Aleksandar II (papa) – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje {{Commonscat|Alexander II}} |
m robot kozmetičke promjene |
||
Red 18:
}}
'''Aleksandar II.''' (? - 21. april 1073), rođen kao ''Anselmo da Baggio''
== Rani život i dolazak na mjesto pape ==
{{main|Izbor za papu 1061}}
Rodio se u [[Milano|Milanu]]. Prije nego što je postao papa bio je [[biskup Lucce]], na kom mjestu se žestoko zalagao za iskorjenjivanje [[simonija|simonije]] i sprovođenje papskih ukaza o [[svećenički celibat|svećeničkom celibatu]]. U tom je smislu bio blizak ne samo Hildebrandu od Sovane (Grgur VII), nego i svom prethodniku [[Nikola II (papa)|Nikoli II]], koji je donio bulu ''In nomine domini''. Nakon što je 27. jula 1061. Nikola umro, Hildebrand je organizirao [[Izbor pape 1061|izbor]] za papu, prvi u skladu s Nikolinom bulom. Oni je održan 30. septembra, kada je šest kardinala - kojima su
Sam početak pontifikata je obilježio sukob, prije svega s protivnicima gregorijanske reforme, odnosno koalicijom koju su stvorili [[rim]]ski plemići i [[lombardija|lombardijski]] biskupi, a na čijem je čelu bio Guibert, kraljevski kancelar Italije. Ona je iskoristila činjenicu da Hildebrand i reformisti nisu tražili dotada uobičajeni pristanak i blagoslov [[Sveto Rimsko Carstvo|njemačkih carskih]] vlasti, te su na svoju stranu privremeno stavili caricu majku [[Agnes od Poitoua]], koja je zbog malodobnosti sina [[Heinrich IV, sveti rimski car|Heinricha IV]] služila kao regent. 28. oktobra 1061. u [[Basel]]u organizirala crkveni sinod na kome je za novog papu izabran biskup Parme Pietro Cedalus, koji je uzeo ime [[Antipapa Honorije II|Honorije II]]. On je kao [[antipapa]] zajedno sa svojim pristašama marširao na Rim, na čijim prilazima je u kraćem okršaju porazio Aleksandrove pristaše te zauzeo [[Stara bazilika svetog Petra|Baziliku svetog Petra]] 14. aprila 1062. Dalji je, sukob, međutim, zaustavilo posredovanje vojvode Gottfrieda koji je i papu i antipapu nagovorio da se povuku u svoje matične biskupije i tamo čekaju konačnu presudu Agnes. U međuvremenu je u Njemačkoj došlo do [[puč]]a kojim je nadbiskup [[Anno II od Kölna]] preuzeo de facto vlast od Agnes; nastojeći staviti papu na svoju stranu, Anno je u oktobru 1062. sazvao crkveni sinod u Augsburgu; odatle je u Rim poslan biskup [[Burchard II od Halberstadta]] kako bi presudio u sporu. Burchard je oslobodio Aleksandra svih optužbi i potvrdio ga kao legitimnog papu. Honorije je, međutim, ponovno došao u Rim u zauzeo [[Castel Sant'Angelo]] sve dok 1063. nije istjeran natrag u Parmu. Tek nakon što je na sinodu u Mantovi 31. maja 1064. Honorije [[anatema|anatemiziran]], Aleksandar je mogao preuzeti mjesto pape.
== Pontifikat ==
Aleksandrov je pontifikat najviše označio nastavak politike njegovih prethodnika u smjeru nametanja vlasti pape nad Crkvom, ali također i papskog autoriteta u svjetovnim, odnosno političkim pitanjima. Jedan od najpoznatijih primjera se zbio 1066. kada je u [[Rim]] došlo izaslanstvo [[Normandija|normandijskog]] vojvode [[William I Osvajač|Guillaumea]] (Vilim) kako bi dobilo podršku za Guillaumeovo preuzimanje [[kralj Engleske|engleske krune]]. Aleksandar II je u potpunosti prihvatio Guillaumeove argumente o tome da je jedini zakoniti nasljednik Engleske te normanskim izaslanicima poklonio papski prsten te izdao [[edikt]] kojim engleskim svećenicima nalaže da prihvate Guillaumea kao legitimnog kralja. Smatra se kako je taj papin potez značajno olakšao [[normansko osvajanje Engleske]] nakon pobjede u [[Bitka kod Hastingsa|bitci kod Hastingsa]].
| |||