Ladislav IV. Kumanac – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
m robot kozmetičke promjene |
||
Red 1:
'''Ladislav IV. Kumanac''' [[Hrvatska|hrvatsko]] - [[Ugarska|ugarski]] kralj, vladao ([[1272]] - [[1290]])
== Djetinjstvo ==
Ladislav IV. Kumanac je bio najstariji sin [[Stjepan V., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepana V.]] i Kumanke [[Elizabeta Kumanska|Elizabete]], po kojoj je i dobio nadimak Kumanac. Naslijedio je krunu nakon iznenadne očeve smrti u doba dvorske zavjere kada je imao sao 10 godina, pa je umjesto njega državom upravljala njegova majka Elizabeta, a glavni joj je pomagač bio njen ljubimac [[Joakim Pektar]]. Djetinjstvo Ladislava prolazi u neprekidnim dvorskim zavjerama gdje glavne uloge igraju Elizabeta i ban Joakim. Zahvaljujući pomoći ili bolje govoreći vojnoj invaziji češkog kralja Elizabeta je uspjela oboriti svog bivšeg suučesnika 1274. godine i preuzeti vlast. Tijekom sljedećih godina Ladislav će biti zarobljavan od različitih zaverenika tako da do završetka borbi na vlast dolazi 23.5.1277. kada plemići i Kumani proglašavaju Ladislava punoljetnim.
=== Građanski rat u Hrvatskoj ===
U Hrvatskoj je 1273. godine [[ban]]om postao [[Matija Csak|Matija Čak]]. On je iste godine sazvao prvi poznati slavonski sabor, na kojem se raspravljalo o porezima, sudstvu i vojnim obvezama. 1274. godine na banskoj stolici ga je naslijedio [[Henrik Gisingovac]]. On se već iduće godine s Joakimom Pektarom i drugim velikašima podigao bunu protiv [[kralj]]a i kraljice majke Elizabete. Nezadovoljnici su oteli kraljeva brata [[herceg]]a Andriju i proglasili ga kraljem. No kraljevska vojska nanijela im je težak poraz, pri čemu je poginuo ban Henrik Gisingovac. Kralj se ubrzo ponovno izmirio s Gisingovcima, a Joakim Pektar je pomilovan i vratio se na dvor. U ratu protiv Babonića, koji su se pobunili protiv kraljice i Pektara, poginuo je Joakim Pektar 1277. godine.
== Vladavina ==
1277. godine kralj Ladislav IV. je sklopio savez s njemačkim kraljem [[Rudolf I., njemački kralj|Rudolfom I.]] protiv češkog kralja, koji je ugrožavao i Hrvatsko-Ugarsku Kraljevinu. Poziv kralja Rudolfa I. da mu ustupi [[Austrija|Austriju]], češki kralj je odbio, pa je došlo do rata. U bitki na Moravskom polju 1278. godine na njemačkoj strani se borilo i 40.000 vojnika iz [[Hrvatska|Hrvatske]] i [[Ugarska|Ugarske]], koji su pridonijeli pobjedi njemačkog kralja. Češki kralj je poginuo na bojnom polju, pa je Austrija pripala [[Habsburg]]ovcima.
Iste te godine umro je kraljev brat herceg Andrija, pa je kralj Ladislav ostao jedini zakoniti Arpadović iz muške loze. Kralj je živio među Kumanima
Kralj se potom ponovno sprijateljio s [[Kumani]]ma, svoju ženu zatočio u samostan i počeo živjeti s kumanskom ljubavnicom nakon čega u državi dolazi do potpune anarhije. Kasniji pokušaj mirenja s crkvom i ženom će završiti neuspješno zbog njegove iznenadne smrti od ruke kumanskih ubojica.
Red 19:
{{Redoslijed|
|prethodnik = [[Stjepan V., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepan V.
|gl_članak_funkcija=[[Popis hrvatskih kraljeva|Kralj Ugarske 1272. - 1290.]]
|nasljednik=[[Andrija III. Mlečanin|Andrija III.
}}
{{Redoslijed|
|prethodnik = [[Stjepan V., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepan V.
|gl_članak_funkcija=[[Popis hrvatskih kraljeva|Kralj Hrvatske 1272. - 1290.]]
|nasljednik=[[Karlo Martel (Anžuvinac)|Karlo Martela]]
}}
= Izvori =
Ferdo Šišić: Pregled povijesti hrvatskog naroda I dio, Marjan tisak 2004
|