Kibela – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 95:
Taurobolij i Kriobolij nisu bili vezani za neki određeni datum ili festival, ali verovatno su se temeljili na istim teološkim principima kao i ciklus života, smrti i ponovnog rođenja karakterističan za "svetu sedmicu" u martu. Prinositelj žrtve lično je simbolički zauzimao Atisovo mesto i, kao i Atis, bio je očišćen, obnovljen ili, kad je izlazio iz jame ili groba, "ponovo rođen".<ref>Duthoy, str. 119.</ref> Smatralo se da ovi regenerativni efekti vremenom slabe, ali da se mogu obnoviti novim žrtovanjem. Na nekim zavetnim natpisima regenerativna moć ove žrtve prenosi se i na one koji joj nisu prisustvovali, uključujući [[Carski kult (drevni Rim)|cara, njegovu porodicu i celu rimsku državu]]; na nekim natpisima zabeležen je ''dies natalis'' (rođendan ili godišnjica) nekog posvećenika ili učesnika obreda. Posvećenici i učesnici mogli su biti i muškarci i žene.<ref>Duthoy, str. 61 sqq, 107, 101‒104, 115. Neki natpisi u vezi s Taurobolijem i Kriobolijem pokazuju da je obred ponovljen nekoliko godina, pa i više od dve decenije nakon inicijalnog žrtvovanja.</ref>
 
Veliki troškovi koje je Taurobolij iziskivao značili su da su posvećenici dolazili iz najvišeg društvenog sloja, a čak je i manja žrtva u okviru Kriobolija bila nedostižna za siromašne ljude. Ima indicija da su među rimskom svetinom pojedinci poštovali Atisa, ali nema nikakvih indicija da su neki od njih bili zvanično posvećeni u kult Velike majke.<ref>Fear, u: Lane, 1996, str. 41, 45.</ref> U doba verske obnovo u doba kasnijeg Rimskog carstva mežu značajnim posvećenicima u kult Velike majke bili su duboko religiozni, bogati i obrazovani [[pretorijanski prefekt]] [[Vetije Agorije Pretekstat]], ''[[Quindecimviri sacris faciundis|quindecimvir]]'' [[Gaj Cejonije Rufije Voluzijan]], koji je dvaput bio konzul, a možda i [[Julijan Apostata|car Julijan]].<ref>Duthoy, str. 1.</ref> Taurobolijska posvećenja bila su, kako se čini, čestačešća pojava u zapadnim [[Rimske provincije|provincijama]] Carstva nego bilo gde drugde, na šta ukazuju i natpisi pronađeni, pored drugih lokaliteta, u Rimu i Ostiji u [[Italija (Rimsko Carstvo)|Italiji]], [[Lugdunum|Lugdunu]] u [[Galija (regija)|Galiji]], te u [[Kartagina|Kartagini]] u [[Afrika (provincija)|Africi]].<ref>Duthoy, str 1 sqq, gde je dat popis relevantnih natpisa.</ref>
 
{{u začetku}}