Stevan Dedijer – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
Red 17:
Od [[1950]]. do [[1957]]. godine bio je direktor [[Institut za nuklearne nauke „Vinča“|Instituta za nuklearna istraživanja]] u [[Beograd]]u i Instituta „[[Ruđer Bošković]]“ u [[Zagreb]]u. Zajedno sa [[Pavle Savić|Pavlom Savićem]] radio je na jugoslovenskom nuklearnom programu.
 
Godine [[1961]]. Stevan je napustio [[FNRJ]] i otišao u [[Švedska|Švedsku]], gde na Lund univerzitetu formirao, prvu u svetu, katedru za obaveštajnu delatnost u društvu i privredi. [[1972]]. godine je osnovao istraživački institut na švedskom Lund University, kojim je počeo njenog pionirski rad u oblasti [[Business Intelligence]]-a, u kojoj je objavio više od 250 akademskih radova.<ref>[http://www.guardian.co.uk/news/2004/sep/01/guardianobituaries.obituaries Stevan Dedijer]</ref> Od [[1973]]. nadalje se bavio izučavanjem kolektivne pameti organizacija, preduzeća i država.<ref name="republika"/>
 
Početkom [[1990e|devedesetih godina]] otvoreno je kritikovao politiku [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] i srpsku nacionalnu elitu, dovodeći ih u vezu sa ideologijom [[Velika Srbija|Velike Srbije]]. Početkom [[2003]]. godine poslao je otvoreno pismo tadašnjem srbijanskom premijeru [[Zoran Đinđić|Zoranu Đinđiću]], u kome je predlagao da se raspusti i potpuno reorganizuje [[SANU]], jer se „ne bavi razvitkom kreativne moći srpskog naroda u nauci, tehnologiji, u izumima i inovacijama“ već „nazadnim idejama nacionalizma, šovinizma, mržnje i gluposti“.<ref name="republika">[http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/2002/299/299_13.html Stevan Dedijer, Velika Srbija i mali glupi akademici]</ref>
 
Umro je [[13. jun]]a [[2004]]. godine, u 93. godini, u [[Dubrovnik]]u, u kome je proveo poslednje godine života.