Karl Dönitz – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Menjam datoteku/fajl Eisernes_Kreuz_Klasse2_WK1_.png sa Eisernes_Kreuz_Klasse2_WK1.png. |
m robot kozmetičke promjene |
||
Red 19:
|zanimanje=
|fusnote=
|nasljednik=[[Theodor Heuss]] ([[Zapadnja Njemačka|SRNJ]])<br />[[Wilhelm Pieck]] ([[DDR]])
|prethodnik=[[Adolf Hitler]]
|mandat_start=[[30. travnja]] [[1945]].
Red 35:
'''Karl Dönitz''' ([[Berlin]], [[16. rujna]] [[1891]]. — [[Aumühle]], [[24. prosinca]] [[1980]].) je bio zapovjednik podmornice u [[prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]], u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] zapovjednik podmorničke flote i admiral flote, a nakon samoubojstva [[Hitler|Adolfa Hitlera]] postao je posljednji predsjednik [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]. S te je pozicije vodio i kratkotrajnu [[Flensburška vlada|Flensburšku vladu]] te je onemogućio nekim visokorangiranim nacistima skrivanje pod njegovom upravom.
== Rani život ==
Karl Dönitz je rođen u mjestu [[Grünau]] kraj [[Berlin]]a [[16. rujna]] [[1891]]. godine. Njegov otac, Emil Dönitz, je bio inženjer optike. Gimnaziju završava [[1910]]. godine u [[Weimar]]u. Školovanje nastavlja u vojno-pomorskim školama. Od [[1. travnja]] [[1910]]. godine do [[31. ožujka]] [[1911]]. godine stažira na jednoj krstarici. Dana [[1. listopada]] [[1912]]. godine službeno stupa u [[Kriegsmarine|Njemačku ratnu mornaricu]] na lakoj krtarici [[SMS Breslau|SMS ''Breslau'']]. Prije početka Prvog svjetskog rata laka krstarica ''Breslau'' i bojni krstaš [[SMS Goeben|SMS ''Goeben'']] poslani su na [[Sredozemno more]] gdje su formirali Njemačku sredozemnu eskadru.
[[Datoteka:Eisernes_Kreuz_Klasse2_WK1.png|thumb|150px|left|Željezni križ II. reda]]
== Prvi svjetski rat ==
Na početku [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] ''Goeben'' i ''Breslau'' su pod zapovjedništvom admirala [[Wilhelm Souchon|Wilhelma Souchona]] djelovali u [[Sredozemno more|Sredozemnom]] i [[Crno more|Crnom moru]]. Ti su brodovi kasnije predani Turskoj ratnoj mornarici, dok je njemačka posada zadržana.
Red 49:
Olikovan je Željeznim križom I. i II. reda.
== Međuratno razdoblje ==
Po uvjetima [[Versajski ugovor|Versajskog mirovnog sporazuma]], Njemačkoj je zabranjeno posjedovanje podmornica i [[1. ožujka]] [[1920]]. godine Dönitz je postavljen za zapovjednika [[torpiljarka|torpiljarke]] ''T-157''. Od [[1923]]. godine je u inspekciji za minsko-torpedno oružje u [[Kiel]]u. Sudjelovao je u razradi novog plana dubinske bombe. Na jesen [[1924]]. godine je prebačen u ratnu mornaricu, gdje Dönitz sudjeluje u izradi novog vojno-pomorskog zakona. Nakon jednog skandala prebačen je na zastarjelu laku krstaricu koja se nalazila u [[Baltičko more|Baltičkom moru]]. Krajem [[1930]]. godine Dönitz je premješten u stožer na [[Sjeverno more|Sjevernom moru]], gdje mu je glavni posao bio unutarnja sigurnost i borba protiv komunističke ideologije u floti.
