Masakr u zatvoru Dubrava – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m slika
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 44:
{{citat|Dvadeset prvog maja opet su nas okupili u dvorištu. Oko nas su bile zatvorske zgrade. Stražari nisu pucali na nas. Sedeli smo na travi, svi mi – oko 900 ljudi. Rekli su: “Ne plašite se, NATO neće pucati.” Oko 10 ili 11 sati pre podne avioni su počeli da nadleću. Prva raketa je pala na kuhinju. Druge su pale u blizini nje. Jedna je pala unutar zidina blizu nas. Šesnaest ljudi je poginulo kada je komad zemlje širok pet metara odleteo u vazduh blizu nas ... NATO nas je tri puta bombardovao ... Stražari su napustili zatvor kada su čuli avione. Mi smo ostali u dvorištu do podne, a onda smo se povukli na mesto u dvorištu udaljeno oko 300 metara, gde je bilo manje zgrada… Te noći smo spavali u polju…<ref name="Po naređenju"/>}}
 
21. maja zatvor Dubrava su posetili strani novinari koje su srpske vlasti pozvale da vide posledice bombardovanja od 19. maja. Novinari koji su posetili zatvor neposredno posle drugog bombardovanja, izvestili su da su videli između deset i dvadeset leševa.<ref>Jacky Rowland, “Bombs, Blood and Dark Despair”, Scotland on Sunday, 23. maj 1999; Paul Watson, “NATO Bombs Ignite Prison Chaos – KLA Officers Reported to be Among Inmates”, Toronto Star, 22. maj 1999; Associated Press, “NATO Hits Kosovo Jail Again Friday Night”, 21. maj 1999.</ref> Pol Votson iz lista [[Los Angeles Times]], opisuje stanje u Dubravi tog dana:
 
[[Datoteka:Zatvor dubrava 21 maj 1999.JPG|thumb|Sakupljanje poginulih nakon NATO bombardovanja.]]
Red 52:
U vesti novinske agencije [[Associated Press]] o bombardovanju 21. maja je potvrđeno da su novinari “videli sedam krvavih leševa, pokrivenih ćebadima u travnatom dvorištu zatvora, zgrade izrešetane šrapnelima, kao i nervozne stražare s automatskim oružjem koji su pokušavali da zadrže zatvorenike na odstojanju.” <ref>“NATO Hits Kosovo Jail Again Friday Night”, Associated Press, 21. maj 1999.</ref>
 
Kao i u slučaju prethodnog napada, [[NATO]] je vazdušne napade u Istoku pravdao time što su meta bili vojni ciljevi u blizini zatvora. Glasnogovornik NATO-a [[Džejmi Šej]] je izjavio da su snage NATO-a napale [[kasarna|kasarnu]] u Istoku koju VJ i specijalne jedinice MUP-a koriste kao zborno mesto u operacijama protiv OVK-a i kosovskih civila. On je rekao da je gađan veći vojni objekat, čiji je zatvor deo.<ref>Jutarnji brifing NATO-a, Vrhovni štab NATO-a, Brisel, 22. maj 1999.</ref> Novinari koji su posetili zatvor nisu pronašli tragove vojnih vozila ili opreme među ruševinama, “iako je bilo teško utvrditi šta se tu nalazilo tokom ranijih napada”.<ref>Paul Watson, “NATO Bombs Ignite Prison Chaos”, Toronto Star, 22. maj 1999.</ref> Prema tvrdnjama zatvorenika, sistem za [[Protivvazdušna odbrana|protivvazdušnu odbranu]] se nalazio blizu zatvora.<ref>“Former Kosovar Prisoner Says Serbs ‘Massacred’ Over 100 Inmates” (“Bivši kosovski zatvorenici kažu da su Srbi masakrirali preko 100 zatvorenika”), BBC Worldwide Monitoring of Beta News Agency, 26. avgust 1999.</ref><ref>Izabela Kisić, “Tukli su nas, mučili elektrošokovima, i pucali”, Danas, 5. novembar 1999.</ref>
 
