Miloš Minić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m →‎Izvori: clean up using AWB
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 1:
{{Heroj M
|didaskalija=MILOŠ MINIĆ
|slika=[[ImageDatoteka:Minic MIlos.jpg|200px]]
|opis slike=Miloš Minić
|datum rođenja=[[28. 8.|28. avgust]] [[1914]].
|mesto rođenja=[[Preljina]], kod [[Čačak|Čačka]]
|država rođenja=<br />{{zas|Srbija|1882}} [[Kraljevina Srbija]]
|datum smrti=[[5. 9.|5. septembar]] [[2003]]. ('''89''' god.)
|mesto smrti=[[Beograd]], [[Srbija]]
|država smrti=<br />{{zastava|Srbija i Crna Gora}}
|supruga=[[Milka Minić]]
|profesija=[[Pravo|pravnik]]
|KPJ=[[1936]].
|rat=[[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|Narodnooslobodilačka borba]]
|NOB=[[politički komesar]]<br />[[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge proleterske divizije]]
|služba=[[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOV i PO Jugoslavije]]
|čin=[[general-major]] u rezervi
|funkcija='''Predsednik Izvršnog veća'''<br />'''[[Socijalistička Republika Srbija|NR Srbije]]'''
|mandat=april [[1957]] — [[9. 6.|9. juna]] [[1962]].
|prethodnik=[[Jovan Veselinov]]
|naslednik=[[Slobodan Penezić Krcun]]
|funkcija2='''[[Spisak ministara inostranih poslova Jugoslavije|Savezni sekretar <br />inostranih poslova SFRJ]]'''
|mandat2=[[1972]] — [[1978]].
|prethodnik2=[[Jakša Petrić]]
Red 62:
Oko 11. septembra 1941. godine ponovo dolazi do susreta Miloša Minića sa Dražom Mihailovićem povodom napada četnika na partizane u selu Planinici (Mionica) kojim je rukovodio lično Draža Mihailović.<ref>dr J. Marjanović, Prilozi, str. 191</ref>
 
Polovinom septembra Minić dobija zadatak da sačeka generalnog sekretara KPJ, [[Josip Broz Tito|Josipa BrozaTita]] na prostoru valjevske teritorije. Tito je stigao u selo Robaje [[18. 9.]] [[1941]]. godine gde ga je zadržala partizanska četa. Minić je došao i prepoznao Tita. Tito se najviše interesovao za odnose partizana i četnika Draže Mihailovića. Minić mu je podneo izveštaj, a Tito je tražio sastanak sa Dražom. Tako je Miloš Minić sa [[Josip Broz Tito|Titom]], Obradom Stefanovićem i Vojislavom Rafailovićem ponovo krenuo Draži u suret, u [[Struganik]] [[19. 9.]] [[1941]]. godine gde je zakazan sastanak. Razgovori su se vodili u kući [[Živojin Mišić|vojvode Živojina Mišića]]. Sa Dražom Mihailovićem nalazio se i sin vojvode [[Živojin Mišić|Živojina Mišića]], major [[Aleksandar Mišić]], načelnik Vrhovene Komande, potpukovnik Dragoslav Pavlović i [[Dragiša Vasić]]. I posle ovih razgovora nije došlo do nekog pomaka. Dogovoreno je samo da se mobilizacija izvodi bez prisile i da se dve strane ne sukobljavaju. Na kraju, Miloš Minić je kao uspomenu poklonio Dragoslavu Pavloviću svoj pištolj "Valter", a ovaj mu je dao vojno-državni pištolj koji su nosili [[oficir]]i bivše jugoslovenske kraljevske vojske. Interesantno da je taj isti pištolj, po Minićevim rečima njega spasao od Dražinih četnika u selu Bastavu, nedaleko od Krupnja [[1942]]. godine.
 
