Analogna nukleinska kiselina – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: thumb|300px|[[RNK sa svojim nukleobazana (levo) i DNK (desno).]] '''Analogne nukleinske kiseline''' (ksenonukleinske kiseline, KNK) su j...
 
m Уклањање сувишних унутрашњих веза
Red 1:
[[File:Difference DNA RNA-EN.svg|thumb|300px|[[RNK]] sa svojim [[nukleobaza]]na (levo) i [[DNK]] (desno).]]
 
'''Analogne nukleinske kiseline''' (ksenonukleinske kiseline, KNK) su jedinjenja koja su strukturno slična ([[Analog (hemija)|analogna]]) prirodnim [[RNK]] i [[DNK]] molekulima. Ksenonukleinske kiseline se koriste u medicini i molekularno biološkim istraživanjima.
 
[[Nukleinske kiseline]] su lanci nukleotida, koji se sastoje od tri dela: [[fosfat]]ne osnove, pentoznog šećera, bilo [[riboza|riboze]] ili [[dezoksiriboza|dezoksiriboze]], i četiri [[nukleobaza|nuklobaze]]. Analog može da sadrži promene u bilo kojem od tih delova. Tipično analogne nukleobaze imeđu ostalog formiraju različite bazne parove i imaju različita svojstva [[Steking (hemija)|stekovanja]] [[Aromatičnost|aromatičnih]] prstena. Primeri su univerzalne baze koje mogu da se upare sa sve četiri kanoničke baze, i analozi fosfatne šećerne osnove kao što su [[peptidna nukleinska kiselina|PNA]], koji utiču na svojstva lanca (PNK može da formira i [[trostruki heliks]]).<ref>Petersson B et al. Crystal structure of a partly self-complementary peptide nucleic acid (PNA) oligomer showing a duplex-triplex network. J Am Chem Soc. 2005 Feb 9;127(5):1424–30.</ref>