Noam Chomsky – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 41:
Godine 1951. prihvatio je nominaciju od strane Gudmena kao mlađi njegov pratilac na [[Univerzitet Harvard|Univerzitetu Harvard]].
 
1953. Čomski putuje u Evropu. Odlučio je da njegov pokušaj da formuliše strukturalnu lingvistiku ne bi uspeo zato što je jezik apstraktni generativni fenomen. Od 1955. napušta Univerzitet na Harvardu i počinje da predaje na Institutu za tehnologiju u Masačusetsu narednih 19 godina. Noam se oženio lingvistikinjom Kerol Šec (Carol Schatz) i imaju dve kćerke: Avivu (1957) i Dajan (1960) i sina Herija (1967).
 
Prvi put je objavio svoje apstraktne analize o jeziku 1955. godine u knjizi „Sintaksičke strukture“, njegovom možda najboljem delu u lingvistici. 1961. godine je bio imenovan kao profesor na Katedri za moderne jezike i lingvistiku (sada je to Katedra za lingvistiku i filozofiju). Čomski je u ovom periodu bio mnogo više angažovan u politici, postao je jedan od vodećih kritičara [[Vijetnamski rat|Vijetnamskog rata]], objavio je i esej povodom toga „Odgovornost intelektualaca“ 1967.<ref>[http://www.nybooks.com/articles/12172 New York Review of Books, Special Supplement, [[February 23]], [[1967]]]</ref> Od tada je postao najpoznatiji po svojim političkim gledištima, političkim govorima širom sveta i napisanim brojnim knjigama. Njegova dalekosežna kritika spoljne politike [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] napravila je od njega kontroverznu ličnost.
 
Čomski je u prošlosti primio smrtne pretnje zbog kritike spoljne politike SAD. Bio je na listi [[Teodor Kacinski|Teodora Kacinskog]] određen kao meta, pa je u periodu kada je Kacinski bio moćan, Čomski morao da proverava svu svoju poštu, jer je brinuo zbog mogućeg podmetanja eksploziva. Čomski tvrdi da ponekad dobija tajnu policijsku zaštitu kad je u dvorištu Instituta za Tehnologiju u Masačusetsu, iako se on sam ne slaže sa policijskom zaštitom.<ref>[http://www.cbc.ca/thehour/video.php?id=991 "The Cutting Edge of the Political Left"], [[March 13]], [[2006]] ''The Hour CBC''</ref>
Red 54:
„Sintaksičke strukture“ bile su ustvari obrada njegove knjige „Logična struktura lingvističke teorije“ (1955,75) u koju uvodi [[transformaciona gramatika|transformacionu gramatiku]]. Teorija uključuje izgovor i ima sintaksu koju opisuje formalna gramatika, a [[kontekstno nezavisna gramatika|kontekstno slobodna gramatika]] je proširena transformacionim pravilima. Deca imaju urođeno znanje osnovne gramatičke strukture koju poseduju svi ljudski jezici. Ovo urođeno znanje se često naziva [[univerzalna gramatika]]. U suprotnosti je s time da za formiranje znanja jezika koristimo formalnu gramatiku: sa utvrđenim nizom gramatičkih pravila i ograničenim brojem reči, ljudi su sposobni da proizvedu neograničen broj rečenica.
 
„Principi i parametri“ koje je Čomski proširio u njegovim predavanjima u Pizi 1979., kasnije je objavljeno kao „Predavanja o vladi i vezivanju“ i strogo zahteva upotrebu univerzalne gramatike i gramatičkih principa naglašavajući da su jezici urođeni i nepromenljivi, a razlike između većine svetskih jezika mogu biti okarakterisane terminom „parametar“smeštenom u mozgu (takav je „popdrop“ parametar koji pokazuje da se npr. u engleskom uvek zahteva subjekat, dok u španskom može biti izostavljen). U ovom pogledu detetu da nauči jezik potrebna su [[leksika|leksička]] obeležja (reči, gramatičke [[morfema|morfeme]] i idiomi) i da determiniše usvojene sisteme parametara koji mogu biti bazirani u nekoliko ključnih primera. Brzina kojom deca uče jezik je neverovatno velika, ako imaju urođenu sposobnost da uče jezik. Slične korake pri učenju jezika preduzimaju deca širom sveta, činjenica je da prave i karakteristične greške.
 
