Status potrošača ima svako [[fizičko lice]] koje na [[Tržište|tržištu]] pribavlja [[roba|robu]] ili [[usluge]] koje nisu namjenjene njegovoj poslovnoj ili drugoj komercijalnoj djelatnosti. U usporedbi sa starim zakonom, po kome status potrošača ima svako [[fizičko lice]] koje kupuje [[proizvod|proizvode]]e ili koristi [[usluge]] za lične potrebe ili potrebe svog domaćinstva, novi zakon isključuje odredbu po kojoj se potrošač definira kao [[fizičko lice]] koje pribavlja [[Roba|robu]] ili [[usluge]] u ''lične svrhe'' što je jako širok pojam. Novi zakon predviđa i [[vansudsko poravnanje]] potrošačkih sporova što po definiciji podrazumijeva efikasnije sprovođenje samog zakona. Ovaj zakon također regulira djelovanje nezavisnih udruženja potrošača kao jednog od bitnih mehanizama zaštite prava potrošača. Osnovna uloga ovih udruženja je pružanje neposredne podrške potrošačima u eventualnim sporovima sa trgovcima i davaocima usluga. Zakon definira stroža pravila ponašanja trgovaca vezana za isticanje cijena, kao i jasno obavještavanje potrošača prije zaključenja ugovora o prodaji. Također, propisuje se zakonska garancija u trajanju od 2 godine s tim što potrošač ne mora da dokazuje da nije prouzrokovao nedostatak ukoliko se taj nedostatak javi u prvih šest mjeseci jer se smatra da je postojao u momentu kupovine, odnosno prodaje. Jedna od velikih prednosti novog zakona jeste i zaštita interesa potrošača u oblasti pružanja specijalnih usluga, kao što su [[struja]], [[gas]] i [[telekomunikacije]], mada po nekim mišljenjima<ref>[http://www.danas.rs/danasrs/ekonomija/i_zastita_potrosaca_i_energetska_efikasnost_uslovi_za_eu.4.html?news_id=194600 Zaštita potrošača i energetska efikasnost uslovi za EU], Pristupljeno 23. 4. 2013.</ref> novi zakon ostavlja mjesta za poboljšanje ovih odredbi.
