Ladislav I Sveti – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Rjecina2 (razgovor | doprinos)
m →‎Izvori: kategorija
Xqbot (razgovor | doprinos)
m robot Mijenja: hu:I. László magyar király; kozmetičke promjene
Red 1:
[[ImageDatoteka:Laszlo-ChroniconPictum.jpg|mini|right|200px|thumb|Ladislav I, slika iz [[Mađarska ilustrovana hronika|Ilustrovane hronike]].]]
'''Ladislav I Sveti''' ({{jez-mađ|I. (Szent) László}}, {{jez-slo|Svätý Ladislav I}}, {{jez-polj|Władysław I Święty}}) (r. [[1040]] – [[29. jul]] [[1095]]), [[Spisak mađarskih vladara|kralj Mađarske]] (1077-1095). Ladislav je bi je dan od najpoštovanijih vladara [[Kraljevina Mađarska|Mađarske]]. Pre stupanja na presto bio je savetnik svoga brata, [[Geza I|Geze I]], koji se borio protiv svog rođaka [[Solomon, kralj Mađarske|Solomona]]. Kada je Geza I umro, njegovi sledbenici su ga proglasili kraljem, koje je po tradiciji kao najstarijem članu kraljevske loze ta titula i pozicija pripadala. Tokom dugog perioda građanskih ratove, Ladislav je ojačao svoje pozicije i doneo je niz zakonskih propisa i uneo je red u kraljevstvo. Posle kanonizacije ([[27. jun]] [[1192]]), Ladislav je postao uzor i model narednih mađarskih kraljeva.
 
== Biografija ==
Ladislav je bio drugi sin [[Bela I., mađarski kralj|Bele I]] i [[Adelaida Poljska|Adelaide Poljske]]. Rođen u [[Poljska|Poljskoj]], gde je njegov otac pobegao posle neuspelog pohoda protiv [[Sveti Stefan Mađarski|Stefana I]], prvog mađarskog kralja. Ladislav je dobio ime po [[Sloveni|slovenskim]] običajima svoje majke ali je ipak, kasnije u Mađarskoj, bio poznat pod imenom [[Laslo]] ''(-{László}-)''
 
Red 11:
Andraš I je [[1057]] iz ovih razloga krunisao svoga sina Solomona za kralja Mađarske i Ladislav je prisustvovao ovom činu zajedno sa ocem i braćom. Grof Bela nije bio zadovoljan ovim rešenjem pa je sa svojom porodicom otišao [[1059]] u Poljsku, da bi se sledeće godine vratio sa poljskim trupama. Andraš I je izgubio dve bitke protiv svog brata Bele i ubrzo i umro. Bela je posle ovoga krunisan [[6. decembar|6. decembra]] [[1060.]]. Posle smrti oca [[11. septembar|11. septembra]] [[1063.]] godine braća su ponudila da prihvate vladavine svog rođaka Solomona, koji se vratio sa nemačkom armijom da potražuje presto, ako dobiju pravo na nasledstvo vojvodstva svoga oca. Solomon je to odbio i troje braće, Geza, Ladislav i Lampert, su napustili Mađarsku. Otišli su za Poljsku i sačekali su odlazak nemačke armije, da bi uz pomoć snaga kralja [[Boleslav II|Boleslava II]], rođaka svoje majke, pokušali da povrate vlast.
 
Da bi ipak izbegli građanski rat, Solomon i trojica braće su ipak napravila sporazum [[20. januar|20. januara]]a [[1064.]] godine u [[Đer]]u. Solomonu je ostala titula kralja a braća su primila nazad očeve posede u vlasništvo i apanažu od jedne trećine Mađarske.
 
== Grof od ''-{Tercia pars Regni}-'' ==
[[imageDatoteka:SvLadislav.jpg|mini|200px|right|thumb|Ladislav I.]]
U godinama koje su sledile, Ladislav je živeo u miru sa tadašnjim kraljem Solomonom. Kada su [[Pečenjezi]] [[1068.]] godine ugrozili kraljevstvo i upali na teritorije [[Erdelj]]a, Ladislav je sa braćom i kraljem zajedno krenuo u odbranu i pobedom u bici kod [[Kerleš]]a ''(-{Chiraleş}-)'', mesta u današnjoj [[Rumunija|Rumuniji]]. Jedna od legendi vezanih za Ladislava potiče iz ovog perioda. Legenda glasi da je jedan od pečenjeških ratnika oteo lepu mađaricu da bi je odveo sa sobom i da ga je Ladislav progonio, sustigao i oslobodio devojku od strašnog robstva.
 
Red 27:
Posle smrti svoga brata Geze, [[25. april]]a [[1077.]] godine, Ladislav je proglašen za kralja, mada ne i krunisan sa [[Kruna Svetog Stefana|Krunom Svetog Stefana]], koja je i dalje bila u posedu kralja Solomona.
 
== Borba za presto ==
U vreme kada je ladislav bio krunisan vojvodstva, Mošon i Požonj, su i dalje bili pod vlašću kralja Solomona koji je i dalje imao podršku, svog zeta, nemačkog kralja [[Henrik IV, car Svetog rimskog carstva|Henrik IV]]. Upravo iz tog razloga ladislav je potražio pomoć i podršku od rivala nemačkog kralja [[Rudolf od Rajnfeldena|Vojvode Rudolfa I od Švabije]], koji je bio proglašen kraljem Nemačke od strane vladarevih protivnika. Da bi ozvaničio prijateljstvo oženio se sa Rudolfovom ćerkom Adelaidom.
 
