održao prezentaciju u [[Vijeće sigurnosti|Vijeću sigurnosti]] [[Ujedinjeni narodi|UN]]-a i predstavio navodne dokaze o tome kako Irak posjeduje pokretne kamione/laboratorije u kojima proizvodi antraks te da planira nabaviti nuklearno oružje <ref>[http://abcnews.go.com/2020/Politics/story?id=1105979&page=1 ABCnews.go.com; Colin Powell on Iraq]</ref><ref>[http://www.state.gov/secretary/former/powell/remarks/2003/17300.htm Colin Powell; Remarks to the UN Security Council]</ref>. I britanski premijer [[Tony Blair]] je snažno zagovarao vojnu intervenciju, navodeći kako se pod Huseinovim režimom kršilo humanitarno pravo te je nastradalo oko 400.000 ljudi te kako Irak ima oružje koje je sposobno doseći i Veliku Britaniju<ref>[http://politics.guardian.co.uk/iraq/story/0,12956,1089630,00.html The Guardian, Transcript: The Bush-Blair press conference]</ref>. Nakon neuspjelog pokušaja da se u [[Ujedinjeni narodi|UN]]-u dobije rezolucija koja podržava upotrebu vojne intervencije, SAD je [[17. 3.|17. ožujka]] [[2003]]. objavio ultimatum - Saddam Hussein mora napustiti Irak u roku od 48 sati ili će biti rata<ref>[http://georgewbush-whitehouse.archives.gov/news/releases/2003/03/20030317-7.html The White House.gov, News - President says Saddam Hussein must leave Iraq within 48 hours]</ref>. Kada se to nije dogodilo, [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] i [[Velika Britanija]] započeli su s Koalicijom drugih država rat s Irakom, navodno kako bi se riješili diktatora [[Sadam Husein|Sadama Huseina]] i stabilizirali regiju.

 

U sklopu priprema za invaziju Iraka još tijekom 2002 godine vlada i mediji [[Sjedinjene Američke Države|SADa]] su pokrenuli državnu [[propaganda|propagandu]] s ciljem dobivanja podrške vlastitog stanovništva za ovu invaziju i [[ratna okupacija|okupaciju]]. Osnovni dio ove podrške su činile optužbe o saradnji [[Irak]]a i Al Qaide kao i postojanje iračkog oružja za masovnog uništenje. Rezultat ove državne propagadne okrenute prema vlastitom stanovništvu je bila javna podrška tamošnjeg stavništva ovoj vojnoj agresiji. Istraživanje koje je provelo [[University of Maryland]] 2003 godine je gledajući razno istraživanja javnog mišljenja je otkrilo da je u january 2003 godine (dva meseca pre invazije) 68% stanovnika SAD verovalo da je [[Irak]] igrao veliku ulogu u [[Napadi 11. septembra 2001.|Napadima 11. septembra 2001]],a još njih 13% je verovalo da su nađeni čvrsti dokazi te vladine tvrdnje. U istraživanju vođenom mesec dana kasnije kada su ispitanici imali veći broj mogućih odgovora njih 20% je verovalo da je Irak direktno uključen u [[Napadi 11. septembra 2001.|teroristički napad]], njih 36% je verovalo da je Irak dao pomoć Al Qaidi, 29% je verovalo da je bilo službenih kontakata između [[Al Kaida|Al Qaide]] i Iraka dok ih je samo 7% izjavilo da nema nikakve veze između Al Qaide i Iraka što je bila za razliku od ostalih opcije jedina istina. Samom invazijom i okupacijom propaganda usmjerena prema vlastitom stanovništvu nije prestala tako da je ona nastavljane i nakon okupacije Iraka samo što je sada bila usmjerena prema vladinim propagandnim tvrdnjama da su u Iraku nađeni dokazi tih veza. Ovaj put [[propaganda]] je bila samo djelomično uspješna pošto je u te vladine tvrdnje verovalo u junu 2003 samo oko 50% stanovnika SADa.

 

Po pitanju Američke državne propagande o navodnom Iračkom oružju za masovno uništenje pred invaziju nikakva istraživanja nisu rađena zbog uspješnosti ove propagande koja je uverila praktički svo stanovništvo u postojanje tog oružja. Nekoliko meseci nakon početka invazija nakon propagandnog spina koji je tvrdio da je nađen dokaz ovog oružja iako u stvarnosti nije vodilo se istraživanje mišljenja stanovništva koje je završilo s zaključkom da oko 25% ispitanika veruje u nalazak tog oružja kojeg u stvarnosti nije bilo. Poslednji dio državne propagande usmeren na vlastito stanovništvo je bila navodna opća svetske podrška ovoj invaziji i ratu protiv terorizma što je na kraju krajeva bila potpuna laž<ref>[http://www.worldpublicopinion.org/pipa/pdf/oct03/IraqMedia_Oct03_rpt.pdf Misperceptions, the media and the Iraq War]</ref>

 

