Zvane Črnja – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
AcaBot (razgovor | doprinos)
m pretvaranje zastarelih linkova za ISBN u šablone + kozmetika
Red 1:
'''Zvane (Ivan) Črnja''' (Črnjeni kraj [[Žminj]]a, [[8. listopada]] [[1920.]] - [[Zagreb]], [[26. veljače]] [[1991.]]), istaknuti [[Hrvatska|hrvatski]] pjesnik, prozaik, esejist, kulturolog, scenarist, dramaturg i filmolog, novinar, publicist, polemičar i nakladnik. Jedno od najznačajnijih imena koje je Istra dala Hrvatskoj u 20. stoljeću. Pseudonimi: Osip Suri, Barba Zvane, Filus i dr.
 
Osnovnu školu pohađa i svršava na talijanskom jeziku u Žminju. Bježeći pred fašizmom, godine 1931. s obitelji prelazi tadašnju jugoslavensko-talijansku granicu na Rječini. Na Sušaku nastavlja školovanje, najprije u srednjoj građanskoj, a zatim u trgovačkoj akademiji. Prvim pjesničkim i proznim radovima javlja se [[1938.]] u zagrebačkoj “Istri” i sušačkome “Primorju”. Djelovao je u [[antifašizam|antifašističkom]] pokretu [[istra|istarskih]] emigranata. Početkom lipnja 1938. u Zagrebu je osnovao Istarsku revolucionarnu organizaciju ''Mlada Istra'' i uređivao njezino ilegalno glasilo “Sloboda”. Godine [[1940.]] upisuje se na Ekonomsko-komercijalnu visoku školu u Zagrebu. Sudionik je Narodno-oslobodilačkog pokreta 1941.-1945. Tijekom rata u Istri i Gorskome kotaru uređuje “Goranski vjesnik” i “Hrvatski list”, a nakon oslobođenja glavni je i odgovorni urednik “[[Glas Istre|Glasa Istre]]”, "Ilustriranog vjesnika" i "[[Vjesnik]]a", te urednik “Epohe”, "Dometa" i "Mosta”. Na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je i apsolvirao pravo (1950.-1954.).
 
Godine [[1969.]] Zvane Črnja u Žminju utemeljuje uglednu kulturnu organizaciju [[Čakavski sabor]], čiji je tajnik do 1977. Godine 1979. pokreće reprezentativan nakladnički projekt antologijsko-enciklopedijskih domašaja "[[Istra kroz stoljeća|Istru kroz stoljeća]]" u kojoj je u 10 kola kao glavni i odgovorni urednik potpisao 60 knjiga. Kao autor i polihistor snažnog i osebujnog nadahnuća pisao je kulturno-povijesne i književne eseje i studije, poeziju i memoarsku prozu, duboko inspirirane Istrom, njezinim [[čakavski]]m idiomom i hrvatskom kulturnom i političkom poviješću.
 
O književnom djelu Zvana Črnje opsežnu je monografsku studiju pod naslovom “Bartuljska jabuka” objavio [[Boris Domagoj Biletić|Boris Biletić]].
 
 
 
== Bibliografija ==
Linija 23 ⟶ 21:
* "One dvi naranče" (“Otokar Keršovani”, Opatija, 1988.), pjesme,
* "Priča o zemlji Iliriji" (“Otokar Keršovani”, Opatija, 1994.), poema za djecu i mladež,
* "Balade i romace" (Zavičajna naklada “Žakan Juri”, Pula, 2001.), pjesme, s pogovorom [[Aldo Kliman|Alda Klimana]], {{ISBN |953-6487-17-9}}
 
==== Proza ====
Linija 30 ⟶ 28:
* "Obećana zemlja" (“Glas Istre”, Pula, 1978.), memoari,
* "Obećana zemlja" (“Otokar Keršovani”, Opatija, 1988.), memoari,
* "Život u žrvnju" (Zavičajna naklada “Žakan Juri”, Pula, 1997.), autobiografska proza, {{ISBN |953-6487-09-8 }}
* "Istrani" (“Nova Istra”, Pula, 1998.-2003.), dramsko-prozna cjelina
 
Linija 84 ⟶ 82:
* [[Eduardo de Filippo]]: “Milijunaški Napulj” (1954.), prijevod s talijanskog,
* [[Alexandre Dumas]]: “Tri mušketira” (u dva dijela, “Globus media”, Zagreb, 2005.), prijevod s francuskog
 
 
{{Dobitnici nagrade Vladimir Nazor za književnost}}