Crkva sv. Marka u Zagrebu – razlika između verzija

Osnovna struktura Gornjega grada izgrađena je u [[13. stoljeće|13. stoljeću]]. Zbog požara i [[potres|potresa]]a taj je dio grada u nekoliko navrata u cijelosti ponovno izgrađen tako da je danas vrlo teško odrediti njegov originalni izgled.

Najveće promjene na crkvi napravljene su za vrijeme posljednje rekonstrukcije (1876. — 1882. god.), koja je povjerena [[Beč|bečkomu]] restauratoru gotičkih crkava, [[arhitekt|arhitektu]]u [[Friedrich von Schmidt|Friedrichu von Schmidtu]]. Prema njegovim planovima zahvat je izveo njegov suradnik [[Hermann Bollé]]. Tada je i napravljen čuveni krov od ocakljenih crjepova s grbom Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije na lijevom dijelu krova i grbom grada Zagreba na desnom dijelu krova.

Tradicija [[Orgulje|orguljanja]] u Sv. Marku seže još od [[14. stoljeće|14. stoljeće]], točnije [[1359.]] godine, kada se u spisima spominje orguljaš Nikola, što je ujedno i prvi pisani spomen orgulja i orguljaša u Hrvatskoj. Orgulje koje su do <!--/IZVORNIK/ove--> 2010. godine bile u crkvi potječu iz [[1890.]], kada je postavljen mehanički instrument [[Ferdo Heferer|Ferde Heferera]], a već [[1936.]] njegov nasljednik, August Faullend-Heferer, prema dispoziciji koju je načinio [[Franjo Dugan]], postavlja nov, moderniji [[instrument]]. „''Količina preinaka izvršenih od strane Augusta Faullenda-Heferera toliko je velika i značajna, a materijal iz 1890. u najvećem dijelu uklonjen, te je naše stručno mišljenje kako se predmetne orgulje imaju smatrati potpuno novim instrumentom koji datira iz 1936. kao Faullendov opus 247''“, istaknuli su [[akademik]] [[Anđelko Klobučar]] (glavni orguljaš [[Zagrebačka katedrala|Zagrebačke katedrale]]), [[Ante Knešaurek]] (glavni orguljaš [[Bazilika Srca Isusova u Zagrebu|Bazilike Srca Isusova u Zagrebu]] i docent na [[Muzička akademija u Zagrebu|Muzičkoj akademiji u Zagrebu]]), [[Pavao Mašić]] (glavni orguljaš Crkve sv. Marka ev. u Zagrebu) i Juraj Kolarić (predstojnik Vijeća za kulturna dobra [[Zagrebačka nadbiskupija|Zagrebačke nadbiskupije]]) u zajedničkom stručnom mišljenju zatraženu u veljači <!--/IZVORNIK/ove-->2010. godine od strane Uprave za zaštitu kulturne baštine [[Ministarstvo kulture Republike Hrvatske|Ministarstva kulture]]. <!--/.../-->

Tijekom godina svi popisani nedostatci produbljivali su probleme orgulja u Crkvi sv. Marka. Stoga se, uz veliku potporu i zalaganje župnika Franje Prsteca te u suradnji s mjerodavnim konzervatorskim uredom, službama Ministarstva kulture mjerodavnima za kulturna dobra, ali i temeljem mišljenja struke, došlo do zaključka kako je najbolje rješenje gradnja novoga instrumenta, uz zadržavanje postojećega kućišta, koje treba obnoviti. Projekt gradnje novoga instrumenta povjerio se radionici Eisenbarth iz [[Passau|Passaua]]a. Sve svirale i ostali dijelovi izrađuju se vlastoručno. Taj iznimno složen proces rezultira montiranjem čitavoga instrumenta u radionici, gdje se još jednom nadzire ispravnost svih dijelova. Potom se demontira i prevozi u crkvu, gdje slijedi montaža i intonacija svake pojedine svirale, što je iznimno složen i dugotrajan proces, jer se glasnoća i boja svake svirale trebaju prilagoditi određenomu crkvenomu prostoru. Prema Mašićevim riječima radi se o „''srednjem prema većem instrumentu s 3 manualima, pedalom i 41 registrom (6 registara većim od dosadašnjeg), mehaničke trakture i najsuvremenijih pomagala, materijala te najviše kvalitete u izvedbi instrumenta. Dispoziciju novih orgulja zajednički su načinili Ante Knešaurek i Pavao Mašić, u suradnji s akademikom Anđelkom Klobučarem, najboljim ekspertom po pitanju orguljske registracije u Hrvatskoj. Sva trojica bili su mišljenja da se dispozicija novih orgulja koncipira u francuskom stilu te se na taj način orguljski pejzaž Zagreba, ali i Hrvatske, obogati do sada nedostajućim ili rijetkim francuskim tipom instrumenta. U dispoziciji se vodilo računa da uz dovoljan broj temeljnih, osamstopnih registara bude njima proporcionalan odnos jezičnih i alikvotnih registara, koji su zaslužni za konačnu gradaciju prepoznatljivoga orguljskoga zvuka, koji u svim svojim segmentima nudi ujednačenu zvučnu sliku. Na žalost, upravo je po tom pitanju dosadašnji instrument pokazivao svoje najveće mane.''“ Cijena čitavoga projekta iznosila je 450.000 [[Euro|eura]] te je financiran isključivo sredstvima župe i donatora.<ref>[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac437.nsf/AllWebDocs/Novi_zvuk_za_nova_vremena Mirta Špoljarić, Crkva sv. Marka u Zagrebu dobiva nove orgulje, Vijenac, Broj 437, 2. prosinca 2010., ISSN 1330-2787] (preuzeto 26. srpnja 2011.)</ref> Nove orgulje posvećene su i javnosti predstavljene [[8. svibnja]] [[2011.]] uz svečanu misu i svečanu kolaudaciju novih orgulja, na kojima su zasvirali orguljaši [[Ante Knešaurek]], [[Alen Kopunović Legetin]] i [[Pavao Mašić]].<ref>[http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=460F4B21-58A1-488D-BBD1-642B732264C9 Zdenka Veber, Vjesnik.hr, Objavljeno: 08. 5. 2011. u 23:51 Zadnja izmjena: 08. 5. 2011. u 23:51] (pristupljeno 26. srpnja 2011.)</ref>