Perzija – razlika između verzija

{{otheruses}}

 

 

{{Historija Irana}}

== Nastanak ==

 

 

Od kasnog 6. st. p.n.e. Perzijsko carstvo ahemedinske dinastije, koje je obuhvaćalo zemlje od središnje Azije do [[Ind]]a i od [[Egipat|Egipta]] do [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]], 200 godina bilo je najveća i najbolje ustrojena tvorevina u starom svijetu. [[Kir Veliki]], osnivač ovog carstva, po prvi je put ujedinio Iransku visoravan, koja je postala novo središte moći na [[Bliski Istok|Bliskom]] i [[Srednji istok|Srednjem]] Istoku.

=== Kir Veliki (559. - 529. pr.n.e.) ===

 

[[Kir Veliki]] došao je na vlast u [[Anšan]]u [[559. pr.n.e.]] kao nasljednik svoga oca [[Kambiz I.|Kambiza I.]], te je ujedinio nekoliko perzijskih i iranskih skupina. On je takođe stupio u bliže odnose s [[Babilon]]om koji se u to doba pobunio protiv Medijaca, koji su vladali nad Perzijancima. Godine [[549. pr.n.e.]] porazio je medijskoga kralja [[Astijag]]a, ušao u [[Ekbatana|Ekbatanu]] i postao kraljem Medijaca i Perzijanaca. Došavši na vlast Kir Veliki započinje osvajačke ratove. Kroz sljedeće dvije do tri godine osvaja [[Lidija|Lidiju]] i grčke gradove u [[Jonija|Joniji]].

Nastavlja osvajačke pohode krećući se prema istoku i proširuje granice carstva do Baktrije i Sogdijane i uz rijeku Sir Dariju. Nakon što je zavladao [[Anatolija|Anatolijom]] i proširio istočne djelove carstva Kir je svoju pažnju usmjerio na [[Babilon]], te ga osvaja početkom listopada [[539. pr.n.e.]]. Ova je pobjeda Kiru donijela, ne samo [[Mezopotamija|Mezopotamiju]], nego i cijelo Babilonsko kraljevstvo, koje se protezalo do granica Egipta.

Darija Velikog nasleđuje njegov sin [[Kserkso I.]] ([[486. pr.n.e.|486.]]-[[465. pr.n.e.]]). Novi je vladar ugušio pobunu u Egiptu [[485. pr.n.e.]], a tri godine kasnije i u Babilonu. U oba je slučaja svoju pobjedu popratio okrutnošću, a onda je [[480. pr.n.e.]] sa vojskom od 70.000 ljudi Kserkso I. krenuo u veliki pohod na Grčku. Međutim, nakon početnog uspjeha, Perzijanci su na kraju poraženi. Drugi dio Kserksove vladavine bio je u znaku gradnje u Perzepolisu i [[harem]]skih spletki, što je dovelo do atentata na njega [[465. pr.n.e.]] Za vladavine sledeća tri kralja, vodio se [[Peloponeski rat]] između [[Sparta|Sparte]] i [[Atena|Atene]], a Perzija je pomagala čas jednoj čas drugoj strani.

 

 

=== Religija, kultura i umjetnost ===

==== Religija ====

 

 

Zoroastrizam još živi kao religija. Kad su muslimani pokorili Perziju i počeli ubijati one koji nisu htjeli prihvatiti Islam, veća skupina pristalica zoroastrizma prebjegla je u Indiju, gdje su nastavili širenje svoje religije. Danas se nazivaju [[Parsi]]ma, što znači "Perzijanci".

== Helenističko razdoblje (330. - 150. pr.n.e) ==

 

U samo osam godina Ahemenidsko je carstvo palo pod napadima [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Makedonskog]]. Nakon pobjede nad vojskom [[Darije III.|Darija III.]] u [[bitka kod Isa|bitci kod Isa]], zauzet je grad Suza, a posljednji otpor Ahemenidi pružaju kod "Perzijskih vrata" blizu kraljevske palače u [[Perzepolis]]u. Otada počinje širenje [[helenizam|helenističke]] kulture u Perziji.

 

Ubrzo nakon Aleksandrove smrti carstvo se raspalo, a njime su zavladali [[dijadosi]], Aleksandrovi vojskovođe, koji postaju i osnivači dinastija. Perzijom vlada dinastija [[Seleukovići|Seleukovića]].