Tokom [[1079.]] godine Ladislav je uspeo da osvoji tvrđavu Mošon. Posle ovog uspeha Ladislav je počeo pregovore sa kraljem Solomonom, koji je posle ovoga abdicirao u korist, sada, kralja Ladislava [[1081.]] u zamenu za poveće imanje. Kasnije Solomon je kovao zaveru protiv kralja Ladislava ali je otkriven i Ladislav je zatvorio Solomona.
 
Na inicijativu kralja Ladislava, [[Papa Grgur VII]] je naredio kanonizaciju prvog mađarskog kralja [[Sveti Stefan Mađarski|Stefana I]] i njegovog sina [[Sveti Emerik Mađarski|Emerika]] ''(-{Szent Imre}-)''. Na dan posvećivanja [[15. avgust|15. avgusta]]a [[1083.]] godine, Solomon je pušten na slobodu i on je otišao i pridružio se [[Pečenjezi]]ma. Tokom [[1085.]] Pečenjezi su ušli na teritorije istočne Mađarske ali ih je kralj Ladislav porazio i od tada se više nije postavljalo pitanje njegove vlasti.
 
== Unutrašnja politika ==
Posle smrti kralja [[Sveti Stefan Mađarski|Stefana I]] u državi je zavladalo bezvlašće i dolaskom na vlast kralj Ladislav je hteo da unese reda u državu. Prvo je uveo oštre zakone protiv kriminalaca a zatim je i za najmanje kršenje zakona uveo oštre kazne koje su mogle biti i smrtne, čak i kršenje religijskih zakona se drastično kažnjavalo.
 
Kralj Ladislav je uzeo aktivno učešće u reorganizaciji [[Rimokatolička crkva|Katoličke crkve]] u Mađarskoj. Postavio je [[1087.]] novu biskupiju sa sedištem u [[Zagreb]]u i premestio je sedište biskupije iz [[Bihar]]a u [[Oradea|Oradeu]]. Takođe je ozvaničen zakon koji je dozvoljavao ženidbu svetih lica, što je bilo u suprotnosti sa kanonskim zakonom katoličke crkve.
 
== Vladavina ==
Kolaps Nemačkog kralja u politici prema papi, ostavilo je odrešene ruke kralju Ladislavu da proširi svoje teritorije ka jugu i istočnim [[Karpati]]ma, što je on i učinio. Tokom [[1087.]], kralj Ladislav je poslao svoje izaslanike Hermanu od Salme, nemačkom kralju, koji je dobio ovo zvanje posle smrti Ladislavovog svekra [[Henrik IV, car Svetog rimskog carstva|Henrik IV]], ali pošto je u međuvremenu saznao za smrt Solomona, nije više hteo da se meša u unutrašnju politiku Nemačkog carstva.
 
Red 48:
U jesen [[1091.]], Papa Urban II je tražio da ga Ladislav prizna za duhovnog vladara nad novoosvojenim teritorijama mađutim Ladislav je to odbio ali priznao je antipapu Klementa III koji je bio priznat od strane sledbenika Svetog rimskog carstva. Tokom [[1092.]] godine kralj Ladislav je poveo svoju vojsku protiv princa Vasilka Rostislavića, koji se udružio sa Kumanima, i porazio ga. Takođe, kralj Ladislav, je [[1093.]] godine podržao vojvodu Zbignjeva, vanbračnog sina Vladislava I Hermana, u pobuni protiv svoga oca.
 
== Smrt kralja ==
Poslednje godine vladavine kralja Ladislava je karakterizirala politika sređivanja unutrašnje situacije i odnosa dva nećaka [[Kalman, kralj Mađarske|KalmanKalmana]]a i [[Almoš]]a. Kako Ladislav nije imao muške potomke, nećaci, [[Geza I|Gezini]] sinovi su se nadali kruni. Ladislav je davao prednost mlađem, Almošu, kome je dao i titulu kralja Hrvatske. Kalman se međutim nije slagao sa ovom odlukom i otišao je [[1095]] za Poljsku.
 
Već u poznim godinama, kralj Ladislav je odlučio da pomogne svojim sestrićima, vojvodi Svatopluku II od Bohemije i vojvodi Otu II od Moravije u kampanji protiv vojvode Bretislava II od Bohemije, kada je saznao da se Kalman vratio u Mađarsku sa Poljskim trupama da preuzme vlast. Tokom ovih događaja vremešni kralj je i umro<ref>[http://www.altisk-lelle.sulinet.hu/toriweb/egyeb/arpadhaziuralk.htm Izvod iz Palaševog velikog leksikona]</ref>.
Red 59:
Sveti Ladislav se takođe smatra za sveca zaštitnika.
 
== Ženidba i deca ==
Žene:
* ''[[1077.]]:'' Adelaida, ćerka vojvode [[Rudolf od Rajnfelda|Rudolfa I]],
* Adelaida Savojska, druga žena
Deca:
* [[Piroška|Priska]] (r. [[1080]] &ndash; 13. avgust [[1134]]), žena [[Jovan II Komnin|Jovan II]],
* Ćerka, nepoznato ime (? &ndash; ?), žena princa Jaroslava od Volhnije.
 
 
Red 76:
* ''Magyarország Történeti Kronológiája I. – A kezdetektől 1526-ig'', főszerkesztő: Benda Kálmán (Akadémiai Kiadó, Budapest, 1981)
* Kosztolnyik, Z.J. ''Five Eleventh Century Hungarian Kings'', 1981.
 
 
 
 
[[Kategorija:Mađarski kraljevi]]
Linija 94 ⟶ 91:
[[fr:Ladislas Ier de Hongrie]]
[[hr:Ladislav I. Sveti]]
[[hu:I. László magyar király]]
[[it:Ladislao I d'Ungheria]]
[[ja:ラースロー1世]]