Hrvatski nacionalizam – razlika između verzija

'''Hrvatski nacionalizam''' je izraz pod kojim se podrazumijevaju [[nacionalizam|nacionalistički]] pojedinci, organizacije i [[ideologija|ideologije]] kojima je zajedničko zalaganje za [[Hrvatska|Hrvatsku]] kao [[nacionalna država|nacionalnu državu]] koja bi sadržavala sve ili najveći dio teritorija na kojima [[Hrvati]] čine većinu ili koji su u prošlosti bili dio [[Povijest Hrvatske|hrvatskih državnopravnih entiteta]].

 

Hrvatski nacionalizam je nastao u 19. stoljeću kao rezultat buđenja nacionalne svijesti, odnosno reakcija na [[Mađari|mađarski]], [[Talijani|talijanski]] i [[Nijemci|njemački]] nacionalizam koji su prijetili oduzimanjem hrvatskih teritorija, odnosno [[mađarizacija|mađarizacijom]] i [[italijanizacija|talijanizacijom]] u tadašnjoj [[Austrijsko Carstvo|Habsburškoj Monarhiji]]. Prvih nekoliko desetljeća teško ga je bilo razlučiti od srodnih pokreta kao što su [[panslavizam]] i [[jugoslavenstvo]].

 

[[Datoteka:Ante Starcevic.jpg|mini|lijevo|Dr. Ante Starčević, začetnik je modernog hrvatskog nacionalizma te najveći ideolog [[Velika Hrvatska|Velike Hrvatske]]]]

 

Kao otac modernog hrvatskog nacionalizma smatra se [[Ante Starčević]], čija je [[Stranka prava]] promicala koncept tzv. [[hrvatsko državno pravo|hrvatskog državnog prava]], čiji se sljedbenici nazivaju [[pravaštvo|pravašima]]. Taj je koncept s vremenom došao u sukob sa [[Srbi|srpskim]] nacionalizmom, koji će posebno eskalirati stvaranjem [[Jugoslavija|Jugoslavije]] kao zajedničke nacionalne države Srba i Hrvata.

 

Hrvatski nacionalizam je svoj ekstremni oblik dobio u 20. stoljeću kroz [[ustaše|ustaški]] pokret i koncept [[Velika Hrvatska|Velike Hrvatske]], koji je djelomično ostvaren kroz kratkotrajnu [[NDH]] u [[drugi svjetski rat|drugom svjetskom ratu]]. Porazom NDH i uspostavom [[SFRJ|komunističke Jugoslavije]] hrvatski je nacionalizam, isto kao i srpski, stavljen izvan zakona, iako će se u određenim oblicima pojavljivati i u redovima vladajuće [[SKH|Partije]], pogotovo u periodu [[MASPOK|Masovnog pokreta]] početkom 1970-ih. U svom ekstremnom obliku hrvatski nacionalizam održan je u [[hrvatska politička emigracija|političkoj emigraciji]].

 

Hrvatski nacionalisti počinju ponovno otvoreno djelovati nakon uspostave demokracije u Hrvatskoj, pri čemu im snažan poticaj daje [[antibirokratska revolucija]] i s njim vezana eksplozija srpskog nacionalizma. Kao glavna nacionalistička stranka profilira se [[Hrvatska demokratska zajednica]] (HDZ), koja će pod vodstvom [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] tokom [[raspad SFRJ|raspada Jugoslavije]] ostvariti cilj: stvaranje nezavisne hrvatske države.

 

Nastojanje da se njoj državnopravno priključi [[BiH]] - bilo cijela, bilo područje [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|Hrvatske Republike Herceg Bosne]] - za vrijeme [[rat u BiH|rata u BiH]] doživjelo je neuspjeh, a službena hrvatska politika, uključujući sam HDZ, zbog nastojanja što bržeg priključenja [[zapadni svijet|zapadnom svijetu]], odnosno [[EU|euro]]-[[NATO|atlantskim]] organizacijama, odriče se maksimalističkog koncepta hrvatskog nacionalizma.

 

Hrvatski nacionalizam se danas u eksplicitnim oblicima u Hrvatskoj može pronaći tek kod [[pravaštvo|pravaških]] i stranaka [[radikalna desnica|radikalne desnica]]. U implicitnim oblicima odražava se kroz protivljenje obnovi kulturnih, ekonomskih i drugih veza s [[Jugosfera|državama bivše Jugoslavije]], radikalnim pozicijama u graničnim sporovima (uključujući spor sa [[Slovenija|Slovenijom]]), a tek u posljednje vrijeme kroz [[euroskepticizam]], odnosno protivljenje [[Europska Unija|Europskoj Uniji]] (EU) zbog zatiranja hrvatskog [[suverenitet]]a. Hrvatske [[nacionalne stranke u BiH]] se, pak, također nazivaju nacionalističkima.

 

* [[Hrvatsko-srpski sukob]]

* [[Velika Hrvatska]]