August (rimski car) – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene 31.147.165.181 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Igorwindsor |
m robot kozmetičke promjene |
||
Red 1:
{{Infokutija kraljevska krv
| ime = Gaj Julije Cezar August <br />Gaius Julius Caesar Augustus
| titula = [[Popis rimskih careva|Car]] [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]]
| slika = Statue-Augustus.jpg
Red 12:
| bračni_drug = 1) [[Klodija Pulhra|Clodia Pulchra]] 43 – 40. pne. <br />2) [[Skribonija|Scribonia]] 40 – 38. pne. <br />3) [[Livija|Livia Drusilla]] 38. pne. – 14. n.e.
| potomstvo = [[Julija Starija]]; <br /> [[Gaj Cezar|Gaius Caesar]] (usvojenje); <br /> [[Lucije Cezar|Lucius Caesar]] (usvojenje); <br />[[Tiberije]] (usvojenje)
| kraljevska kuća = [[
| kuća-tip = carska dinastija
| otac = biološki: [[Gaj Oktavije|Gaius Octavius]];<br /> usvojitelj: [[Gaj Julije Cezar|Julije Cezar]] (44. pne.)
Red 23:
|}}
'''August''' ili '''Cezar August''' [[latinski jezik|lat.]] IMP·CAESAR·DIVI·F·AVGVSTVS, ([[23. 9.|23.9.]] [[63. pne.]] - [[19. 8.|19.8.]] [[14]]. n.e.), u ranom životu poznat kao '''Gaj Oktavije''', a nakon posvojenja od strane [[Gaj Julije Cezar|Gaja Julija Cezara]] koji mu je bio praujak (unuk Cezarove sestre Julije) i kao '''Gaj Julije Cezar Oktavijan'''
Bezpogovorno historijski ocijenjen kao jedan od najvećih rimskih careva. Premda su njegovim dolaskom na vlast očuvane dotadašnje forme [[Rimska Republika|Rimske Republike]], vladao je autokratski preko 40 godina kao jedini i nikom odgovorni gospodar moćnog Rima. U zasluge mu se, između ostalog, ubraja to što je priveo kraju gotovo stogodišnje razdoblje [[Građanski rat|građanskih ratova]] i donio Rimu mir (''Pax Romana''), razvoj i prosperitet, te udario temelje rimskoj imperijalnoj veličini. Imenom Oktavijan, u [[historija|povijesti]] je ostao poznat pod imenom August, što je ustvari titula koju mu je dodijelio [[Rimski Senat|Senat]] [[27. pne.]], a znači '''Uzvišeni''', pa se u historiji uvriježilo da se tim činom, ta godina računa i kao početak [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]].
Red 36:
Protivno savjetima majke i tamo prisutnih vojnih časnika August na vijest o Cezarovoj smrti ide u Italiju kako bi preuzeo "očevo" nasljedstvo pošto ga je ovaj proglasio svojim glavnim nasljednikom.<ref name="eck 9">Eck, 9.</ref> Njegov dolazak je bio pozdravljen od [[Rimski Senat|Senata]] koji se nadao ovog mladića, "sina" i nasljednika u vojsci popularnog Cezara upotrijebiti protiv vojski cezarovih ubojica i Antonija. Na opće iznenađenje senatora August će tijekom sljedećih 14 godina najprije izigrati njih, potom cezarove ubojice Kasija i Bruta, vlastite suradnike [[Sekst Pompej|Seksta Pompeja]] i [[Marko Emilije Lepid (trijumvir)|Lepida]], a na kraju i samog proslavljenog generala [[Marko Antonije|Marka Antonija]].
== Augustove najznačajnije titule ==
[[Datoteka:Augustus Statue.JPG|thumb|left|thumb|80px|Kip '''Augusta''' iz 30. pne.]]
Dok je tijekom građanskog rata Oktavijan bio nemilosrdan prema protivnicima što je dovelo do stvaranja mržnje običnog stanovništva prema okrutnom vođi nakon pobjede on postaje milostiv davajući oproste gotovo svima ([[Cezarion]] je bio izuzetak). Kao veliki političar on tada zna da treba pridobiti srca stanovništva kako bi mogao nastaviti vladati.
Red 46:
Nakon smrti ''[[pontifex Maximus|pontifexa maximusa]]'' (vrhovnog svećenika) [[Marko Emilije Lepid|Marka Lepida]] [[13. pne.]] Oktavijan dobiva i ovu titulu koja će se dodjeljivati svim rimskim carevima do 376. godine kada prelazi u ruke [[papa]] koji je imaju sve do današnjih dana.
