Žuži Jelinek – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Ime trećeg supruga ispravljeno iz Majder u Majer. |
m →Karijera, Drugi svjetski rat i kasniji život: ispravak eufemizma oznaka: vraćena izmjena |
||
Red 56:
Već sa 17 godina Žuži je krenula raditi u [[Pariz]], [[Francuska]], kao krojačica u tvornici poznate dizajnerice [[Nina Ricci|Nine Ricci]]. U to vrijeme, upoznala je i [[Coco Chanel]] za koju je kratko radila. U Zagreb se vratila [[1939]] godine zbog početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Po povratku je otvorila krojačku radnju u kojoj je šivala za bogate židovske porodice. Također je bila vrlo zainteresirana i aktivna u učenju stranih jezika pa je tako za života govorila čak sedam jezika. [[1941]] godine udala se za prvog supruga, uglednog zagrebačkog zubara dr. [[Erih Jelinek|Eriha Jelineka]]. Iz tog braka ima dvoje djece, sina [[Ivica Jelinek|Ivicu]] i kćer [[Dijana Marazza|Dijanu]].<ref name="vl1"/><ref name="jl2"/> Uspostavom [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] (NDH) sva trojica Žužina brata su stradala, Imre 1941 u [[Zatvor Kerestinec|zatvoru Kerestinec]], Aleksandar-Šanji u [[Logor Jadovno|Koncentracijskom logoru Jadovno]] i Ivan na nepoznatom stratištu.<ref name="žj"/><ref name="vl1"/> Za vrijeme boravka u [[Rijeka|Rijeci]], gdje se odselila sa suprugom, Žuži je saznala da će joj roditelji biti deportirani u [[Logor Jasenovac|Koncentracijski logor Jasenovac]]. Na [[Sušak]]u je otišla do talijanskog časnika, kojeg je zavela te na taj način spasila roditelje od sigurne smrti. Nekoliko noći je odlazila časniku u riječku [[Hotel Esplanade|Esplanadu]]. Da joj komentari i mišljenja drugih o svojim postupcima nisu bitni, pokazala je rekavši: "''Život svojih roditelja platila sam seksom i nije mi žao. A kaj će te vi misliti o meni, baš me briga.''"<ref name="jl2"/> U [[Septembar|septembru]] [[1943]] pridružila se [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]] (NOVJ). U NOVJ-u je bila bolničarka u zubnoj ambulanti [[35. lička divizija NOVJ|35. ličke divizije]].<ref name="jr">Jaša Romano, 1980, str. 395</ref> Nakon rata opet je započela raditi kao krojačica. U 40 godini života preselila se u [[Sjedinjene Američke Države]] gdje je nastavila sa šivanjem, te je u tome bila prilično uspješna. Po povratku u Zagreb, Žuži je saznala da ju je muž varao s kućnom pomoćnicom, te da ju je ostavio. Njezini uspjesi i putovanja u ono vrijeme zasmetali su [[Josip Broz Tito|Josipu Brozu Titu]] koji je smatrao da promoviranje njezinih modela kao Žuži Jelinek nije dobro za [[samoupravni socijalizam]] [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavije]]. Umjesto toga, Tito joj je ponudio mjesto direktora [[Socijalistička Republika Makedonija|makedonske]] modne tvrtke "[[Teteks]]", pod čijim imenom bi predstavljala svoje modele. Žuži je tu ponudu odbila, te ju je ubrzo nakon toga Tito u svojemu govoru, u [[Split]]u [[1962]] godine, spomenuo kao negativan element za SFR Jugoslaviju, te joj je bilo rečeno da je bolje da otiđe iz zemlje. Žuži se ubrzo potom preselila s djecom i roditeljima u [[Ženeva|Ženevu]], [[Švicarska]]. Danas u istoj ulici u kojoj je tada tražila najjeftiniji stan za njih petero, ima četiri kuće. U Zagreb se vratila [[1964]] godine na Titov poziv, a nakon povratka je šivala modne kreacije za Jovanku Broz.<ref name="jl2"/><ref name="jl3">{{Citiranje www|naslov=Žužina životna priča stiže na male ekrane|url=http://www.jutarnji.hr/zuzina-zivotna-prica-stize-na-male-ekrane/178478/|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=14. 7. 2007|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.issan9E|arhivdatum=18. 2. 2013|citat=}}</ref>
