Oktavijan Miletić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 36:
Rođen je u uglednoj zagrebačkoj obitelji - intendanta [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|Hrvatskog narodnog kazališta]] [[Stjepan Miletić|Stjepana Miletića]]. Od djetinjstva je živo zainteresiran i upoznat s tadašnjom tehničkom novotarijom - filmom (s 12 godina ima prvi projektor), a već [[1926.]] godine kupio je Pathéovu filmsku kameru (od 9,5 mm) i počeo amaterski snimati svoje prve filmove. U njima se ogledala Oktavijanova sklonost parodiji i eksperimentu (''Nažalost samo san'' 1932., ''Amadeus Nicknagel'' 1932., ''Poslovi konzula Dorgena'' 1933., ''Zagreb u svjetlu velegrada'' 1934., ''Faust'' 1934.).
 
Za svoj kratki fim - ''Poslovi konzula Dorgena'', dobio je nagradu na [[Pariz|Pariškom]] amaterskom filmskom natjecanju [[1933.]], predsjednik žirija bio je [[Braća Lumière|Louis Lumière]].<ref>[http://www.vjesnik.hr/pdf/2001%5C01%5C26%5C19A19. ''Vjesnik 2001'', Blistavi početak s Oktavijanom Miletićem, PDF]</ref> Za njegov kratki film iz [[1937.]] godine ''Šešir'' drži se da je bio prvi hrvatski zvučni film.
Zapošljava se zagrebačkom poduzeću ''Zora film'', i počinje se profesionalno baviti filmom. Snima i režira brojne propagandne filmove, uz poneki obrazovni i putopisni kratki film.
 
Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] radi u državnom poduzeću [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] '''Hrvatski slikopis''', gdje prvenstveno snima i režira dokumentarno propagandne filmove. Tad snima i svoj prvi cjelovečernji igrani film - [[Lisinski (1944)|Lisinski]] <ref name="Film.hr">[http://www.film.hr/bazafilm_ljud.php?ljud_id=2574 Oktavijan Miletić]</ref>([[1944.]]), biografiju skladatelja prve hrvatske opere [[Vatroslav Lisinski|Vatroslava Lisinskog]] ( taj film je najstariji sačuvani hrvatski cjelovečernji igrani). Snima i dokumentarne filmove; ''Barok u Hrvatskoj'' ([[1942.]]) i ''Radium'' ([[1944.]]; nedovršen).
Za [[Treći Reich|njemačko]] poduzeće ''Tobis Film'' iz [[Beč|Beča]]a u istom razdoblju snima tri dokumentarna filma: ''Hrvatski kipari'', ''Hrvatski seljački život'' i ''Agram, die Hauptstadt Kroatien''.<ref name="Jutarnji">[http://www.jutarnji.hr/kultura_i_zivot/film/clanak/art-2008,6,10,,122615.jl Pronađen Miletićev film iz '42., Jutarnji list]</ref>
 
Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] prvenstveno radi kao filmski snimatelj, podjednako uspješno u crno-bijeloj kao i kolor tehnici (Živjeće ovaj narod, Koncert, Belana, Carevo novo ruho). Samostalno je režirao nekoliko filmova od kojih mu je najpoznatiji dokumentarni Juraj Dalmatinac ([[1977.]])
* Za svoj rad dobio je [[1967.]] tadašnju najvišu republičku nagradu - ''Vladimir Nazor''.<ref>[http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/nagrade%20u%20kulturi/vladimir%20nazor%202006/Tekst%20monografije%20nazor%20.doc Nagrada Vladimir Nazor]</ref>
Bio je predavač na odjelu kamere [[Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu|Akademije za kazalište, film i televiziju]] u Zagrebu, te autor i voditelj emisija o filmskoj kulturi [[Hrvatska radiotelevizija|TV Zagreb]]. Po njegovom imenu nazvana je današnja prestižna filmska nagrada na Danima hrvatskog filma ''Oktavijan'' koja se dodjeljuje u više kategorija.
 
== Filmografija ==
=== Režija igranih filmova ===
* 1944. [[Lisinski (1944)|Lisinski]]
 
=== Režija kratkih i dokumentarnih filmova ===
* 1933. Poslovi konzula Dogena
* 1934. Faust
* 1935. Plitvička jezera
* 1936. Đumlin imitator Chaplina
* 1937. Šešir
* 1938. Jugoslavija gradi svoje lokomotive
* 1940. Hrvatski kipari: Bilhauerkunst in Kroatien
* 1942. Barok u Hrvatskoj
* 1948. Profesor Budalastov
* 1964. Kipar Vanja Radauš
* 1977. Juraj Dalmatinac
 
=== Scenarij ===
* 1931. Otvorenje Zagrebačkog zbora
* 1937. Šešir
* 1948. Profesor Budalastov
 
=== Snimatelj ===
* 1944 - [[Lisinski (1944)|Lisinski]]
* 1947 - [[Živjeće ovaj narod (1947)|Živjeće ovaj narod]]
Red 78:
* 1961 - [[Carevo novo ruho (1961)|Carevo novo ruho]]
=== Gluma ===
* 1927. Provalnik
=== Bibliografija ===
* Vjekoslav Majcen, Ante Peterlić: Oktavijan Miletić, Hrvatski državni arhiv, 2000., ISBN 953-6005-39-5
 
Red 92:
 
{{Lifetime|1902|1987|Mileticć, Oktavijan}}
 
[[Kategorija:Hrvatski filmski glumci]]
[[Kategorija:Hrvatski filmski režiseri]]