 

 

Pad kraljevstva Seleukovića započeo je dosta rano. Istočne pokrajine [[Baktrija]] i [[Partija]] osamostalile su se [[238. pr.n.e.]], a samo je vojna vještina [[Antioh III.|Antioha III.]] spasila Perziju od invazije Parta. No, tada [[Rimska republika]] počinje napadati kraljevstvo Seleukovića, dok se u isto vrijeme u [[Judeja|Judeji]] događa pobuna [[Makabejci|Makabejaca]], a na istoku se širi kraljevstvo Kušana. Na koncu je Perzija podijeljena između Partije i [[Rimski imperij|Rima]].

== Partski savez (150. pr.n.e. - 226. n.e.) ==

 

[[Parti]] su od [[238. pr.n.e.]] bili neovisni o Seleukovićima, no [[170. pr.n.e.]], dolaskom na prijestolje Mitridata I. iz dinastije Arsakida pod njima se ujedinjuju perzijske zemlje, te u gornjem toku [[Eufrat]]a počinju dijeliti granicu s [[Rimsko carstvo|Rimskim carstvom]]. Tako ove dvije države postaju ozbiljni takmaci, osobito oko prevlasti nad [[Armenija|Armenijom]]. Teško naoružana partska konjica, podržana vještim strijelcima, bila je dostojan suparnik Rimljana, što se i vidjelo u nizu bitaka, poput one u kojoj je partski vojskovođa Suran, u [[Bitka kod Carrhae|bitci kod Karhe]] pobijedio [[Marko Licinije Kras|Marka Licinija Krasa]], upravitelja [[Sirija|Sirije]]. [[Mezopotamija]] se u to doba pretvorila u pravo bojno polje.

 

''Vidi: [[Sasanidi|Popis perzijskih vladara iz dinastije Sasanida]].''

 

U samo dvije godine [[Ardašir I.]] postao je perzijskim [[šah]]om, kao prvi vladar iz pokrajine [[Pars]] nakon Ahemenida, zbog čega su se on i njegovivi nasljednici vidjeli kao nasljednici velikih vladara, Kira i Darija. Nova je dinastija nazvana [[Sasanidi]]ma po Ardaširovu djedu.

 

=== Omejidi ===

 

Perzija do [[650.]] godine postaje dijelom velikog [[Omejidi|omejidskog]] carstva koje se prostire od [[Iberijski poluotok|Iberijskog poluotoka]] do rijeke [[Ind]]a i od [[Aralsko more|Aralskog jezera]] do [[Arapski poluotok|Arapskog poluotoka]]. Središte carstva bio je [[Damask]] u [[Sirija|Siriji]].

 

Za vrijeme svoje vlasti, Omejidi su preuzeli perzijski oblik državne organizacije, no i njihov je utjecaj na Perziju bio zamjetan. [[Arapski jezik|Arapski]] postaje glavni jezik službene komunikacije, a [[zoroastrizam]] je zamijenjen [[islam]]om, te se počinju graditi [[džamija|džamije]]. Ipak, prvih stotinu godina arapske vlasti nisu se promicala masovna obraćanja na islam, a nemuslimanskom stanovništvu bili su nametnuti porezi i posebna pravila odijevanja. Među prvim obraćenicima nalaze se velikaši i državni dužnosnica, a polako ih u tome slijedi i seljaštvo. Do kraja 10. stoljeća većina je Perzijanaca prihvatila islam i to u njegovoj [[suniti|sunitskoj]] inačici.

 

 

=== Abasidi, Samanidi, Buvajhidi ===

=== Seldžuci (1037.-1219.) ===

 

[[Turci]] [[Seldžuci]] [[1037]]. prodiru sa sjeveroistoka na područje Perzije, te stvaraju veliko bliskoistočno carstvo. Pod [[Malik Šah I.|Malik Šahom I.]] ([[1072]].-[[1092]].) i njegovom dvojicom perzijskih [[vezir]]a Nizam al-Mulkom i Taj al-Mulkom, seldžučka se država proširila do krajnjih granica nekadašnjeg Perzijskog carstva prije arapskih osvajanja, te je graničila s [[Kina|Kinom]] na istoku i [[Bizantsko carstvo|Bizantskim carstvom]] na zapadu.