Tijekom priprema za invaziju [[Irak]]a [[Velika Britanija|britanska vlada]] zajedno s vojnim i obavještajnim predstavnicima je održala tajni sastanak [[23. 7.|23.7.]][[2002]]. godine čiji podaci će izaći u javnost 2005. godine pod imenom Downing Street Memo (Downing Street je adresa britanske vlade). Internacionalno najvažnija, najosjetljivija točka tog dokumenta je bio izvještaj šefa britanske tajne službe Sir Richard Dearlovea, koji je nakon sastanka u [[Washington]]u izjavio na toj tajnom sastanku:

"Bush želi vojnom akcijom koja će biti objašnjena postojanjem oružja za masovno uništenje i vezom s terorizmom maknuti [[Sadam Husein|Sadama Huseina]]. Obavještajni podaci i činjenice se prilagođavaju toj politici...." <ref>[http://www.downingstreetmemo.com/memos.html Downing Street Memo]</ref>.

Službeno, američki angažman je završio u utorak, 31. kolovoza, u 17:00 sati. Otprilike 50,000 vojnika će ostati u Iraku do [[31. 12.|31.12.]][[2011]]. kako bi pomagalo u obuci tamošnjih snaga.<ref name="turn page"/>

 

[[23. 10.|23. listopada]] 2010. [[WikiLeaks|Wikileaks]] je objavila 391.832 povjerljivih ratnih dokumenata o ratu u Iraku u, kako je časopis The Independent napisao, "najvećem curenju podataka u povijesti". Dokumenti objavljuju bogati izvor informacija o stanju od 2004. do 2009.: o tome kako su iračke snage mučile stotine osoba dok su američki vojnici samo gledali; kako je američki borbeni helikopter otvorio vatru na pobunjenike koji su se predali; kako je jedan doktor prodavao [[Al Kaida|Al-Kaidi]] popis pacijenata sa mentalnim poteškoćama kako bi ih ta organizacija mogla lako manipulirati da postanu bombaši samoubojice; kako su dva britanska vojnika pretukla dvojicu civila no nije pokrenuta istraga i dr. Također, otkriveno je da je američka vlada itekako pravila popis ubijenih u ratu, iako je tvrdila suprotno. [[Pentagon]] je sastavio popis dokumentiranih 109.032 smrti, od kojih su 66.081 bili civili. Nakon te informacije i analize 860 dokumenata, Iraq Body Count je objavio da je revidirao svoj broj ubijenih u ratu, koji je porastao sa 107.000 and 150.000, od kojih su 80% bili civili. Zaštitnička tvrtka [[Blackwater]], koja je zaradila 1,5 milijarde $ od početka rata, je često otvarala vatru na civile, jednom čak i na bolnička kola koja su pokušala stići do ranjenih. Američki vojnici ubili su ukupno 834 ljudi na kontrolnim točkama, od kojih su 80% bili civili. Također, ispostavilo se da je Iran obučavao iračke militante te ih poticao u ubijanju iračkih dužnosnika.<ref name="independent">{{cite news|url=http://www.independent.co.uk/news/world/politics/torture-killing-children-shot-ndash-and-how-the-us-tried-to-keep-it-all-quiet-2115112.html |title=Torture, killing, children shot – and how the US tried to keep it all quiet |author= Emily Dugan, Nina Lakhani, David Randall, Victoria Richards, Rachel Shields|date = 24. 10. 2010.|work= |publisher=The Independent|accessdate = 24. 10. 2010.}}</ref><ref>{{cite news|url=http://www.guardian.co.uk/world/iraq-war-logs |title=The Iraq War Logs |author=|date = 23. 10. 2010.|work= |publisher=Guardian|accessdate = 24. 10. 2010.}}</ref><ref>{{cite news|url=http://www.bbc.co.uk/news/world-middle-east-11611319 |title=Huge Wikileaks release shows US 'ignored Iraq torture' |author=|date = 23. 10. 2010.|work= |publisher=BBC News|accessdate = 24. 10. 2010.}}</ref><ref>{{cite news|url=http://www.cbsnews.com/8301-503543_162-20020525-503543.html |title=NYT: Wikileaks Reveal Iran's Aid for Iraqi Militias |author=|date = 22. 10. 2010.|work= |publisher=CBS News|accessdate = 24. 10. 2010.}}</ref>

 

Iako su mnogi tražili da se zbog toga skandala smjeni [[Donald Rumsfeld]], to se nije dogodilo. Uz to, protesti diljem svijeta pratili su rat u Iraku, a i mnoge slavne ličnosti u SAD-u su kritizirale vladine odluke; među njima su i filmski glumci [[Sean Penn]] i [[Tim Robbins]], te dokumentarni filmaš [[Michael Moore]] koji je konflikt opisao u dokumentarcu "[[Fahrenheit 9/11]]". Među državama koje su bile izričito protiv rata su bile i [[Francuska]], [[Njemačka]], [[Rusija]], [[Egipat]] i [[Narodna Republika Kina|Kina]], koje su upozorile da će on samo povećati terorizam umjesto da ga smanji.

