Prvi rimski građanski rat – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 1:
'''Prvi građanski rat Rimske Republike''', odnosno '''Sulin prvi građanski rat''' je naziv za oružani sukob koji se [[88. pne.]] i [[87. pne.]] vodio između [[Rimska Republika|rimskih]] [[optimati|optimata]] na čelu s konzulom [[Lucije Kornelije Sula|Lucijem Kornelijem Sulom]] na jednoj, i [[populares|populara]] na čelu s [[Gaj Marije|Gajem Marijem]] na drugoj strani. Završio je Sulinom pobjedom, ali je Sula nije mogao iskoristiti zbog odlaska u prvi mitridatski rat, a što je dovelo do povratka marijevaca na vlast i kasnije do [[drugi rimski građanski rat|drugog rimskog građanskog rata]]. Ponekad se ta dva sukoba zajedno nazivaju '''Prvi rimski građanski rat'''.
 
== Pozadina sukoba ==
Istakavši se za vreme Savezničkog rata, [[Lucije Kornelije Sula]] je kockom od Senata dobio provinciju Aziju na upravu i sa njom rešavanje tekućeg pitanja sukoba sa pontskim kraljem Mitridatom VI Eupatorom. Socijalne diferencije zaoštrene za vreme Savezničkog rata sada su dostizale vrhunac i samim tim se javljao otpor na Sulino imenovanje kod demokratskih snaga. [[Equites|Vitezovi]] su ponovo prišli popularima nezadovoljni situacijom da [[Sula]], koji je po vokaciji bio optimat, komandije u jednoj tako bogatoj provinciji poput Azije. Iste 88. godine pne. [[Gaj Marije]] je imao lične pretenzije na položaj komandanta snaga u ratu sa Mitridatom i koristeći turbulentnu atmosferu u Rimu sklopio je sporazum sa poznatim popularom, narodnim tribunaom, Publijem Sulpcijem Rufom. On se, naime, nadao da će rat biti lak, a plen bogat i pošto je nagovorio obećanjima Sulpicija Rufa da mu pomogne u osvajanju vlasti, dao je obećanja i novim žiteljima Italije koji su bili neravnopravni u glasanju da će biti razdenjeni na sve tribe.
 
Red 12:
Nadomak Rima objavio je da želi pregovore sa Senatom Sulpicije i Marijem i da će ispoštovati sve odluke. Marije i Sulpicije su mu preko poslanika poručili da se ne pibližava Rimu manje od 5 milja dok se bude odlučivalo, međutim, Sula se poslužio lukavstvom i odmah posao ka Rimu za poslanicima.
 
Prvo je osvojio kapije i mostove, a zatim sa vojskom ušao u grad. Ulazak je kod stanovništva dočekan nepijateljski, a Marije i Sulpicije su na brzinu naoružali svoje pristalice i dočekali Sulu na trgu [[Eskvilin]]. “I nastade bitka između neprijatelja, prva te vrste u Rimu – ne više pod vidom pobune, nego otvoreno, s trubama i zastavama kao u ratu.” Sula je veštim manevrom podigao moral kod svoje vojske i osvežio trupe odmornim snagama i pobeđivao marijevce koji su počeli da pozivaju robove na oslobođenje ukoliko im se pridruže. Sve te mere su bile uzaludne Sulina vojska je imala primat na terenu, tako da su se marijevci i ugledni ljudi koji su im pomagali dali u beg iz grada. Sulpicije je ubijen, a Marije je otišao u [[Minturnu]] bez pratioca i roba, gde su starešine grada pokušale uz pomoć nekog Gala da ga ubiju, ali pošto nije uspeo Marije se čamcem prebacio do nekog ostrva odakle ga je pokupio brod i odvezao u Afriku. Posle nekog vremena sastao se sa svojim pristalicama i sinom koji su pobegli iz Rima bojeći se odmazde, jer ih je Sula proglasio za rimske neprijatelje i naredio da se ubiju ili odvedu konzulima. Pošto nisu imali vojsku, čekali su pogodnu priliku za novi napad na domovinu. Sulinom vojnom intervencijom na prostoru grada otpočela je nova etapa političke borbe u Rimu u kojoj su bez rezerve korišćene vojne snage.” Više ništa nije uzdržavalo nasilnike: ni stid, ni zakon, ni obzir prema državi i otadžbini.”