[[Datoteka:Žuži Jelinek sa Jovankom Broz.jpg|mini|desno|200px|Žuži Jelinek sa [[Jovanka Broz|Jovankom Broz]].]]Krajem [[1950-e|1950]]-ih godina Žuži je prva svoje modele prikazala na revijama u inozemstvu, te je tako obišla [[Europa|Europu]], [[Sjeverna Amerika|Ameriku]], [[Bliski Istok|Bliski]] i [[Daleki Istok]]. Prva se proslavila u modnom svijetu izvan granica SFR Jugoslavije, a domaći tisak ju je zbog toga prozvao ambasadorom mode. Svoj nadimak je dobila i u inozemnom tisku koji ju je nazivao najpoznatijom modnom kreatoricom iza [[Željezna zavjesa|Željezne zavjese]]. Od [[1994]] bila je redovna kolumnistica hrvatskog časopisa Glorija, a tijekom života napisala je deset knjiga, od kojih je zadnja objavljena [[2013]] godine pod imenom "Živjeli muškarci" i sastoji se od njezinih kolumni iz časopisa Glorija. Ostale Žužine knjige su "Mijenjaju li se muškarci", "Žene, osvajajte...", "Od seksa do vječnosti", a pisala je i o svakodnevnim problemima, zdravstvenom odgoju, osobnoj higijeni i odnosu prema novcu. O Žuži je također snimljen i biografski dokumentarac redatelja Darka Halapije i scenaristice Andree Ćakić, a u produkciji [[Hrvatska radiotelevizija|Hrvatske radiotelevizije]] (HRT). Četrdesetominutni film pod nazivom "Mislim da ja to ne zaslužujem" je premijerno prikazan [[2007]] godine u kinu Tuškanac. On prati četiri životna razdoblja u Žužinom životu, četiri njezina uspona i pada. I sam [[Steven Spielberg]] je želio snimiti film o njezinom životu. Naime, nakon što je čuo priču o ženi iz židovske obitelji koja je tijekom [[Holokaust]]a riskirala svoj život kako bi spasila roditelje, Spielberg ju je pozvao da radi kao glavni savjetnik u filmu. Ipak, iako vrlo počašćena ponudom, Žuži nije htjela živjeti u SAD-u dvije godine, pa je ponudu odbila. Žuži živjela na relaciji Zagreb-Ženeva-[[Opatija]]. Do kraja života je bila braku s četvrtim suprugom, sucem Miloradom Ronkulinom za kojega se udala u 80 godini života. Žuži je bila dugogodišnji član Vijeća [[Židovska općina Zagreb|Židovske općine Zagreb]] (ŽOZ). [[2006]] godine dr. [[Ognjen Kraus]], predsjednik ŽOZ-a, joj je uručio posebno priznanje, odavši tako divljenje njezinom filantropizmu i posebno pomoći "Domu umirovljenika [[Lavoslav Schwartz]]".<ref name="sd1"/><ref name="jl4">{{Citiranje www|naslov=Žuži Jelinek: ‘Muškarci su zbog feminizma postali oholi: čekaju da žene njih osvoje’|url=http://www.jutarnji.hr/zuzi-jelinek---muskarci-su-zbog-feminizma-postali-oholi--cekaju-da-zene-njih-osvoje-/774065/|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=16. 5. 2010|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.isYMpu0|arhivdatum=17. 2. 2013|citat=}}</ref><ref name="gl1">{{Citiranje www|naslov=Ljubav kao kamen smutnje|url=http://gloria.com.hr/kolumne/zuzi.php?id=82|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Gloria|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=16. 5. 2010|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.isrMmF0|arhivdatum=18. 2. 2013|citat=}}</ref><ref name="jl5">{{Citiranje www|naslov=Dr. Kraus: Sinagogu ćemo graditi sami!|url=http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=161191|autorlink=|prezime=Pavičić|ime=Darko|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=6. 11. 2010|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.isIDneK|arhivdatum=17. 2. 2013|citat=}}</ref> U [[Decembar|decembru]] [[2014]], u ŽOZ-u, je bila predstavljena autobiografija Žuži Jelinek pod nazivom "Žuži – Život Žuži Jelinek".<ref>{{Citiranje www|naslov=Promocija najnovije knjige Žuži Jelinek: Žuži - Život Žuži Jelinek|url=http://www.urbancult.hr/23928.aspx|autorlink=|prezime=Pavičić|ime=Darko|koautori=|urednik=|izdavač=urbancult.hr|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=2. 12. 2014|preuzeto=27. 12. 2014|arhivurl=http://archive.isaNZI5|arhivdatum=27. 12. 2014|citat=}}</ref> U navedenoj autobiografiji Žuži je napisala da je vjerski gledajući [[Ateizam|ateist]], i to još od 1941 kada su joj ubijena sva tri brata. U tim mračnim vremenima pomislila je i postavila si pitanje: "''Gdje je bio Bog?''".<ref name="žj"/> Žuži Jelinek je
=== Ostavština ===
| |||