Hrvatska pod Habsburzima – razlika između verzija

'''Hrvatska pod Habsburzima''' je razdoblje Hrvatske povijesti koje počinje izborom Habsburgovaca na hrvatsko prijestolje [[1527.]] godine,a završava padom [[Austro-Ugarska|Austrougarske Monarhije]] [[1918.]] godine.<ref name="Krnic">[http://www.dhk.hr/republika/78_06_Habsburzi_krnic.pdf Habsburška vladavina Hrvatskom i njezina slika u hrvatskoj književnosti nakon 1918. godine]</ref>

 

{{glavni|Cetinski sabor}}

Nakon katastrofalnih poraza na [[Krbavska bitka|Krbavskom]] [[1493.]], i kasnije na [[Mohačka bitka|Mohačkom polju]] [[1526.]] godine, u kojoj pogiba kralj [[Ludovik II.|Ludovika II.]], [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Ugarsko-hrvatskom Kraljevstvo]] našlo se u rasulu. U prosincu iste godine na [[Hrvatski sabor|saboru]] u [[Cetin]]u (u blizini današnjeg [[Cetingrad]]a) sastalo se hrvatsko plemstvo i [[1. siječnja]] [[1527.]] godine izabralo [[Austrija|austrijskog]] nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda Habsburškog]] za hrvatskog kralja. Povelja, koju su tom prilikom potpisali hrvatski velikaši i predstavnici Ferdinanda Habsburškog (Pavao Oberstain, [[Nikola Jurišić]], Ivan Katzianer i Ivan Pichler) jedan je od najvažnijih dokumenata hrvatske državnosti i pohranjena je u Austrijskom državnom arhivu u [[Beč]]u. U zamjenu za priznanje nadvojvoda Ferdinand obećao je, da će pomoći Hrvatskoj u obrani pred osmanskim osvajačima i da će poštovati prava, sloboštine, zakone i običaje njezinih stanovnika. Ta se godina uzima za početak habsburške vladavine Hrvatskom, iako će stvarnu vlast Ferdinand uspostaviti nakon petnaestogodišnje borbe protiv erdeljskog

U vrijeme dolaska Habsburgovaca na prijestolje, Hrvatska je bila dijelom Ugarsko-hrvatskoga Kraljevstva, ali teritorijalno rascjepkana (osim spomenutih habsburških područja, Dalmacijom vlada Mletačka Republika, [[Dubrovačka Republika|Dubrovnik]] čuva određene oblike samostalnosti, Osmansko Carstvo je također već zagrizlo u određena područja, a ni dijelovi unutar Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva nemaju međusobno jednaki status) i životno ugrožena od Osmanlija.<ref name="Krnic" />

 

[[Datoteka:Coat of arms Croatia-Austria.JPG|thumb|thumb|120px|Slika grba kraljevine Hrvatske zajedno s austrijskim grbovima onog vremena iz 1495. u gradu [[Innsbruck]]u]]

[[Osmansko Carstvo]] širilo se dalje da bi u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] obuhvatilo veći dio [[Slavonija|Slavonije]], zapadne [[Bosna|Bosne]] i [[Lika|Like]].

 

[[Datoteka:Kaiserin Maria Theresia (HRR).jpg|thumb|thumb|120px|[[Marija Terezija]] ]]

 

U 18. stoljeću [[Osmansko Carstvo]] istjerano je iz Ugarske i Hrvatske, a sve se više mijenja i etnička struktura stanovništva, jer brojne seobe prate gotovo svako preuzimanje teritorija. To je

Kad je [[Mletačka Republika]] pala [[1797.]] godine, njezini su posjedi na istočnom [[Jadran]]u postali predmetom spora između [[Francuska|Francuske]] i Austrije. Habsburzi su na kraju osigurali vlast ([[1815.]]), pa su dijelovi hrvatskih zemalja pod imenom carskih pokrajina [[Dalmacija|Dalmacije]] i [[Istra|Istre]] postali dijelom carstva. Potonje dvije pokrajine kasnijom su podjelom Habsburške monarhije na austrijski i ugarski dio potpale pod austrijski dio, iako su bile istočno od Austrije, dok su druge hrvatske zemlje pod imenom carskih pokrajina [[Hrvatska i Slavonija]] potpale pod ugarski dio Monarhije.

 

{{glavni|Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Kraljevina Dalmacija}}

Devetnaesto stoljeće, nakon kratkog [[hrvatske zemlje pod francuskom vlašću|francuskog interregnuma]], nakon kojega Habsburška Monarhija postaje gospodarom i južne Hrvatske (s različitim statusom od drugih

Austro-ugarske vlasti nisu nikad dopustile ujedinjenje svih hrvatskih zemalja, unatoč željama hrvatskog stanovništva. Takav stav vlasti sve je više okretao Hrvate od odanosti Austro-Ugarskoj Monarhiji. Ipak, zahvaljujući radu "bana pučanina" [[Ivan Mažuranić|Ivana Mažuranića]], [[Vojna krajina]] je [[1881.]] vraćena u sastav Hrvatske, odnosno teritorijalno i upravno postala je dijelom [[Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]].

 

{{glavni|Nastanak Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca}}

U svibnju [[1917.]] godine u Carevinskom vijeću u [[Beč]]u sastao se Jugoslavenski klub zastupnika i tzv. Svibanjskom deklaracijom tražio ujedinjenje svih zemalja Austro-Ugarske u kojima žive Slovenci, Hrvati i Srbi "''u jedno samostalno od svakoga gospodstva tuđih naroda slobodno i na demokratskoj podlozi osnovano državno tijelo, pod žezlom habsburško-lotarinške dinastije."'' <ref>Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Novi Liber, Zagreb, 2003. ISBN 953-6045-22-2</ref>

Krajem [[Prvi svjetski rat|rata]] postalo je jasno kako se [[Austro-Ugarska]] neće održati i kako će narodi unutar njezinih granica tražiti proglašenje samostalnih država. U [[Zagreb]]u je u listopadu [[1918.]] stvoreno [[Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba]] s ciljem stvaranja neovisne države na južnoslavenskim prostorima Austro-Ugarske. Nakon Čeha 28. listopada, slijedeći dan je i [[Hrvatski sabor]] proglasio razvrgnuće svih veza s Austrijom i Ugarskom, te proglasio Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju nezavisnom državom što je Ugarski parlament vlastitom deklaracijom prihvatio pošto je po njoj Hrvatska dobrovoljno ušla u zajednicu s Ugarskom ona ju također dobrovoljno napušta. Kako je Sabor Narodnom vijeću SHS-a priznavao vrhovnu vlast, temeljem toga stvorena je [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba]].

 

{{reflist}}

* [http://www.matica.hr/Kolo/kolo0302.nsf/AllWebDocs/budak1 Neven Budak, Habsburzi i Hrvati, časopis Kolo, broj 3, jesen 2002.]