Epiretinalna membrana – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 4 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q2282783 na Wikidati
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 3:
[[Datoteka:Amslergrid patientAMD.gif|frame|right|Amslerova karta, kakvu ju može vidjeti osoba koja ima teški poremećaj makularnog nabiranja [[macular pucker]]. U većini slučajeva, bolesnici koji boluju od epiretinalnih membrana ipak vide blaže zakrivljene linije.]]
'''Bolest epiretinalnih membrana''' je bolest oka koja nastaje kao odgovor oka na promjene u staklovini ili rjeđe, u dijabetesu. Bolest je poznata i kao makularno nabiranje '''macular pucker'''. Ponekad, kao rezultat imunog odgovora da bi se zaštitila retina, makularne stanice se postupno približavaju kako staklovina stari i povlači se prema unutra ([[ablacija stražnje staklovinske membrane]]). Ablacija stražnje staklovinske membrane može uzrokovati mala oštećenja retine potičući eksudativni, upalni i leukocitni odgovor. Ove stanice mogu postepeno formirati prozirni sloj i, kao i sva ožiljna tkiva, kontrahirati se i dovesti do ispupčenja i nabiranja makule (npr. '''macular pucker'''), ili čak uzrokovati oticanje makule tj. [[makularni edem]]. Ove promjene rezultiraju poremećajima vida koje se očituju bočnim uvijanjem i zamagljivanjem slike kad se gledaju karte s pravilnim mrežastim uzorcima tj. Amslerove karte [[Amsler grid]]) koje služe za ispitivanje makularnog područja, točnije centralnih 10o mrežnice. Obično te promjene ispočetka zahvaćaju samo jedno oko pa ta izobličenja vida mogu rezultirati [[dvoslika]]ma.Zbog pojave izobličenja vida može se dogoditi da se krivo procjenjuje veličina pojedinih objekata, obično se čine većima[[macropsia]]), osobito u centralnom dijelu vidnog polja, gdje se stvara lokalizirano polje [[aniseikonia]] koje ne može biti ispravljeno optičkim pomagalima. Ipak parcijalne korekcije često mogu poboljšati binokularni vid. U osoba mlađih od 50 godina ,ove stanice se ponekad same raspadnu, ali u većine bolesnika (starijih preko 60 godina) je ovo stanje nepromjenjivo. Fotoreceptorske stanice, čunjići i štapići, koji se nalaze ispod epiretinalnih membrana, obično nisu zahvaćene osim ako membrane ne postanu znatno deblje i tvrđe, tako da obično ne nalazimo u ovih bolesnika makularnu degeneraciju((macular degeneration]].
 
== Kirurško liječenje epiretinalnih membrana ==
Kirurzi mogu odstraniti ili odljuštiti membrane kroz skleru i poboljšati vid za 2 ili više [[Snellenovih]] linija. Obično se i staklovina zamijeni u isto vrijeme sa bistrom tekućinom, u [[vitrektomija|vitrektomiji]]. Kirurško liječenje se obično ne preporučuje osim ako su poremećaji i izobličenja vida toliko teški da utječu na normalan život, budući da može doći do uobičajenih kirurških komplikacija kao što su infekcije i moguća retinalna ablacija. Nešto češća komplikacija je povećani intraokularni tlak,krvarenje u oko i [[katarakta]],koja je zapravo najčešća komplikacija vitrektomija. Mnogi pacijenti će razviti kataraktu unutar nekoliko godina nakon operacije. Zapravo, ponekad vidna izobličenja i dvoslike uzrokovana kataraktom se mogu zamijeniti s epiretinalnim membranama.
 
== Prevencija ==
Ne postoje dokazi da se bolest može spriječiti budući da se radi o prirodnom odgovoru na promjene u staklovini koje se događaju svima prilikom starenja. Potrebno je naglasiti da je izračunato da se [[ablacija stražnje staklovinske membrane]] javlja u više od 75 posto populacije iznad 65 godina, da je PVD primarno neopasno stanje premda s nekim uznemiravajućim simptomima i da normalno ne ugrožava vid. Međutim, kako se čini da su epiretinalne membrane zaštitni odgovor na PVD, gdje dolazi do upale , eksudacije i formiranja ožiljaka, moguće je da [[NSAID]] mogu smanjiti upalni odgovore,tako da uzimanje NSAID može pomoći. Obično bljeskovi i pojava lelujanja vida nagovješćuju da je došlo do promjena u staklovini puno prije nego što se formiraju epiretinalne membrane.
 
== Znanstvena podloga ==
Ovu očnu patologiju je prvi put opisao Iwanoff 1865 godine,i pokazalo se da se javlja u 7% populacije. Češće se javlja u starijoj populaciji gdje posmrtne studije pokazuju da su prisutne u 2% populacije starije od 50 godina i 20% populacije starije od 70 godina.
 
Porijeklo stanica u epiretinalnim membranama uključuje glijalne stanice, retinalne pigmentne epitelijalne (RPE) stanice, macrofage, fibrocite, i kolagen. Ove stanice su nađene u različitim omjerima. One koje su nađene u retinalnim odvajanjima i cryopexy najviše uključuju raspršene RPE stanice, dok glija stanice prevladavaju u idiopatskim patologijama. [[Laminociti]] su glavni tip stanica u idiopatskim ERM. Te stanice su često nađene u malim postocima u očima zahvaćenima PVD. Prisutnost retinalnih pigmentnih stanica ukazuju na proliferativnu retinopatiju i jedine su viđene u društvu sa retinalnim odvajanjem ili rascjepom.