== Novi politički sistem ==
:Vidi članak: [[Principat]]
[[Datoteka:Caesar augustus.jpg|thumb|thumb|200px|Kip Augusta u svojstvu državnog vladara. Glava kipa je iz perioda 30 - 20 pr. n. e. dok je tijelo iz drugog vijeka]]
Red 53:
U dogovoru koji će uslijediti August priznaje Senat kao najviši državni organ od kojeg potječe sva vlast u [[Rim]]u. Da to ne bi ostale samo prazne riječi, ''princeps'' (u ovom slučaju August) će dobivati vremenski ograničen mandat vladanja. Nakon isteka perioda za koji je bio izabran Senat ima ovlast izglasati novi mandat dotadašnjem ''princepsu'' ili postaviti nekog drugog na tu dužnost. Također u slučaju smrti ''princepsa'', bez obzira na njegov testament, on neće dobiti svog nasljednika do trenutka kada ga Senat izabere. Posljednja točka ovih Augustovih ustupaka postaje mogućnost Senata da bilo kada opozove ''princepsa''. Tu mogućnost će kasnije iskoristiti rimski Senat kako bi opozvao mandat dan [[Neron]]u i [[Maksimin Tračanin|Maksiminu]]
Senat će s druge strane tijekom ovog dogovora iz 27. i potom [[23. pne.]]<ref name="eck 57">Eck, 57.</ref> prepustiti položaje ''princepsa'', ''[[de facto]]'' [[tribun]]a i rimskog cenzora, vojnog zapovjednika grada Rima, vrhovnog vojnog zapovjednika i glavnog [[prokonzul]]a.<ref name="eck 57" /><ref name="eck 56"/><ref name="ccaa 37">CCAA, Erich S. Gruen, ''Augustus and the Making of the Principate'', 37.</ref><ref name="eck 59">Eck, 59.</ref> Osim potpuno jasne kontrole nad rimskom vojskom ostale titule su davale Augustu mogućnost veta u Senatu, dopuštenje da sjedi između dva konzula i nosi ''[[fasces]]''<ref name="ccaa 43">CCAA, Erich S. Gruen, ''Augustus and the Making of the Principate'', 43.</ref>, saziva Senat, kontrolira izbore i mogućnost da govori prvi na sjednicama.<ref name="ccaa 26">CCAA, Walter Eder, ''Augustus and the Power of Tradition'', 26.</ref><ref name="eck 57 58">Eck, 57–58.</ref> Nakon nekoliko godina mira Senat je sa zadovoljstvom dao te sve titule Oktavijanu iz čistog straha od mogućeg budućeg građanskog rata ako bi ga se oborilo. Augustova moć će doći do svog vrhunca kada on 23. pne. leži teško bolestan u očekivanju smrti. Na opće iznenađenje svih koji su mislili da je njegov osobni cilj uspostava monarhije on na svojoj samrtnoj postelji državne dokumente dava svom konzulskom kolegi, dok prsten daruje generalu Agripi.<ref name="eck 56">Eck, 56.</ref><ref name="ccaa 25">CCAA, Walter Eder, ''Augustus and the Power of Tradition'', 25.</ref>
== Narod ==
[[Datoteka:CaesarAugustusPontiusMaximus.jpg|thumb|thumb|200px|Kip '''Augusta''' u svojstvu vrhovnog svećenika ([[Pontifex Maximus]])]]
Rimski narod je istinski volio svoga Augusta. Za tu ljubav možemo naći više nego dovoljno razloga koje je ovaj politički spretan [[vladar]] stvarao. Te manipulacije možemo vidjeti još tijekom građanskog rata kada 32 godine pr. n. e. August protuzakonita dolazi do [[testament]]a Marka Antonija kako bi dobio narodno podršku za svoj rat. Kako je u testamentu pisalo da rimski heroj i general [[Marko Antonije]] želi biti pokopan uz egipatsku kraljicu Kleopatru narod ga je u afektu proglasio izdajnikom i zakunuo se na vjernost Augustu (a ne rimskoj državi !!) Nakon pobjede u ratu i dolaska mira malo iz straha zbog njegovih okrutnosti tijekom rata, malo iz zahvalnosti za ponovni dolazak mira prvi put nakon 20 godina [[Rimski Senat|Senat]] i narod mu je dodjeljivao bezbroj titula. Neke od njih je prihvaćao nakon prvobitno žestokog odbijanja, dok je druge definitivno odbio čime uspijeva stvoriti sliku sebe kao skromne osobe koja se žrtvuje za državu.