1994. god. Čomski je formulisao „[[Minimalistički program]]“ u nameri da pojednostavi simbolički prikaz jezika. Čomskijeve ideje imale su snažan uticaj na istraživače koji su istraživali usvajanje jezika kod dece, dok neki istraživači koji rade u ovoj oblasti ne podržavaju Čomskijeve teorije.
Red 65:
Lingvisti, pristalice Čomskog oslanjaju se na intuiciju govornika na osnovu koje mogu da prepoznaju pravilnu strukturu rečenice. Stotine različitih jezika pridaje značaja literaturi generativne gramatike,<ref>{{cite paper|title=Logical relations in Chinese and the theory of grammar|author=Huang, Cheng-Teh James|date=1982|url=|publisher=MIT PhD dissertation}} Available online [http://dspace.mit.edu/handle/1721.1/15215].</ref><ref>{{cite book|title=Hidatsa Syntax|author=Matthews, G.H.| year=1965|publisher=Mouton}}</ref><ref>{{cite paper|author=Platero, Paul Randolph|date=1978|title=Missing noun phrases in Navajo|publisher=MIT PhD dissertation}} Available online [http://dspace.mit.edu/handle/1721.1/16328].</ref><ref>{{cite paper|title=Towards a Minimalist Account of Quirky Case and Licensing in Icelandic|author=Schütze, Carson T.|date=1993|publisher=MIT Working Papers in Linguistics 19}} Available online [http://www.linguistics.ucla.edu/people/cschutze/Icelandic.MITWPL.fixed.pdf]</ref><ref>{{cite paper|title=Matching Effects and the Syntax-Morphology Interface: Evidence from Hindi Correlatives|author=Bhatt, Rajesh|publisher=MIT Working Papers in Linguistics 31|date=1997}} Available online [http://people.umass.edu/bhatt/papers/mscil.pdf].</ref> postojale su tendencije da se utvrde zahtevi Univerzalne gramatike koji su prihvaćeni kod malog broja jezika.
 
Neki [[psihologija|psiholozi]] i psiholingvisti, iako simpatizeri Čomskijevog programa, nisu se slagali sa tim što Čomskijevi lingvisti ne obraćaju dovoljno pažnje na podatke iz eksperimenata izvedenih pri procesiranju jezika, a rezultat toga je da njihove teorije nisu psihološki verodostojne. Mnogo radikalnija kritika postavlja pitanje da li je neophodno posedovanje Univerzalne gramatike da bi se objasnilo usvajanje jezika kod deteta. Bilo je dosta neslaganja što se tiče generativne gramatike, na kraju se čak vodio „Lingvistički rat“ od 1960. do 1970. kada se generativno semantičko pomeranje našlo u opoziciji sa Čomskim. Danas možemo videti gramatički okvirne radove kao što su „Headdriven“ frazne strukturne gramatike, leksička funkcionalna gramatika, kombinatorna kategorijalna gramatika u potpunosti su Čomskijevski orijentisani.
 
=== Hijerarhija Čomskog ===
Red 129:
Rad Čomskog u lingvistici je ostvario veliki uticaj na modernu [[psihologija|psihologiju]].<ref>[http://www.cogsci.umn.edu/OLD/calendar/past_events/millennium/final.html The Cognitive Science Millennium Project<!-- Bot generated title -->]</ref> Za Čomskog, lingvistika je grana [[kognitivna psihologija|kognitivne psihologije]]; istinski, pravi uvid u lingvistiku podrazumeva prateće razumevanje aspekata mentalne obrade i ljudske prirode. Njegova teorija univerzalne gramatike je viđena od strane mnogih kao direktan izazov afirmisanim biheviorističkim teorijama tog vremena i imala je velike posledice na razumevanje načina na koji deca uče jezik i šta zaista predstavlja sposobnost korišćenja [[jezik]]a. Mnogi bitniji principi ove teorije su sada generalno prihvaćeni u nekim krugovima.
 
