Ciceron – razlika između verzija

 

U zrelim godinama (55) daje u spisu ''De oratore'' u tri knjige najbolji rimski priručnik iz retorike i najbolje djelo rimske prozne književnosti. U obliku dijaloga poput [[Aristotel]]ova u prvoj se knjizi dolazi do zaključka, da dobar govornik osim stručne spreme iz retorike mora posjedovati i općenitu obrazovanost, koja traži svakako poznavanje povijesti, prava i književnosti, iz filozofije poznavanje bar [[etika|etike]], a u ostala će se područja ljudskoga znanja govornik uputiti kod stručnjaka, kad ustreba. U drugoj i trećoj knjizi obrađuje se pet dijelova retorike:

 

44. nastaje spis ''Brutus de claris oratoribus'', u kojem opet u izmišljenom dijalogu iznosi povijest rimskoga govorništva od početka do Cicerona tako, da se vidi, kako u postupnom razvitku Ciceron čini vrhunac svega, što je dalo rimsko govorništvo. U prosuđivanju i ocjeni vode Cicerona uz povijesne čista estetska načela.

 

== Bibliografija ==

 

== Literatura ==

{{hrvenc}}

 

 

{{Plutarhovi životopisi}}

 

 

{{Link FA|fi}}

[[nn:Cicero]]

[[no:Marcus Tullius Cicero]]

[[pl:Cyceron]]

[[pt:Cícero]]