Otvori glavni meni

Izmjene

Obrisana 3 bajta ,  prije 5 godina
m/м
robot kozmetičke promjene
 
=== Propovedanje narodima ===
Nakon [[Smrt Isusa|Isusove smrti]] njegovi [[učenik (kršćanstvo)|učenici]] su isprva propovedali [[radosna vijest|dobru vest]] samo [[Jevreji]]ma (Dela 11:19). Propovedajući na grčkom jeziku helenizovanim Jevrejima u [[sinagoga]]ma širom [[Sredozemno more|Mediterana]], privukli su i prve nejevrejske sledbenike. Ubrzo su se okrenuli i svim ostalim narodima. Propovedali su [[Parti|Parćanima]], [[Medijci|Međanima]] i [[Elam]]itima, stanovnicima [[Mezopotamija|Mesopotamije]], [[Judeja|Judeje]], [[Kapadokija|Kapadokije]], [[Pont]]a, [[Azija (rimska provincija)|Azije]], [[Frigija|Frigije]] i [[Pamfilija|Pamfilije]], zatim [[Egipćani]]ma, [[Libijci]]ma, [[Antički Rim|Rimljanima]], [[Krit|Krićanima]] i [[Arapi]]ma.<ref>[[Djela apostolska|Dela apostolska]] 1:8; 2:9-11 i 17-21.</ref> Preobraćenici iz tih krajeva bili su ''“Judeji i prozeliti”''.<ref>[[Djela apostolska|Dela apostolska]] 2:11.</ref> Izrazom “[[prozelitizam|prozelit]]” izvorno su nazivani obraćenici na judaizam.
 
Svi prvi [[inovjerci]] koji su u prihvatili hrišćanstvo su također prihvatili i judaizam, što uključuje [[obrezivanje|obrezanje]], ishranu koju dozvoljava [[Mojsije]]v zakon i svetkovanje [[subota|subote]] ([[šabat]]a). Prihvatanjem hrišćanstva automatski se prihvatao i judaizam.
[[66]]. godine dolazi do [[Prvi jevrejsko-rimski rat|Veliki jevrejskog ustanka]] protiv Rimljana, koji prerasta u četvorogodišnji rat koji je ostavio katastrofalne i nesagledive posledice po jevrejski svet. [[Jeruzalem|Jerusalim]] je pao [[70]]. godine, nakon [[Opsada Jeruzalema (70)|višemesečne opsade]], a Rimljani su potpuno uništili [[jeruzalemski Hram|jerusalimski Hram]]. [[Euzebije iz Cezareje|Eusebije]] piše da su se [[хришћанин|hrišćani]] iz Jerusalima povukli iz grada pre nego što je do sukoba došlo. Prema [[Euzebije iz Cezareje|Euzebiju]], hristijani su napustili [[Jeruzalem|Jerusalim]] zbog rata i pobegli u obližnji grad [[Pela (Jordan)|Pela]], predvođeni [[Simeon Jerusalimski|Simeonom Jerusalimskim]].
 
Isusovi sledbenici su odbili da se bore u ratu protiv Rimljana ne zato što su prihvatali argument o rimskoj nepobedivosti, koji su upotrebljavali [[Josip Flavije|Josif Flavije]] i viši slojevi. Hrišćani su verovali da je borba protiv Rimljana besmislena zato što su katastrofalni događaji nakon [[Smrt Isusa|Isusovog raspeća]] bili „znaci kraja" kada će ceo svet biti razbijen i preobražen. Neki su verovali kako te katastrofe izaziva gnevni Bog kako bi kaznio sopstveni narod zbog toga što je zločinački odbacio bogomdanog [[Mesija|Mesiju]].<ref name="Pejgels"/>
 
Pad Jeruzalema se kasnije uglavnom tumačio posljedicom zala koje su Jevreji nanijeli Isusu<ref>vidi [[Origen]], Contra Celsum 2.13; [[Euzebije iz Cezareje|Euzebije]], H.e. 3.7</ref>, ali je također povezivan i sa zlostavljanjem Jakova od jevrejskih vlasti, neposredno uoči rata s Rimljanima.<ref>[[Hegesip|Hegezip]] u Euzebije, H. E. 2.23</ref>