Kibela – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 31:
Najstariji grčki prikazi Kibele predstavljaju minijaturne votivne kopije njenih monumentalnih kamenih kipova iz frigijskih brda. Predstavljena je sama u [[naisk|naisku]], kapelici koja predstavlja njen hram ili ulaz u njega, a na glavi nosi ''polos'', visoku kapu cilindričnog oblika. Dugi naborani [[hiton]] prekriva joj ramena i leđa. Ponekad je prate lavovi. Negde u 5. veku pne. [[Agorakrit]] je stvorio sasvim [[Helenizacija|helenizovani]] kip Kibele, koji je bio postavljen na atinskoj [[Agora|agori]]. Tu je boginja prikazana kako sedi, prati je lav, a uz nju stoji i [[Timpanon (instrument)|timpanon]], jedna vrsta udaračkog [[Muzički instrumenti|muzičkog instrumenta]], koji je predstavljao grčku inovaciju u njenom kultu, a ostao je prisutan i u kasnijem vremenu.<ref>Roller, 1994, str. 249.</ref>
 
Za Grke je timpanon bio oznaka stranih kultova, pogodna za obrede vezane za Kibelu, Reju i [[Dionis|Dionisa]]; od ta tri božanstva samo se Kibela prikazuje kako lično drži timpanon. Veza između Kibele i Dionisa u [[Grčka mitologija|grčkom mitu]] možda nije statija od 1. veka pne.: u [[Pseudo-Apolodor iz Atine|Pseudo-Apolodorovoj]] ''[[Biblioteka (Pseudo-Apolodor)|Biblioteci]]'' navodi se kako je Kibela izlečila Dionisa od ludila.<ref>Roller, 1999, str. 157.</ref> Ipak, njihovi su kultovi imali nekoliko zajedničkih karakteristika: strano božanstvo koje pristiže na kolima koja vuku velike egzotične mačke (Dionisa [[Tigar|tigrovi]], Kibelu [[Lav|lavovi]]), a prati iz neobuzdana muzika i ekstatična gomila egzotičnih stranaca i ljudi iz nižih društvenih slojeva. Već krajem 1. veka pne. u Atini i drugim oblastima primećuje se kako se rituali vezani za ta dva božanstva ponekada kombinuju; [[Strabon]] beleži da se popularni rituali Reje-Kibele u Atini ponekad vrše zajedno s Dionisovom povorkom.<ref>Strabon, ''Geografija'', X, 3, 18; ali v. i<--proveriti zašto jer se radi o mnogo ranijim delima--> [[Euripid]], ''[[Bakhe|Bacchae]]'', 64-186, i [[Pindar]], ''Ditirambi'' II, 6-9.</ref> Kao za Dionisa, i za Kibelu se smatralo da ima izrazito nehelensku ćud,<ref>Roller, 1994, str. 253.</ref> pa su je Grci istovremeno i prigrlili i držali je "na odstojanju".<ref>Roller, 1999, str. 143.</ref>
 
{{u začetku}}