 

== Safavidi (1500.-1722.) ==

 

Na području [[Azerbejdžan]]a, u gradu [[Ardebil]]u porasla je u međuvremenu moć Ismaila I. ([[1487]].-[[1524]].), potomka perzijskog [[sufi]]ja Safi al-Dina ([[1252]].-[[1334]].). Kao jednogodišnji dječak Ismail je ostao bez oca koji je bio vođa azerbejdžanskih [[šijiti|šijita]]. Vrlo mlad, kao trinaestgodišnjak, proglašava se [[1500]]. [[šah (vladar)|šahom]] sa sjedištem u [[Tabriz]]u, te ponovno ujedinjuje u jedinstvenu Perziju čitava područja današnjeg Irana, Azerbejdžana i [[Irak]]a, te dobar dio [[Afganistan]]a. Na taj način osniva dinastiju [[Safavidi|Safavida]]. Širenje Safavida prema zapadu zaustavit će [[Osmansko carstvo]] u bitci kod Haldirana [[1514]].

 

== Kraj sjaja Perzije (1722.-1914.) ==

 

 

Tridesetih i četrdesetih godina 18. stoljeća [[Nadir Šah]] će naznačiti kratkotrajnu obnovu carstva, no nakon njegove smrti na vlast dolazi slaba Zand dinastija. Ponovno dulje vrijeme stabilnosti nastupit će za vladavine dinastije Kajar u razdoblju od [[1779]]. do [[1925]]. Ipak, Perzija je ekonomski slaba i sve više ovisi o velikim silama: Rusiji na sjeveru, i [[Britansko Carstvo|Britanskim carstvom]] u [[Indija|Indiji]]. Svaka od tih sila od nekadašnjeg je perzijskog teritorija zauzela dio za sebe: Rusija je osvojila [[Azerbejdžan]], [[Turkmenistan]] i [[Uzbekistan]], Britanija [[Bahrein]], a obje dijelove [[Afganistan]]a. Na koncu će [[1907]]. sklopiti Anglo-rusku konvenciju, prema kojoj je podijeljen i sam teritorij Perzije na zone ekonomskog utjecaja. Osniva se i Anglo-perzijska naftna kompanija, te počinje crpljenje [[nafta|nafte]] na jugozapadu Perzije.

[[21. ožujka]] [[1935]]. novo službeno ime zemlje postaje [[Iran]], a od [[1953]]. do [[Islamska revolucija|Islamske revolucije]] moći će se usporedo koristiti i ime Perzija.

 

Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Reza Šah Pahlavi proglašava [[neutralnost]]. Budući da je odbio protjerati iz zemlje njemačke inženjere, koje su saveznici smatrali špijunima, Britanci i Sovjeti u kolovozu [[1941]]. okupiraju Iran, a Rezu Pahlavija šalju u egzil. Na prijestolje [[16. rujna]] [[1941]]. postavljaju njegova sina [[Mohamad Reza Šah Pahlavi|Mohamada]], koji će nakon rata nastaviti s modernizacijom zemlje, što je uključivalo agrarnu reformu, davanje prava glasa ženama i borbu protiv nepismenosti.

 

Ti su njegovi pokušaji doveli do protesta među muslimanskim vođama, koji su se bojali da će izgubiti svoj utjecaj. Šah Mohamad Reza Pahlavi, s druge strane, nije obraćao pozornost na raspoloženje javnosti, te se utjecao upotrebi represivnih mjera. [[1978]]. i [[1979]]. podiže se široki ustanaka, šah bježi u egzil u [[Egipat]], a na vlast u Iranu dolaze islamistički vođe, na čelu s [[ajatolahom]] [[Ruhollah Khomeini|Khomeinijem]]. Iran postaje [[Iran|Islamska Republika Iran]].

 

 

* [[Islamska umjetnost]]

* [[Islamska arhitektura]]

 

 

* [http://ancientneareast.tripod.com/Persia.html The History of the Ancient Near East]

* [http://fax.libs.uga.edu/DS272xB4/ Persia], by S.G.W. Benjamin, 1891

* [http://www.payvand.com/news/06/mar/1212.html Publication of Old Maps of Persia (Iran) in The Netherlands]

* [http://www.irantravel.biz/ Iran Cultural, Natural and Historical Attractions]

 

 

[[af:Persiese Ryk]]

[[la:Imperium Persarum]]

[[lt:Senovės Persija]]

[[mk:Персија]]

[[ms:Empayar Parsi]]