Red 61:
Tu sliku on je htio uvijek zadržati znajuću veoma dobro da mu daje popularnost u narodu. U skladu s tom politikom nakon obje drastične ustavne promjene u njegovu korist 27 i 23. pne. on bi napustio Italiju i krenuo u inspekciju provincija dok se stvari ne slegnu.
Osim tih čisto političko-manipulativnih igara August je stvarno radio za boljitak svog stanovništva. Nakon što mu je Senat dao upravljanje dostavom hrane za [[Rim]] glavni grad više nije imao nikakve probleme po tom pitanju. Gradnja velikog broja cesta, vodovoda i termi tijekom njegove vladavine je također svima upadala u oči. Tu dužnost kao i mnoge slične on je prihvatio "protivno svojim željama" tek kada mu ih je Senat uvalio zbog nedostatka novca. August s druge strane je veoma rijetko patio od toga pošto ima potpunu političku i ekonomsku kontrolu nad [[Pirinejski poluotok|Pirinejskim poluotokom]], [[Bliski Istok
U usporedbi s republikanskim dobom tijekom njegove vladavine [[pokrajina|provincije]] doživljavaju ekonomski procvjet praktičkim nestankom korupcije. Tijekom [[Rimska Republika|Rimske republike]] [[guverner]]i koji upravljaju provincijama znaju da tijekom svog mandata od nekoliko godina moraju skupiti dovoljno novca za nastavak političke karijere u [[Rim]]u. Sada je s tom tradicijom u potpunosti prekinuto pošto guverneri ovise u Augustu. U slučaju njihovog naglog bogaćenja dok se nalaze u provinciji njima prijeti istraga i moguće pogubljenje.
Red 67:
Svi ti razlozi zajedno dovode postepeno među običnim pukom do mistifikacije Augusta kojemu se kasnije i dodjeljuje titula oca domovine. S druge strane zbog mira i naglog ekonomskog procvata tijekom njegove vladavine za epohu 30 pr. n. e. - 14 n.e. se zna upotrijebiti i pojam Pax Augusta.
== Veliki nepotist ==
Bez obzira na velike političke sposobnosti, August je bio [[nepotizam|nepotist]]. U njegovom pogledu na svijet nakon Cezara uvijek mora biti [[Gaj Julije Cezar|Cezar]]. Ta sklonost se počela ukazivati još početkom njegove vladavine kada on [[25. pne.]] udaje svoju jedinu kćer Juliju za Marcela<ref name="eck 114 115">Eck, 114–115.</ref>, sina svoje sestre Oktavije, koji tako uskoro postaje njegov nasljednik. Nakon njegove smrti tu dužnost preuzima general [[Marko Vipsanije Agripa]], veliki Augustov prijatelj iz doba građanskog rata.<ref name="ccaa 44">CCAA, Erich S. Gruen, ''Augustus and the Making of the Principate'', 44.</ref> Kada su nakon Marcelove smrti nove generacije iz njegovog obiteljskog kruga postale punoljetne one dobivaju sve najpopularnije državne dužnosti kako bi postali poznati. Jedina po njih negativna pojava tog Augustovog razmišljanja je nužnost ženidbe unutar obiteljskog kruga. Tako [[20. pne.]] Agripa i budući car [[Tiberije]] (sin Augustove žene Livije) dobivaju zadatak ići u istočne provincije kako bi prisilili [[Parti|Parte]] da vrate obilježja rimske vojske osvojena tijekom [[Marko Licinije Kras|Krasovog]] debakla [[53. pne.]] Nakon uspješno obavljenog posla Tiberije se morao oženiti za Agripinu kćer poslije čega postaje slavni general koji osvaja [[Alpe]] zajedno sa svojim bratom Druzom (koji je oženio kćer Augustove sestre)<ref name="eck 116">Eck, 116.</ref>. Augustov očekivani nasljednik [[Gaj Cezar]] je također bio prisiljen oženiti se za potomkinju careve sestre Oktavije. Neupitna činjenica za posljednjih 30 godina vladavine ovog cara postaje da nitko ne može držati popularne državne dužnosti ako ne spada u njegov obiteljski krug.
