Franačka – razlika između verzija

[[Datoteka:Franks expansion.gif|thumb|right|300px|Franačke ekspanzije]]

 

 

Rimski car [[Flavije Klaudije Julijan|Julijan Apostata]] ponovno je osnovao brodske veze na [[Rajna|Rajni]] pod konrolom Franaka tijekom [[355|355.]]-[[358|358.]] i opet smirio Franke. [[Rim]] je dodijelio Francima veliki dio Galske [[Belgija|Belgije]] ([[Belgijska Galija|Gallia Belgica]]). Od toga trenutka Franci su postali federati [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]]. Dozvoljeno im je naseljavanje na području carstva uz određene savezničke obveze prema carstvu. To područje gdje su se najprije naselili odgovara današnjoj [[Flandrija|Flandriji]] i [[Holandija|Nizozemskoj]] južno od [[Rajna|Rajne]]. Nizozemski jezik koji tu danas postoji je direktan nasljednik franačkog jezika. Tako su Franci postali prvi germanski narod kojemu je dopušteno da se stalno naseli na rimskom tlu.

 

Od toga područja Franci su se počeli širiti i na kraju su zauzimali većinu rimske Galije sjeverno od doline [[Loara|Loire]] i istočno od [[Zapadni Goti|Vizigotske]] [[Akvitanija|Akvitanije]]. Franci su u početku branili granice Rimskog Carstva kao saveznici. Tako su se tijekom velike invazije [[Istočni Germani|istočnogermanskih plemena]] [[406|406.]] koji su prešli [[Rajna|Rajnu]], borili protiv napadača koji su prešli Rajnu čiji je saveznik bio [[Ostrogoti|Ostrogot]] [[Teodorik Veliki]]. Glavna invazija barbarskih napada je prošla ipak ispod doline Loire. U području [[Pariz]]a rimska vlast je postojala sve do [[486|486.]], čak desetljeće nakon pada [[car]]a u [[Ravenna|Ravenni]], zahvaljujući savezništvu s Francima.

 

{{main|Merovinzi}}

 

Ime same dinastije dolazi od [[Merovej]]a koji je vladao [[Salijski Franci|Salijskim Francima]] od [[447|447.]] do [[457|457.]] godine. Dinastiju Merovinga je utemeljio Klodvig koji je ujedinio Franke, a potom ostvario značajne pob[[ijede nad Vizigotima, [[Sasi]]ma i [[Alemani]]ma. Vladali su svim Francima od [[481|481.]] do]] [[751|751.]] godine. Posljednji merovinški kralj bio je [[Hilderik III|Hilderik III.]] Zvali su ih i dugokosi kraljevi jer su imali dugu kosu.

 

Karolinško kraljevstvo počinje u studenom [[751|751.]] kada je [[Pipin Mali]] zbacio posljednjeg merovinškog kralja [[Hilderik III|Hilderika III.]] [[Pipin Mali]] je bio [[majordom]] i sin slavnog majordoma [[Karlo Martel|Karla Martela]], koji je spasio [[Evropa|Europu]] od [[islam]]ske invazije i koji je ponovno ujedinio Franačku. Pipin Mali je postao izabrani [[kralj]] Franačke uz papin blagoslov i podršku vodećih ljudi Franačke. Po germanskim zakonima kralj je zavisio od podrške vodećih ljudi. Ako kralj nije zadovoljavao vodeći klan, birao bi se novi [[kralj]]. Iako su kasnije kraljevi postali nasljedni, ipak su čak sve do [[1806|1806.]] postojali izbori za kralja u [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetom Rimskom Carstvu]].

 

Pipin Mali ulazi [[754|754.]] u savez sa [[papa|papom]] [[Stjepan II (papa)|Stjepanom II.]], koji predstavi kralju kopiju krivotvorine Konstantinova darovnica u [[Pariz]]u te na velikoj ceremoniji u [[bazilika Saint-Denis|bazilici Saint Denis]] proglašava Pipina Malog i njegovu obitelj "zaštitnicima Rima" (patricius Romanorum). Pipin Mali zatim otima [[755|755.]] [[Ravenski egzarhat]], koji su prethodno osvojili [[Langobardi]] i ne vraća ga [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizantu]] kojemu je pripadao prije osvajanja Langobarda, nego ga predaje papi kao protuuslugu. Pipin Mali daruje papi sva preoteta područja oko [[Rim]]a omogućivši stvaranje [[Papinska država|papinske države]] u obliku [[Pipinova darovnica|Pipinove darovnice]] koja položena na [[grob]]u [[Sveti Petar|Sv. Petra]]. [[Papa]] je imao dobar razlog očekivati ponovnu uspostavu stabilne franačke monarhije koja će mogućiti novu ravnotežu snaga i novi svjetski poredak sa njim na čelu.

 

 

Poslije smrti Pipina Malog [[768|768.]] dva njegova sina [[Karlo Veliki|Karlo]] i Karloman su podijelili Franačku. Među njima je bilo neslaganja, ali Karloman je umro [[771|771.]], tako da cijelo kraljevstvo ostaje u rukama Karla Velikog. [[Karlo Veliki]], snažan i inteligentan, uspostavlja ravnotežu vlasti između pape i [[car]]eva. Od [[772|772.]] pa nadalje Karlo Veliki je osvojio [[Vojvodstvo Saksonija|Sasku]], koja postaje dio Franačke. Od sredine [[8. vijek|8. stoljeća]] brojni franački misionari su pokrštavali po Saskoj dolazeći u sukob sa [[Sasi]]ma.

Na [[Božić]] [[25. 12.|25. prosinca]] [[800|800.]] papa je okrunio Karla Velikog za cara [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]]. Ta [[ceremonija]] je Karlu Velikom formalno priznala [[nasljedstvo]] nad [[Zapadno Rimsko carstvo|Zapadnim Rimskim Carstvom]]. Bizant se sa time nije slagao, jer su pape svoj politički autoritet zasnivale na falsificiranom dokumentu. Karlo Veliki je ipak sebe češće zvao "kralj Franaka i Langobarda". [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizant]] je tek [[812|812.]] priznao Karla Velikog kao vladara [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]].

 

 

[[Datoteka:Western empire verdun 843.png|thumb|right|Karolinško Carstvo nakon Verdunskog ugovora i podjele 843.]]

 

 

== Franačke hornike ==

=== Franački hroničari ===

 

== Vidi još ==

{{Commonscat|Frankish Empire}}