Čomski je 1959. izdao uticajnu kritiku dela „Verbalno ponašanje“ [[B. F. Skiner]]a, u kom je Skiner ponudio spekulativno objašnjenje jezika u bihevioralnim terminima. „Verbalno ponašanje“ on je definisao kao naučeno ponašanje koje ima svoje karakteristične posledice, zadobijene kroz učenje ponašanja drugih, čime je stvoren mnogo širi pogled na komunikativno ponašanje od onog uobičajenog za lingviste. Skinerov pristup je fokusiran na okolnosti u kojima se jezik koristi. Pa tako, funkcionalno različite vrste odgovora, koje zahtevaju u povratku odvojena objašnjenja, oštro suprotne tradicionalnom mišljenju o jeziku i psiholingvističkom pristupu Čomskog. Čomski je smatrao da funkcionalističko objašnjenje ograničavajući sebe na pitanja komunikativnog čina ignoriše važna pitanja. (Čomski, „Jezik i mišljenje“ 1968). On se fokusirao na pitanja koja se tiču operacija i razvoja urođene strukture za sintaksu koja je sposobna da stvaralački organizuje, okuplja, prilagođava i kombinuje reči i fraze u razumljive iskaze.
 
U raspravi Čomski je naglasio da naučna primena principa ponašanja pri ispitivanju životinja nema ono što objašnjava kompetetnost i da je čak više delimično površna kao prikaz ljudskog verbalnog ponašanja zato što teorija ograničavajući sebe na spoljašnje uslove, na „što je naučeno“, ne može adekvatno da ocenjuje za generativnu gramatiku. Čomski je izneo primere brzog jezičkog sticanja kod dece, uključujući njihovo brzo razvijanje sposobnosti formiranja gramatičkih rečenica i univerzalno kreativne jezičke upotrebe sposobnih urođenih govornika da bi osvetlio načine kojima Skinerov pogled objašnjava primerom pododredbe teorije pomoću dokaza. On je dokazivao to da shvatiti ljudsko govorno ponašanje kao što su kreativni aspekti upotrebe jezika i razvoj jezika, pojedini moraju pretpostaviti genetički lingvistički misao. Pretpostavka da važni aspekti jezika su ishod univerzalne urođene sposobnosti odvija se suprotno Skinerovom radikalnom biheviorizmu.
Red 162:
 
== Uticaj Čomskog u drugim oblastima ==
Čomskijevski obrasci su bili korišćeni kao teorijske osnove u nekoliko drugih polja. [[Hijerarhija Čomskog]] proučava se u osnovnim [[računarstvo|računarskim]] naučnim kursevima, jer daje uvid u različite vrste [[formalni jezik|formalnih jezika]]. Ova hijerarhija takođe može biti razmatrana u matematičkim izrazima i izaziva pažnju među [[matematika|matematičarima]], posebno među kombinatoričarima. Mnogi dokazi u oblasti evolucione psihologije izvedeni su iz njegovih rezultata istraživanja.
 
Dobitnik [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|Nobelove nagrade]] iz 1984. godine za medicinu i psihologiju, [[Nils K. Džern]], koristio je generativni model Čomskog da objasni ljudski imuni sistem, izjednačavanjem „komponenti generativne gramatike ... sa raznim osobinama proteinskih struktura“. Naslov Džernovog stokholmskog Nobelovog predavanja je bio „Generativna gramatika imunog sistema“.
Red 195:
Uprkos njegovom jevrejskom nasleđu Čomski je bio optužen za [[antisemitizam]] u vezi sa njegovom umešanošću u [[afera Forison|aferu Forison]]. Naslovna strana jednog magazina je navela kao dokaz Čomskijevskog antisemitizma njegovu izjavu 2002. godine palestinskoj solidarnoj grupi koja je trajala tokom njegovog života, Jevreji u Ujedinjenim nacijama su predloženi od ugnjetavane manjine do privilegovanih i uticajnih. Kao odgovoran na ovu optužbu Čomski je žalio zbog toga šta je opisao kao težnju desnog krila Jevreja da označi kritiku, a izraelskoj politici kao antisemitskoj što se tiče tužbe u vezi sa Forison aferom,on je dokazivao da su oni bili ograničeni pravom na odbranu slobodnog objašnjenja nekoga koji se ne slaže, i ta kritika je prema tome izložena ovoj ograničenoj odbrani različitim interpretacijama. Čomskijevska kritika naročito potvrđuje da se Čomskijevska odbrana kreće preko odbrane njegovog slobodnog govora do odbrane njegovog karaktera, profesionalnog statusa i zakonite stipendije njegovog rada. Čomski je odgovorio na optužbe „da su zaključci o aferi Forison suprotni pogledima koje podržava i koje često iskazuje u štampi (na primer, u knjizi „Mir na Srednjem istoku“, gde opisuje [[holokaust]] kao najfanatičniji nastup kolektivnog ludila u ljudskoj istoriji“).
 
