Hormoni – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 14:
Slanje hormonskih signala kroz ovu hijerarhiju uključuje sledeće:
# '''Biosintezu''' određenog hormona u određenom tkivu.
# '''Skladištenje i sekreciju''' hormona.
# ''' Prenos''' hormona do ciljne ćelije(ćelija).
# '''Prepoznavanje''' hormona od strane povezane ćelijske membrane ili intraćelijskog receptorskog proteina.
# '''Prenošenje i pojačavanje''' primljenog hormonskog signala preko procesa prenosa signala. Ovaj proces potom vodi ka ćelijskoj reakciji. Reakcija ciljne ćelije može biti prepoznata po originalnom hormonu od strane ćelije koja proizvodi taj hormon, vodeći do deregulacije u proizvodnji hormona. Ovo je primer homeostatičke negativne povratne veze.
# '''Degradacija ''' hormona.
 
Hormonske biosintetičke ćelije su tipična vrsta specijalizovanih ćelija koje se nalaze u okviru posebnih [[endokrini sistem|endokrinih žlezda]] (na primer tiroidne žlezde, [[Jajnici|ovarijumu]] ili [[Testis|testisu]]). Hormoni mogu da napuste biosintezu ili slanje ćelija putem procesa egzocitoze ili drugog procesa [[ćelijska membrana|membranskog prenošenja]]. Međutim, hijerarhijski model je više od pojednostavljavanja hormonskog signalnog procesa. Ćelijski primaoci određenog hormonskog signala uobičajeno mogu biti jedan od više tipova ćelija i nalaziti se u okviru većeg broja različitih tkiva. Različiti tipovi tkiva mogu imati različite reakcije na isti hormonski signal. Usled ovoga, hormonsko signaliziranje je veoma komplikovano i teško je primeniti diseciranje u analizi.
 
== Interakcija sa receptorima ==
Većina hormona započinje ćelijsku reakciju na bazi inicijalnog kombinovanja sa specifičnim intraćelijskim ili receptorskim proteinom povezanim sa ćelijskom membranom. Ćelije mogu imati različite receptore koji prepoznaju isti hormon i aktiviraju različite puteve prenosa signala, ili alternativno različiti hormoni i njihovi receptori mogu da koriste isti biohemijski proces.
 
Za većinu hormona, uključujući većinu proteinskih hormona, receptor je povezan sa membranom i ugrađen u [[Ćelijska membrana|plazmu membrane]] na površini ćelije. Interakcija hormona i receptora uobičajeno izaziva niz sekundarnih efekata u okviru [[Citoplazma|citoplazme]] ćelije, često uključujući fosforilaciju ili defosforilaciju različitih citoplazmatičnih proteina, promene u propustljivosti jonskih kanala ili povećanje koncentracije intraćelijskih molekula koji se mogu ponašati kao sekundarni prenosioci (na primer ciklični AMP).
 
Za hormone kao što su steroidi ili hormoni tiroidne žlezde, njihovi receptori su smešteni intraćelijski u okviru [[Citoplazma|citoplazme]] njihove ciljne ćelije. Da bi vezali svoje receptore ovi hormoni moraju da prođu ćelijsku membranu. Kombinovani hormon-receptor kompleks potom se pomera duž nuklearne membrane u jezgro ćelije, gde se vezuje za specifičnu DNA sekvencu, povećavajući ili neutrališući akciju određenih [[Gen|gena]] i utičući na proteinsku sintezu<ref name=beato>{{cite journal | author =Beato M, Chavez S and Truss M | title = Transcriptional regulation by steroid hormones | journal = Steroids | year=1996 | volume=61 | issue=4 | pages=240-251 | id = PMID 8733009}}</ref>. Međutim, kao što se pokazalo nisu svi steroidni receptori locirani intraćelijski, neki su povezani sa ćelijskom membranom. <ref name=hammes>{{cite journal | author =Hammes SR | title = The further redefining of steroid-mediated signaling | journal = Proc Natl Acad Sci USA | year=2003 | volume=100 | issue=5 | pages=21680-2170 | id = PMID 12606724}}</ref>
Red 33:
# Raspoloživog broja hormonskih molekula za kompleksnu formaciju
# Raspoloživog broja receptornih molekula za kompleksnu formaciju i
# Vezivnog afiniteta između hormona i receptora.
 
Uglavnom broj hormonskih molekula koji su na raspolaganju za kompleksnu formaciju je ključni faktor u određivanju nivoa na kom je prenosa signala aktiviran. Broj raspoloživih molekulskih hormona određen koncentracijom cirkulišućeg hormona je pod uticajem nivoa i stepena sekrecije biosintetičkih ćelija. Broj receptora na površini ćelije prijemnika takođe može da bude raznolik kao i afinitet između hormona i njegovih receptora.
Red 58:
* aktiviranja ili inhibicije [[Imunski sistem|imunog sistema]]
* regulisanja [[Metabolizam|metabolizma]]
* pripreme za novu aktivnost (na primer, borbenosti, bežanja, parenja)
* pripreme za novu životnu fazu (na primer [[pubertet]], [[briga za potomstvo]], [[menopauza]])
* kontrolisanje [[Reproduktivni ciklus|reproduktivnog ciklusa]].
Red 75:
Dosta hormona i njihovih analogija se koristi kao [[lek]]. Najčešće prepisivani hormoni su [[estrogen]] i [[progesteron]] (kao metod hormonske kontracepcije i kao HRT), [[tiroksin]] (kao levotiroksin, za hipotiroidu) i [[steroid]]i (za autonomne bolesti i nekoliko disajnih poremećaja). Dosta dijabetičara koristi [[insulin]]. Farmakološki ekvivalenti [[adrenalin]]a se veoma koriste za dobijanje lokalnih preparata u otorinolaringologiji, dok kreme na bazi steroida i vitamina D se često koriste u dermatološkoj praksi.
 
“Farmakološka doza” hormona označava medicinsku dozu u smislu količine hormona koja je mnogo viša od one koja se prirodno javlja u zdravom organizmu. Efekti farmakoloških doza hormona mogu biti različiti u poređenju sa reakcijama na količinu koja se prirodno javlja u organizmu i može biti korisna u terapijske svrhe. Primer farmakološke doze je [[glikokortikoid]] u cilju smanjenja zapaljenskih procesa.
 
== Važni ljudski hormoni ==