Kobasica – razlika između verzija

Tradicionalno [[Slavonija|Slavonci]] i [[Baranja|Baranjci]] su poznati kao veliki ljubitelji i poznavaoci kobasica. Osnovni sastojci kobasice su većinom svinjsko meso, začini [[sol]], [[češnjak]] i [[papar]] koji daju okus i sprječavaju razvoj mikroorganizama. Dodaje se odabrana mljevena slatka ili ljuta [[paprika ]] ili oba začina. Razlike postoje u ukusu i dodatku omjera začina i dodavanju više začina i vrsta mesa.

Kulen je sušeni dugotrajni proizvod iz porodice kobasica. Slijepo crijevo svinje, takozvana [[kulenica]] ili [[želudac]], nadijeva se odabranim najboljim dijelovima [[meso|mesa]] svinje. Za kulen se odabiru prvenstveno leđni dijelovi mesa, zatim [[but]], [[plećka]] ili vrat. Mesu se dodaje i malo [[slanina|slanine]]. Meso i slanina se krupno melju ili sitno nasjeckaju nožem i dodaju začini. Kulen se suši dulje zbog svoje debljine; kvaliteta zavisi u umijeću sušenja i dozdrijevanju mesa.

[[Baranjski kulen]] i [[Gavrilovićev kulen]] su izvorni hrvatski proizvodi koji se već desetljećima proizvode i cijenjeni su kod nas i u svijetu.

[[Nijemci]] su poznati kao veliki ljubitelji kobasica; otvoren je muzej kobasica u [[Holzhausen]]u, blizu [[Erfurt]]a, regionalnog glavnog grada [[Thüringen]]a. Stari službeni dokument o "[[Bratwurst]]u" iz Thüringena pronađen [[2000]]. potaknuo je ideju o muzeju. Radi se o računu iz [[1404.]] kojeg je Thomas Mauer pronašao u [[Arnstadt]]u, gradu nedaleko Holzhausena.

* http://www.gastro.hr/index.php/hr/novosti/gospodarstvo/muzej_kobasica