Long play – razlika između verzija

 

'''Long play''' (na [[engleski jezik|engleskom]] doslovno "dugo sviranje"; skraćeno '''LP'''; kolokvijalno '''''longplejka''''') je izraz za vrstu [[gramofon]]ske ploče, odnosno analogni audio-format (nosač zvuka) koja se sastoji od (najčešće) [[vinil]]ne ploče koje se na gramofonskom uređaju okreće u ritmu od 33 okretaja u minuti. Godine 1948. ju je javnosti predstavila američka diskografska kuća [[Columbia Records]], i otada je postala standard za diskografsku industriju u cijelom svijetu.

Popularnost long playa kao glavnog oblika snimanja i reproduciranja muzike nije načelo ni uvođenje [[singlica]], odnosno gramofonskih ploča 45 o/m godinu dana kasnije. Long play ploče su ugrožene tek s pojavom [[audio-kazeta]] 1970-ih, da bi od 1980-ih počeli zamjenjivati digitalni [[cD|kompakt diskovi]].

 

 

{{DEFAULTSORT:Lp}}