Krajem septembra 1941. godine Miloš Minić je ponovo otišao na sastanak sa Dražom Mihailovićem povodom razotkrivene zajedničke akcije četnika DM i Nedićevih jedinica protiv partizana na osnovu njihovog pismenog sporazuma koji su zaplenili partizani.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knj. 1, dok. br. 148</ref>
Red 68:
Posle nemačke ofanzive na zapadnu Srbiju i odlaska glavnine partizanskih snaga u [[Sandžak]], Minić dobija zadatak da ostane na terenu i nastavi svoj dotadašnji posao. Sredinom decembra sazvano je okupljanje političkih rukovodilaca ustanka iz šabačkog i valjevskog kraja i partizanskih rukovodilaca [[Mačvanski partizanski odred|Mačvanskog]] i [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog NOP odreda]]. Skup je održan u Dragodolu [[15. 12.]] [[1941]]. godine. Miloš Minić je vodio ovaj skup i tražio je da se partizanske jedinice reorganizuju, u manje pokretljive jedinice da bi se iskra ustanka održala u narodu, te da svaka grupa ide na svoju teritoriju i širi ustanak. Minić je naročito insistirao na poštovanju gvozdene partizanske discipline. Naredio je da nema opijanja, silovanja, krađe, svirepih ubistava i kocke. Tokom čitave [[1942]]. godine, pod najtežim okolnostima za [[narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|narodnooslobodilačku borbu]], neumorno je radio na jačanju jedinstva naroda [[Srbija|Srbije]] na organizovanju pokreta i borbe.
 
Kao sekretar Okružnog komiteta KPJ u [[Čačak|Čačku]] nastavio je da radi i tokom [[1943]]. i [[1944]]. godine, sve do povratka [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u Srbiju. Posle [[Beogradska operacija|oslobođenja BeogradBeograda]]a, dobija dužnost načelnika [[OZNA|OZNE]] za grad Beograd.
 
== Posleratno doba ==
{{main|Beogradski proces}}
[[Datoteka:Tuzilac Milos Minic.jpg|thumb|Javni tužilac Miloš Minić na beogradskom procesu 1946.]]
Po oslobođenju postaje poslanik Velike antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Srbije ([[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije|ASNOS]]-a). Aprila [[1945]]. imenovan je za javnog tužioca [[Srbija|Srbije]]. Iz rata je izašao sa činom [[general-major]]a u rezervi.
 
Posle imenovanja za javnog tužioca, ponovo je preveden u vojnu službu, s činom [[pukovnik]]a. Bio javni tužilac na suđenju [[Dragutin Keserović|Dragutinu Keseroviću]], [[Vojislav Lukačević|Voji Lukačeviću]], [[Branko Gašparević|Branku Gašpareviću]] i drugima. Sigurno u njegovoj karijeri najveći, a ujedno i najteži je bio tzv. "[[Beogradski proces]]" protiv [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] i njegovih saradnika, održan u [[Beograd]]u od [[10. 6.]] [[1946]]. godine. Na suđenju je bio beskompromisan, oštar, nepopustljiv i držao se optužnice. Funkciju javnog tužioca je prestao da vrši [[1950]]. godine.
Red 92:
 
Pored politike, bavio se i pisanjem knjiga, naročito iz [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|NOB]]-a. Minić je u svom životu napisao i objavio 3 knjige:
* "Omladinski pokret u ratu i revoluciji u Srbiji 1941-1945",
* "Rat i revolucija u Srbiji 1941-1945" i
* "Narodnooslobodilački ili građanski rat u Srbiji (1941-1945)"
 
Miloš Minić je odlikovan, [[ordeni i medalje SFRJ|ordenima]]:
* narodnog oslobođenja,
* bratstva i jedinstva,
* ordenom zasluga za narod I reda i
* [[Orden narodnog heroja|Ordenom narodnog heroja]] odlikovan je [[9. 10.]] [[1953]]. godine
* Nosilac je [[Partizanska spomenica 1941.|Partizanske spomenice 1941.]]
 
== Literatura ==
* Miloš Minić, "Oslobodilački ili građanski rat u Srbiji (1941-1945)", Beograd, 1991. godina
* "Savezna Narodna Skupština izabrana 22 i 24-XI-1953", Beograd, 1955. godina
* Miloš Minić, "Narodnoslobodilački rat u Srbiji (1941-1945)", Beograd, 1988. godina
* Dojčilo Mitrović, "Zapadna Srbija 1941", Beograd,1983. godina
* "Narodni heroji Jugoslavije", "Mladost" Beograd, 1975. godina
 
== Izvori ==
Red 145:
[[Kategorija:Društveno-politički radnici SR Srbije]]
[[Kategorija:Gradonačelnici Beograda]]
[[Kategorija:Poslanici Skupštine SR Srbije‎Srbije]]
[[Kategorija:Narodni poslanici Skupštine Jugoslavije]]
[[Kategorija:Članovi Saveta federacije SFRJ]]