[[Datoteka:Erich Raeder.jpg|thumb|250px|[[Erich Raeder]], Dönitzov nardeđeni]]
Red 56:
Karl Dönitz je bio jedan od malobrojnih viših časnika u floti privrženih nacistima. Kad kod je držao govore mladim mornarima obvezno je spominjao i Hitlera i to u pozitivnom smislu. Pred publikom u [[Berlin]]u je izjavio da Hitler može sve predvidjeti i nikad ne pravi pogrešnu procjenu situacije kao i da su ostali ljudi naspram njega samo obični crvi. Sa druge strane, ''[[Führer (pozicija)|Führer]]'' je imao neograničeno povjerenje u Dönitza. Dana [[6. lipnja]] [[1935]]. godine Dönitz je postavljen za zapovjednika tek osnovane podmorničke flote. Vrhovno zapovjedništvo ratne mornarice, a i sam admiral [[Erich Raeder]], se nisu miješali u poslove oko podmorničke flote i dali su Dönitzu potpunu slobodu djelovanja. Na mjestu zapovjednika podmorničke flote on je bio odgovoran za taktiku napada podmornica, posebno na uvježbavanju posada za grupne napade. Do početka [[drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Dönitz je uspio stvoriti relativno jaku podmorničku flotu sa dobro uvježbanim posadama. Između Raedera i Dönitza je došlo do konflikta pošto je Dönitz tvrdio da se budući pomorski rat može dobiti samo sa velikim brojem podmornica bez upotrebe većih površinskih brodova, što je Raeder negirao.
=== Broj podmornica po državama ([[1. rujna]] [[1939]].) ===
{| class="wikitable"
|- bgcolor="#CCCCCC"
Red 95:
|}
== Drugi svjetski rat ==
Na početku [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], Dönitz je imao na raspolaganju samo 57 podmornica od kojih su 22 bile sposobne za ratovanje na [[Atlantski ocean|Atlantskom oceanu]]. Podmornice su započele rat sa uspjehom i samo u prvom mjesecu rata potopile su savezničke brodove težine 175 000 tona. Karl Dönitz je osobno napravio plan uspjele operacije prodora u glavnu britansku mornaričku bazu [[Scapa Flow]], gdje je podmornica ''U-47'' pod zapovjedništvom [[Günther Prien|Günthera Priena]] potopila bojni brod ''[[HMS Royal Oak]]''. On je izrazio neslaganje prilikom izrade [[Norveška kampanja|plana za napad na Norvešku]], smatrajući da je osnovna uloga podmorničke flote napad na trgovačke brodove na glavnim pomorskim putevima, a ne čekanje u blizini Norveške obale. Dana [[21. travnja]] [[1940]]. godine odlikovan je Viteškim križom. Nakon [[Bitka za Francusku|kapitulacije Francuske]], Dönitz dobiva baze za podmornice na njezinoj obali. Tonaža potopljenih brodova počela je rasti i dostigla 353 407 tona do [[listopad]]a [[1940]]. godine. U [[kolovoz]]u [[1940]]. godine, radi lakšeg zapovjedanja, Dönitz premješta svoj stožer u [[Pariz]]. Pred kraj [[1940]]. godine Njemačke podmornice su praktično postavile [[UK|Veliku Britaniju]] u bezizlazan položaj: tonaža potopljenih brodova nadvisivala je tonažu novonapravljenih brodova. Dönitz je do kraja [[1940]]. uspio povećati izgradnju podmornica od 2 na 6 mjesečno.
[[Datoteka:War Ensign of Germany 1938-1945.svg|thumb|left|220px|Zastava ''Kriegsmarinea'']]
Red 102:
Tijekom [[1941]]. godine Njemačka podmornička flota postigla je ogromne uspjehe (preko 3 000 000 tona potopljenih brodova) i postavila Veliku Britaniju pred najvećim iskušenjem. Nakon ulaska [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]] u rat, Dönitz [[15. siječnja]] [[1942]]. godine izdaje zapovijed da se potapaju i američki brodovi. Samo u siječnju [[1942]]. godine potopljena su 303 broda sa 330 000 tona težine. Nakon ostavke [[admiral]]a [[Erich Raeder|Raedera]], podržan od [[Albert Speer|Alberta Speera]] i [[Hitler]]ovog vojnopomorskog ađutanta, [[30. siječnja]] [[1943]]. godine Dönitz postaje zapovjednik ''[[Kriegsmarine]]a'' (''Oberbefehlshaber der Kriegsmarine'').