Red 86:
Osim književnosti veliki procvat u Augustovo doba doživljavaju arhitektura i likovne umjetnosti. Prema rečima starih pisaca, Rim je iz grada od opeke prerastao u grad od mramora. Podižu se pozorišta, vodovodi, terme, hramovi. Mnoge građevine financirao je Augustov vojskovođa i zet [[Marko Vipsanije Agripa]], koji je dao sagraditi i velelepni hram svih bogova ― [[Panteon (Rim)|Panteon]]. I Forum je obnovljen i ukrašen novim zgradama. Posebno je mjesto zauzeo »Žrtvenik mira« (''Ara Pacis''), bogato ukrašen ornamentima i bareljefima. Na njemu je blagostanje i plodnost italskog tla prikazivala je personifikacija Italije kao žene-hraniteljke. Drugi sačuvani reljef prikazuje Augustovu obitelj u verskoj povorci. Sva ova djela trebalo je da odražavaju snagu Rima i uzvise julijevsku obitelj i samog Augusta.
== Vojska i vanjska politika ==
Velika većina tadašnjih političara nije shvaćala pouku rimskih građanskih ratova iz 1. vijeka p. n. e - moć iz [[Rimski Senat|Senata]] je nakon Marijanskih reformi prešla u ruke vojske. Za razliku od njih August je toga bio potpuno svjestan pa je počeo uvoditi reforme kako bi lojalnost rimskih legija vezao uz svoju ličnost. Osnovni problem ovog razdoblja je što učiniti s vojnicima nakon što postanu prestari za vojsku. Tijekom građanskih ratova pobjednik bi najčešće oduzeo zemlju poraženima i potom je dodijelio svojim [[veteran]]ima.
Ta efikasna politika tijekom [[rat]]a se nije mogla provoditi bez građanskih ratova pošto su svi veterani tražili zemlju u [[Italija|Italiji]], a ne nekoj "zabačenoj" provinciji. Kako bi se to riješilo August osniva prvi mirovinski fond u povjesti.<ref name="eck 79"/> Po njemu vojnici su trebali služiti između 16 i 20 godina nakon čega bi im se iz carevog mirovinskog fonda kupilo zemljište. Tim potezom lojalnost svih vojnika je vezana uz cara pošto su znali da ih za lojalno služenje na kraju čeka nagrada.
Ipak niti s tim "poklonom" August nije mogao biti potpuno siguran tako da se osnovna vojna politika cijele njegove vladavine svela na smanjivanje vojnih snaga na najmanju moguću mjeru. Nigdje se to nije bolje prikazalo nego u trenutku završetka građanskog rata. Jednim potezom pera on smanjuje broj [[legija|rimskih legija]] s 60 na 28<ref name="eck 85 86">Eck, 85–87.</ref> smanjujući tako istovremeno financijski pritisak na državni [[budžet]].
Red 97:
Kako bi nadoknadio nedostatak vlastitih vojnika u zaštiti Rimskih granica Oktavijan je izmislio posebni okvir vanjske politike. Malena vazalna kraljevstva tijekom njegove vladavine neće biti anektirana nego zadržavaju ograničenu samostalnost. Cilj te politike je bila podjela obrambenog tereta s tim državicama. Takvih državica je bilo mnogo ali kao najpoznatiji primjeri u povjest su ušli Mauritanija, [[Judeja]] i [[Tracija (kraljevstvo)|Tracija]] koji su čuvali sjeverno-afričku, azijsku i balkansku granicu Carstva.
== Ostavština ==
Gledajući iz današnje perspektive, August je otac današnje europske civilizacije (kao što je [[Qin Shi Huang|Ćin Ši Huangdi]] za kinesku). Prije njegove vladavine, rimska država se nalazila gotovo 100 godina u socijalnim nemirima, građanskim ratovima i pod vlašću raznih diktatora ([[Gaj Marije]], [[Kornelije Sula|Sula]], [[Gaj Julije Cezar|Cezar]]). Toj politički oronuloj tvorevini on je svojim reformama dao još mnogo godina života. U današnjem političkom smislu najvažnija posljedica njegovih reformi je preživljavanje ideje da vlast potječe od naroda ([[republika]]nska ideja) pošto je ona bila osnova njegovog političkog sustava. Ako gledamo utjecaj njegovih reformi na svakodnevni život ljudi, njegova ostavština su [[policija]], [[vatrogasci]] i [[mirovinsko osiguranje]] pošto su oni osnovani tek tijekom njegove vladavine.<ref name="eck 79">Eck, 79.</ref>
