Ptolemej VIII Fiskon – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
AcaBot (razgovor | doprinos)
m pretvaranje zastarelih linkova za ISBN u šablone + kozmetika
Red 1:
[[Datoteka:Ptolemy VIII - silver didrachma - líc.jpg|thumb|300px|'''Ptolemej VIII Fiskon''' na prednjoj strani srebrne didrahme.]]
 
'''Ptolemej VIII Euerget II''' ([[Starogrčki jezik|grč]]. Πτολεμαῖος Εὐεργέτης, oko 182. - [[26. jun]] 116. god. pre n.e.) poznatiji kao '''Ptolemej VIII Fiskon''' ([[Starogrčki jezik|grč]]. Πτολεμαῖος Φύσκων=Ptolemej Trbušasti) bio je kralj [[Helenizam|helenističkog]] [[Ptolemejidski Egipat|Egipta]] iz [[Ptolemejidi|dinastije Ptolemejida]].
 
Ptolemej VIII je bio [[sin]] [[Ptolemej V Epifan|Ptolemeja V Epifana]] i [[Kleopatra I|Kleopatre I]] i mlađi [[brat]] [[Kleopatra II|Kleopatre II]] i [[Ptolemej VI Filometor|Ptolemeja VI Filometora]]. Na presto je prvi put došao kada je [[Seleukidi|seleukidski]] kralj [[Antioh IV Epifan]] 170. god. pre n.e. upao u Egipat i pretvorio Ptolemeja VI Filometora u marionetskog vladara. Stanovnici [[Aleksandrija|Aleksandrije]] su se tada pobunili i proglasili Ptolemeja VIII za kralja. Kada se Antioh IV pod pritiskom rimske diplomatije povukao iz Egipta, Ptolemej VIII je nastavio da vlada kao savladar svog brata i sestre Kleopatre II. Period savladarstva bio je obeležen brojnim intrigama i Ptolemej je u oktobru 164. godine otputovao u [[Rim]] ne bi li od [[Rimski senat|senata]] dobio podršku za svoju samostalnu vladu. Ipak, [[Rimljani]], koji su znali da njegova vladavina u Egiptu ne bi bila popularna, bili su uzdržani. Na kraju, 163. godine pre n.e. dva brata su se sporazumela da se obavi podela porodičnih poseda i Ptolemej Fiskon je dobio [[Kirenaika|Kirenaiku]] (današnja [[Libija]]) na upravu. Međutim, odnosi između dva brata su i dalje bila zategnuti. Ptolemej Fiskon je počeo da zahteva da mu brat ustupi i ostrvo [[Kipar]] i Rimljani su mu ovaj put pružili podršku. Kada je pokušaj osvajanja ostrva propao, Rimljani su proterali diplomatskog predstavnika Ptolemeja Filometora. Oko 156/155. Ptolemej VI je pokušao da organizuje atentat na svog brata, ali je Ptolemej VIII preživeo i ponovo otputovao u Rim. Tu je prikazao svoje rane zadobijene u atentatu i senatori su, uprkos protivljenju [[Katon Stariji|Katona Starijeg]], ponovo odobrili da Ptolemej Fiskon pokuša da zauzme Kipar. Ovoga puta Rimljani su Ptolemeju Fiskonu odobrili i novčanu pomoć. I pored svega, i drugi pokušaj da se zauzme Kipar je propao, a Ptolemej Filometor je zarobio brata. Međutim, Ptolemej VI je poštedeo Ptolemeja VIII i oženio ga svojom ćerkom [[Kleopatra Tea|Kleopatrom Teom]]. Nakon toga, Ptolemej VIII je sve do bratovljeve smrti 145. god. pre n.e. upravljao Kirenaikom.
Red 7:
Kada je Ptolemej VII umro, njegova sestra i supruga [[Kleopatra II]] je za kralja proglasila sina Ptolemeja VII. Ptolemej Fiskon se vratio u Egipat i predložio sestri da se uda za njega i da zajednički vladaju. Tokom svadbenog veselja [[Ptolemej VII]] je ubijen, a Ptolemej VIII je zavladao kao Ptolemej VIII Euerget II što je bilo namerno prizivanje uspomene na jednog od uspešnijih vladara iz Ptolemejske dinastije, [[Ptolemej III Euerget|Ptolemeja III Euergeta]]. Već 145. pre n.e. Ptolemej je iz Aleksandrije, tadašnjeg kulturnog središta antičkog sveta, proterao brojne intelektualce koji su se protivili njegovoj vladavini. Među proteranima bili su i [[Aristarh sa Samotrake]], bibliotekar [[Aleksandrijska biblioteka|Aleksandrijske biblioteke]] i najbolji poznavalac [[Homer]]a u ono vreme, kao i istoričar i gramatičar [[Apolodor]].
 
Ptolemej je zatim zaveo svoju sinovicu [[Kleopatra III|Kleopatru III]] sa kojom se oženio bez prethodnog razvoda sa Kleopatrom II. Kleopatra je bila besna, a građani Aleksandrije su podigli pobunu u kojoj je 132. ili 131. zapaljena kraljevska palata. Ptolemej Fiskon je tada sa svojom porodicom pobegao na Kipar, a Kleopatra je tada za kralja postavila njihovog dvanaestogodišnjeg sina Ptolemeja Memfitida. Ipak, dečak je ubijen po naređenju svog oca, a Kleopatra II je tada presto ponudila [[Seleukidi|seleukidskom]] kralju [[Demetrije II Nikator|Demetriju II Nikatoru]]. Demetrije II nije uspeo da zauzme presto, pa se 127. pre n.e. povukao nazad u Siriju. U Egiptu se nastavio građanski rat u kome je [[Aleksandrija]] podržavala Kleopatru II, a unutrašnjost kraljevine Ptolemeja VIII. Zajedno sa Demetrijem i Kleopatra je morala da napusti Egipat, dok je Aleksandrija kapitulirala 126. i prihvatila Ptolemeja Fiskona.
 
Posle brojnih zapleta, Kleopatra II se vratila u Egipat 124. god. pre n.e. i izmirila sa bratom. Sukob sa Seleukidima Ptolemej je izgladio tako što je ćerku iz braka sa Kleopatrom III, [[Kleopatra Trifaina|Kleopatru Trifainu]] udao za [[Antioh VIII Filometor|Antioha VIII Filometora]]. Nakon toga, 118. god. pre n.e. izdat je dekret o opštoj amnestiji ali to nije mnogo popravilo stanje u zemlji. Ptolemej VIII Fiskon je umro 116, a nedugo zatim preminula je i [[Kleopatra II]]. U skladu sa testamentom Ptolemeja VIII vlast je nasledila [[Kleopatra III]] koja je trebalo da uzme jednog od sinova za savladara. Pod pritiskom Aleksandrinaca, Kleopatra se na kraju opredelila za [[Ptolemej IX Latir|Ptolemeja IX Latira]].
 
== Reference ==
* Peter Green, ''Alexander to Actium'' ([[University of California Press]], 1990) {{ISBN |0-520-05611-6}}
* Peter Nadig, ''Zwischen König und Karikatur: Das Bild Ptolemaios’ VIII. im Spannungsfeld der Überlieferung'' (C.H. Beck, 2007) {{ISBN |978-3-406-55949-5}}
 
== Spoljašnje veze ==