Po dolasku na čelo flote proveo je čistku u stožeru svih viših časnika koji su bili istomišljenici sa Raederom. Dönitz se suprotstavio Hitleru, kada je htio rasformirati flotu površinskih brodova (odluka se odnosila samo na velike površinske brodove). Iako je postao admiral flote, prioritet mu je i dalje ostao zapovjedništvo nad podmorničkom flotom. Početkom [[1943]]. godine podmornice su ponovo zabilježile velike uspjehe potopivši [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]] brodove u težini od 627 000 tona. Dana [[6. travnja]] [[1943]]. godine dobiva hrastovo lišće za Viteški križ. Međutim već sljedećeg mjeseca situacija u borbi za Atlantik se preokrenula u korist Saveznika. U svibnju Saveznici povećavaju aktivnost u borbi protiv podmornica i uspijevaju uništiti čak 41 njemačku podmornicu tog mjeseca. Gubici u svibnju su natjerali admirala Dönitza da povuče svoje podmornice sa centralnog Alantika. U periodu lipanj-kolovoz situacija je ostala ista, pri potapanju 60 savezničkih brodova Nijemci su izgubili 79 podmornica. Nakon Savezničkog [[Dan D|desanta na obale Francuske]], Dönitz je pripremio nekoliko podmorničkih napada na brodove u [[La Manche]]u u kojima je potopljeno 5 eskortnih brodova, 12 velikih transportnih brodova i 4 desantna broda uz gubitak od 82 podmornice. Krajnja bilanca rata za Atlantik bio je poraz njemačkih podmornica. Od 820 podmornica koje su djelovale na Atlantiku u periodu od [[1939]]. do [[1945]]. godine uništeno je 784 podmornice, a od 39 000 podmorničara poginulo ih je skoro 32 000.
U uvjetima neizbježne kapitulacije Reicha, Dönitz se trudio koliko kod je mogao da sklopi primirje sa zapadnim Saveznicima i da izvuče što veći broj stanovništva sa teritorija koji će biti zauzet od [[Crvena armija|sovjetske vojske]]. Dana [[8. svibnja]] [[1945]]. godine preko radija je objavljena opća kapitulacija Njemačke.
== Kraj rata, Nürnberški proces i smrt ==
Nakon točno 23 dana provedenih na čelu Njemačke, Dönitza i cijelu vladu su [[23. rujna]] [[1945]]. godine uhitile američke vojne vlasti. U svojstvu glavnog vojnog zapovjednika Dönitz je izveden pred [[Nürnberški proces|Međunarodni vojni sud]] u [[Nürnberg]]u. Optužbe protiv sebe komentarao je na sledeći način: ''"Nijedna od teza optužbe me ne dodiruje. Tipičan američki humor"''. Sud je odlučio da je odgovoran za izgradnju i pripremu Njemačke podmorničke flote, no nije mu suđeno za pripreme i započinjane neograničenog podmorničkog rata. Oprošteno mu je i to što je naredio da se pobiju svi protivnički vojnici koji bi preživjeli potapanje svog broda. Dönitz je proglašen krivim po 2. točki (zločin protiv mira) i 3. točki (ratni zločin) i osuđen na deset godina zatvora. Zatvorsku kaznu je odslužio u zatvoru [[Spandau]]. Sa sobom je uvijek nosio kovertu sa pismima koja je dobijao od savezničkih pomorskih časnika, koji su mu pisali, izražavajući simpatije i razumijevanje za njega. Na slobodu je pušten [[1. listopada]] [[1956]]. godine i uskoro mu je vlada [[Zapadna Njemačka|Zapadne Njemačke]] odobrila admiralsku mirovinu. Dönitz je autor nekoliko knjiga o povijesti Drugog svjetskog rata a napisao je i memoare (''"Mein wechselvolles Leben"'').
Red 117:
{{Životni vijek|1891|1980|Dönitz, Karl}}
[[Kategorija:Njemački vojskovođe]]
[[Kategorija:Vojskovođe Prvog svjetskog rata]]
| |||