Gledajući iz Augustove perspektive nasljednici nisu shvaćali potrebu de jure političke ravnoteže između autokratske vladavine i stare republike. On je samostalno vladao 41 godinu ([[27. pne.]] - [[14|14.]]), a svi njegovi potomci će biti likvidirani u sljedećih 54. ''Princepsi'' koji dolaze nakon njega su postepeno uništavali njegov politički program svojim neshvaćanjem situacije. [[Tiberije]] odustaje od nužnosti
== Smrt ==
Osjećajući da mu se bliži kraj života August je tijekom proljeća 14. godine donio odluku o nasljeđivanju. No, ta odluka trebala je biti donesena suptilno tako da se narod ne prepadne autokracije monarhije.<ref name="ccaa 50">CCAA, Erich S. Gruen, ''Augustus and the Making of the Principate'', str. 50</ref> Narod je htio da on za svog nasljednika proglasi popularnog [[Germanik]]a (sin Tiberijevog brata Druza), ali on je to djelomično odbio smatrajući da je on s manje od 40 godina premlad za najvišu državnu dužnost. Istovremeno željeći urediti nasljeđivanje države na duže razdoblje on za svog nasljednika proglašava [[Tiberije|Tiberija]] koji bi potom, prema dogovoru s Augustom, trebao postaviti Germanika za svog nasljednika.<ref name="eck 119">Eck, 119.</ref> Tijekom kolovoza 14. godine Augustovo zdrastveno stanje se drastično pogoršalo pa je pozvan Tiberije kako bi kao nasljednik bio uz njega tijekom posljednjih dana života. August je preminuo [[19. 8.|19. kolovoza]] [[14]]. godine, a njegovo posljednje riječi su bile:
Red 120:
{{Reference}}
== Izvori ==
=== Internetski izvori ===
* [http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Augustus/Res_Gestae/home.html Res Gestae Divi Augusti]
* [http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Suetonius/12Caesars/Augustus*.html Svetonijeva biografija]
* [http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Cassius_Dio/home.html#45 Rimska povijest Kasija Dija]
* [http://www.csun.edu/~hcfll004/nicolaus.html Augustov život iz pera Nikole od Damaska]
* [http://www.viajuliaaugusta.com/en/home.html The Via Iulia Augusta]
* [http://ancientrome.ru/art/artworken/result.htm?alt=August&pnumber=30 Galerija antičke umjetnosti: August]
* [http://janusquirinus.org/Octavian/humour.html Augustov humor]
=== Knjige ===
<div class="references-small">
* Bourne, Ella. "Augustus as a Letter-Writer," (Knjiga 49, 1918.): 53–66.
* {{Cite book |last=Bowersock |first=G. W. |editor=Kurt A. Raaflaub and Mark Toher (urd.) |title=Between Republic and Empire: Interpretations of Augustus and his Principate |year=1990 |publisher=|location=Berkeley |isbn=0-520-08447-0 |pages=380–394 |chapter=}}
* Bunson, Matthew (1994). ''Encyclopedia of the Roman Empire''. New York: Facts on File Inc. ISBN 0-8160-3182-7
* Chisholm, Kitty and John Ferguson. (1981.). ''Rome: The Augustan Age; A Source Book''. Oxford. ISBN 0-19-872108-0.
* Kasije Dio, The Roman History: The Reign of Augustus, London, Penguin Books, 1987., ISBN 0-14-044448-3.
* Eck, Werner (2003.) ''The Age of Augustus''. Oxford. (tvrdi uvez, ISBN 0-631-22957-4; meki uvez, ISBN 0-631-22958-2).
* Eder, Walter. (2005.). "Augustus and the Power of Tradition," ur. Karl Galinsky, 13-32. Cambridge, New York (tvrdi uvez, ISBN 0-521-80796-4; meki uvez, ISBN 0-521-00393-8).
* Everitt, Anthony (2006.) ''Augustus: The Life of Rome's First Emperor''. ISBN-10: 1400061288.
* {{Cite book |last=Green |first=Peter |title=Alexander to Actium: The Historical Evolution of the Hellenistic Age |series=Hellenistic Culture and Society |year=1990 |publisher=|location=Berkeley, CA; Los Angeles; London |id=ISBN 0-520-05611-6 (tvrdi uvez); ISBN 0-520-08349-0 (meki uvez)|ref=harv}}
* Gruen, Erich S. (2005). "Augustus and the Making of the Principate,", ur. Karl Galinsky, 33-51. Cambridge, MA; New York; (tvrdi uvez, ISBN 0-521-80796-4; meki uvez, ISBN 0-521-00393-8).
* Kelsall, Malcolm. "Augustus and Pope," (Knjiga 39, br. 2, 1976.): 117–131.
* Rowell, Henry Thompson. (1962.). ''The Centers of Civilization Series: Volume 5; Rome in the Augustan Age''. Norman. ISBN 0-8061-0956-4
</div>
| |||