Istog dana, 21. maja, [[novinska agencija Beta]] javlja da je najmanje deset osoba poginulo je u bombardiranju zatvora, ali da broj nastradalih sigurno nije konačan.<ref>[http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/serve/index.cfm?fuseaction=form&ElementId=223992 NATO bombardirao zatvor u Istoku, najmanje deset poginulih]</ref> Iste večeri, 21. maja, državna agencija [[Tanjug]] je javila da je najmanje 19 zatvorenika poginulo a deset ranjeno u drugom napadu, uključujući i zamenika upravnika, Nedžmedina Kalicanaja.<ref>“Bar devetnaestoro je poginulo prilikom bombardovanja zatvora u Istoku od strane NATO-a”, Tanjug, 21. maj 1999.</ref><ref>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/1999/05/22/glavne-vesti.html Poginulo devetnaest zatvorenika i stražara]</ref> Narednog dana, Tanjug je ponovio da je devetnaest zatvorenika i stražara poginulo, a da ih je više od deset ranjeno.<ref>“Avioni NATO-a napali su zatvor u Istoku šest puta u jednom danu”, Tanjug, 22. maj 1999.</ref> Međutim, u drugoj vesti Tanjuga, objavljenoj istog dana [[22. 5.|22. maja]], tvrdi se da su “poginule desetine zatvorenika i stražara”.<ref>“Desetine zatvorenika poginulo u vazdušnim napadima NATO-a na zatvor
Red 59:
== Masakr zatvorenika ==
 
Ubrzo nakon drugog NATO udara, do [[Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju|OEBS]]-a je stigla informacija da su srpske snage ubile oko 100 zatvorenika, što OEBS u vreme pisanja izveštaja nije stigao da potvrdi.<ref name="OEBS"/> S obzirom na to da su preživeli albanski zatvorenici prebačeni u zatvore u Srbiji, tek nakon rata su se pojavili pouzdaniji izveštaji o ubistvima. Istraživači Human Rights Watch-a su razgovarali odvojeno s dvojicom preživelih, koji su prisustvovali ubijanju. Njihove priče se poklapaju sa ostalim svedočenjima preživelih koja su se pojavila u srpskoj, albanskoj i međunarodnoj štampi.<ref>Intervju Bajruš Džemaili (Bajrush Xhemaili): “Former Kosovar Prisoner Says Serbs ‘Massacred’ Over 100 Inmates” (“Bivši kosovski zatvorenici kažu da su Srbi masakrirali preko 100 zatvorenika”), BBC Worldwide Monitoring of Beta News Agency, 26. avgust 1999.</ref><ref>Intervju: Remzi Tetrica: “Napali su nas automatskim oružjem, snajperima i bombama u zatvoru u Dubravi” (“We Were Attacked With Automatic Weapons, Snipers and Bombs in Dubrava Prison”), Kosova Sot, 30 septembar 1999.</ref><ref>Izabela Kisić, Intervju s Ahmetom Ahmetijem: “Tukli su nas, mučili elektrošokovima i pucali”, Danas, 5. novembar 1999.</ref><ref name="nytimes">[http://www.nytimes.com/1999/11/08/world/stench-of-horror-lingers-in-a-prison-in-kosovo.html?scp=1&sq=Stench%20of%20Horror%20Lingers%20in%20a%20Prison%20in%20Kosovo&st=cse Carlotta Gall, “Stench of Horror Lingers in a Prison in Kosovo”, New York Times, 8. novembar 1999.]</ref>
 
Prema iskazima svih svedoka, 22. maja, dan posle drugog talasa bombardovanja, zatvorski stražari su naredili svim zatvorenicima da se okupe u glavnom dvorištu zatvora. Jedan od preživelih svedoči šta se dalje desilo:
Red 107:
{{citat|NATO je počinio najveće masovno ubistvo zatvorenika u istoriji moderne civilizacije.}}
 
i najavljuje da će sud početi da istražuje zločin.<ref>Izjava Vladana Bojića 25. maja na talasima Radio Beograd.</ref> Jugoslovenska vlada [[29. 5.|29. maja]] izjavljuje da se “broj žrtava u kaznenopopravnoj instituciji u Istoku povećava. Od 196 ranjenih u vandalskom bombardovanju ove institucije umrle su još tri osobe, a još sedam je izvučeno ispod ruševina, dok se potraga za stradalima nastavlja.”<ref>MIP SRJ, napadi NATO-a na proizvodne i civilne objekte 29. maja i u noći između 29. i 30. maja 1999.</ref> [[30. 5.|30. maja]] Tanjug izveštava da je pronađeno još sedam leševa, čime je ukupan broj žrtava porastao na 93.<ref>Izveštaji jugoslovenske štampe; “Identifikovano 86 mrtvih”, DAN, 27. maj 1999, str. 2; “Još sedam leševa,” DAN, 30. maj 1999.</ref> Konačni podaci koje je dala jugoslovenska vlada u julu glase da su bombe NATO-a ubile 95 i ranile 196 zatvorenika.<ref>23 Ministarstvo inostranih poslova SRJ, NATO zločini u Jugoslaviji, tom II, str. 319.</ref>
 
Tokom potonjih suđenja u Hagu, i tužilaštvo i odbrana su se složili da je preko stotinu albanskih zatvorenika poginulo u Dubravi, ali je ostala nesuglasica oko načina na koji su umrli.<ref name="ANALIZA: POGIBIJE U ZATVORU DUBRAVA"/>