 

[[12. 1.|12. siječnja]] [[2010]]. [[Willibrord Davids]], predsjednik nezavisnog [[Nizozemska|nizozemskog]] istražnog povjerenstva koje je pretresalo ulogu vojnih snaga Nizozemske u američkoj vojnoj intervenciji u Iraku, izjavio je kako je ta intervencija bila protuzakonita. Povjerenstvo je u svojem izvješću, koje je službeno predstavljeno u [[Hag|Den Haagu]], zaključilo da rezolucije [[Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija|Vijeća sigurnosti UN]]-a o Iraku [[90-e|90-ih]] godina nisu dopuštale američko-britansku intervenciju, te da je ona, prema odredbama [[međunarodno pravo|međunarodnog prava]], bila ilegalna. Nizozemska je 2003. godine pružila političku podršku iračkoj invaziji, no vojnu prisutnost u toj je zemlji godinama negirala. Izvještaj je potvrdio kako nema relevantnih dokaza da je Nizozemska doista pružila aktivnu vojnu potporu invaziji.<ref>[http://web1.slobodnadalmacija.hr/Svijet/tabid/67/articleType/ArticleView/articleId/87226/Default.aspx Nizozemska istraga: invazija na Irak protuzakonita]; [[Slobodna Dalmacija]], [[12. 1.|12. siječnja]] [[2010]]., preuzeto [[30. 1.|30. siječnja]] [[2010]].</ref><ref>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/nizozemci-tvrde-americka-invazija-na-irak-bila-je-ilegalna/469760.aspx Nizozemci tvrde: Američka invazija na Irak bila je ilegalna]; Index; [[12. 1.|12. siječnja]] [[2010]]., preuzeto [[30. 1.|30. siječnja]] [[2010]].</ref>

 

[[Datoteka:Buried IED blast in 2007 in Iraq.jpg|thumb|270px|thumb|Jedan od mnogobrojnih bombaških napada na vojnike Koalicije 2007.]]

Do [[1. 5.|1. svibnja]] [[2003|2003.]], kada je Bush izjavio da je većina vojnih operacija završena, poginuo je 171 vojnik Koalicije te oko 9.200 iračkih vojnika i 7.299 civila<ref>[http://www.comw.org/pda/0310rm8.html The Wages of War: Iraqi Combatant and Noncombatant Fatalities in the 2003 Conflict] Research Monograph no. 8 Project on Defense Alternatives</ref>. Do [[31. 8.|31. kolovoza]] [[2010|2010.]], kada je Obama objavio završetak rata, poginuo je 4.735 vojnika Koalicije (od toga 4.417 američkih vojnika<ref>[http://icasualties.org/Iraq/BY_DOD.aspx Iraq Coalition Casualty Count]</ref>, 179 britanskih te 139 ostalih) dok je broj poginulih civila još uvijek upitan.

 

Kao i kod prijašnjih studija, i ovdje se navodi da su statistički rezultati ovih metoda nedovoljno precizni, makar je više ljudi poginulo nego što se do sada mislilo. Bijela kuća je odbacila te brojke, tvrdeći da su iznimno pretjerana. General [[Tommy Franks]] izjavio je da je poginulo oko 30.000 Iračana od rata do [[9. 4.|9. travnja]] [[2003]]<ref>[http://www.defenselink.mil/transcripts/transcript.aspx?transcriptid=2511 Secretary of Defense Interview with Bob Woodward - 23 Oct, 2003]</ref>.

SAD je primio oko 800 izbjeglica, dok je [[Švedska]] primila čak 18.000, a Australija 6.000<ref>[http://www.theaustralian.news.com.au/story/0,20867,21835052-2703,00.html US in Iraq for "another 50 years"]</ref>. Iako [[хришћанин|kršćani]] čine samo 5% stanovništva Iraka, njihov udio među izbjeglicama je skoro 40%.

 

Iako je službeni kraj rata proglasio američki predsednik [[George W. Bush]] još 2003. godine sledećih 8 godina američka vojska ostaje u [[Irak]]u u raznim ulogama. Do njenog službenog povlačenja i time barem [[de facto]] kraja ove vojne akcije dolazi 31.12.2011., nakon čega je američka vojska povučena i zamenjena raznim plaćenićkim vojskama <ref>[http://www.presstv.ir/detail/215338.html Blackwater mercenaries to return to Iraq]</ref> dok je enormni broj osoblja američke ambasade u [[Bagdad]]u od 8.000 ljudi udvostručen na 16.000 <ref>[http://www.presstv.ir/detail/215318.html US embassy staff hike worries Iraq MPs]</ref> čime se garantira daljnji utjecaj [[Washington]]a na samo formalno samostalan Irak.

 

* [[Rat u Libiji|Libijski rat]] (druga zapadna intervencija u naftom bogatoj državi)

 

{{izvori|2}}