Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini – razlika između verzija

Partizani su s vremenom stekli povjerenje i podršku među pripadnicima svih nacionalnosti, tako da se od [[1943]]. bilježi i veći broj muslimana među njihovim redovima. Tome je pridonijelo i stvaranje [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine|ZAVNOBiH]]-a kao institucije temeljem koje će u okviru poratne jugoslavenske federacije biti obnovljena bosansko-hercegovačka državnost.

 

Partizani su od [[1942]]. do [[1945]]. imali velike dijelove BiH pod svojom kontrolom, ali su je nad cijelom BiH ustanovili tek neposredno iza završetka rata. [[Odžak (BiH)|Odžak]], koji se predao krajem maja [[1945]]., se smatra posljednjim osovinskim uporištem u Evropi.

 

Oružane formacije [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] odgovorne su za stradanje 80,11% žrtava Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu. Ovo je naročito karakteristično kada je riječ o [[Zločini ustaša nad stanovništvom kotara Bosanska Dubica|zločinima ustaša nad stanovništvom kotara Bosanska Dubica]] i o [[Zločini ustaša nad stanovništvom Sarajeva|zločinima ustaša nad stanovništvom Sarajeva]]. Oružane snage NDH odgovorne su za smrt 72,76% stanovnika kotara Bosanska Dubica i za 95,87% stradalih stanovnika Sarajeva.<ref>Драган Цветковић, "Босна и Херцеговина: нумеричко одређење људских губитака у Другом светском рату", Прилози истраживању злочина геноцида и ратних злочина, (ур. Јован Мирковић), Београд, 2009, стр. 79-152.</ref>

 

{{izvori}}