U kasnim 1970im godinama optužen je kao apologeta [[Crveni Kmeri|Crvenih Kmera]], kada su on i Edvard Herman izneli optužbu da su izveštaji o kambodžanskom genocidu, poznatom i kao „Polja smrti“, objavljeni u zapadnim medijima bili antikomunistička propaganda.
 
Izjavljivao je više puta kako se ljudi mogu sa pravom protiviti njegovom radu na Masačusetskom institutu za tehnologiju koji je najveći neprotifibilni vojni preduzimač SAD i 12. vojni preduzimač uopšte. Čomski je tvrdio da je bilo nemoguće u to vreme za Institut i njegove istraživače da pokidaju veze sa vojnoindustrijskim kompleksom i da nastavi da nesmetano funkcioniše. I danas, on stoji na stanovištu koje je izneo tada: „univerziteti sa odsecima koji rade na ratovanju bakterijama trebalo bi da rade otvoreno, otvaranjem odseka za smrt. Njegova namera je bila da obavesti obično stanovništvo o tome šta se dešava, tako da individue mogu da donesu nesmetanu odluku o svom daljem ponašanju“.
 
== Akademski uspesi, nagrade i počasti ==
U proleće 1969 god. on je držao predavanja o Džonu Loku na Oksfordskom Univerzitetu; u januaru 1970. god. držao je memorijalna predavanja o Bertrandu Raselu na Kembridžskom Univerzitetu; 1972. god.u Nju Delhiju Memorijalno predavanje o Nehruu; 1977.god. predavanje o Hajzingu u Lajdenu; 1988.god. predavanje Maseja na Univerzitetu Toronta pod naslovom „Neophodna iluzija: smišljena kontrola u demokratskom društvu“; 1977 god. memorijalno predavanje Dejvija u Kejp Taunu, o akademskoj slobodi, pored mnogih drugih.
Noam Čomski je primio mnoge počasne diplome od najprestižnijh univerziteta širom sveta. Član je mnogih profesionalnih i naučnih društava u SAD-u i u drugim zemljama. Čomski je izglasan za vodećeg živog javnog intelektualca u 2005. god. globalnom glasanju intelektualaca kojem je upravljao britanski magazin „Prospekt“. On je reagovao, govoreći „Ne obraćam mnogo pažnje na glasanja“. Na listi koju je sastavio magazin „Novi politički lider“ 2006. Čomski je izglasan kao sedmi na listi „Heroja našeg vremena“.
 
== Njegov rad ==
Red 208:
Čomski kao osnovu proučavanja jezika ne uzima glas kao ostali lingvisti nego prostu rečenicu, i od te osnove razvija svoje argumente da se bezbrojnim sintaksičkim kombinacijama mogu stvarati na osnovu značenja složeni nizovi pravila. Rad na generativnoj gramatici razvio je kod njega interesovanje i za modernu logiku i matematiku. Tako su transformacioni ili generativni lingvisti imali uticaj i na psiholingvistiku a naročito na proučavanje jezika dece. [[1994]]. godine Čomski je formulisao „[[Minimalistički program]]“ u nameri da pojednostavi simbolički prikaz jezika.
 
Pored lingvistike od [[1965]]. godine Čomski je postao jedan od vodećih kritičara američke spoljne politike počevši od [[Vijetnamski rat|Vijetnama]] pa sve do [[rat u Iraku|američke invazije na Irak]]. U svojoj knjizi „[[Novi militaristički humanizam]]“ oštro kritikuje bombardovanje Jugoslavije jer je bila u suprotnosti sa Međunarodnim pravom i ukazuje na to da je humanitarna tragedija na [[Kosovski rat|Kosovu]], u stvari počela tek posle početka bombardovanja. A u svom kontroverznom bestseleru „[[09.11]]“ u kojem analizira napad na [[Svetski Trgovinski Centar]] u [[New York|Njujorku]] Sjedinjene Američke Države naziva vodećom [[terorizam|terorističkom]] zemljom.
 
== Ostala važnija dela ==
Red 229:
 
{{Lifetime|1928| |Chomsky, Noam}}
 
[[Kategorija:Lingvisti]]
[[Kategorija:Četveroslovnik-N|OAM, Chomsky]]