Gvozdansko – razlika između verzija

'''Gvozdansko''' je naselje u Hrvatskoj, nalazi se na pola puta između [[Glina (grad)|Gline]] i [[Dvor (općina)|Dvora]]. Nalazi se podno [[Zrinska gora|Zrinske gore]].

U naselju Gvozdanskom postoji [[Hrvatsko Kraljevstvo|starohrvatska]] [[Gvozdansko (utvrda)|utvrda]] koju su podigli hrvatski plemenitaši [[Zrinski]]. U njemu je [[Nikola III. Zrinski]] imao topionicu, ljevaonicu i kovnicu novca. Ova utvrda se u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] postavila kao brana pred [[Osmansko Carstvo|turske]] osvajače i njihove vlaške sluge s istoka. Osmanlijska vojska je od [[1571.]] do [[1577.]] godine poduzela [[stogodišnji hrvatsko-turski rat|četiri neuspješna pohoda]] na tu čvrstu utvrdu, da bi tek [[opsada Gvozdanskog 1578.|1578.]] godine, nakon petog pohoda, i to nakon tromjesečne opsade pod vodstvom Ferhat-paše, ušli u utvrdu, ali bitku koju su vodili nisu dobili.

U zapisima stoji: "Kad je pristigla glavnina osmanske vojske [[Ferhat-paša]] poslao je izaslanika do gradskih zidina s ponudom braniteljima Gvozdanskog da u 3 sata napuste utvrdu i slobodno otiđu sa svom pokretnom imovinom na slobodni prostor Hrvatske. Kako već mjesecima nije bilo komunikacije grada sa slobodnim ostatkom [[Hrvatska|Hrvatske]], a ni pomoć ni hrana nisu stizali do grada, zalihe u gradu su nestale, pa se [[paša]] sa svojim zapovjednicima nadao da će se u takvim okolnostima grad predati. No i u noći na treći dan opsade iz grada nije bilo predaje, hrabri vitezovi nisu pokleknuli. Te noći [[12. siječnja|12.]] na [[13. siječnja]] ljeta [[1578.]] Ferhat-paša zapovjedio je osobnoj straži da nalože još nekoliko vatri i donesu još bundi jer nije mogao zaspati od hladnoće, [[temperatura]] zraka toliko je pala da su i konji, koji su bili na otvorenom, počeli ugibati od hladnoće. Cijele noći čuli su se jezivi pucnjevi drveća, koje je pucalo od hladnoće, a u gradu u kojemu je sve utihnulo ugasle su i zadnje vatre, što je strašno uznemirilo turske izvidnice, koje su o tome smjesta izvjestile pašu. Paša je zbog bojazni da bi mogao uslijediti napad iz utvrde podigao uzbunu i pripremio svoju vojsku za obranu, no cijele noći, čas se grijući, čas motreći naizmjence, turski i vlaški vojnici bili su u strahu."

U osvit zore [[13. siječnja]] [[1578]]. Ferhat-paša zapovjedio je svoj svojoj vojsci da krene na juriš prema utvrdi zametenoj [[snijeg]]om. Kad su Turci prišli gradu ni puška nije planula, a na bedemima su stajali nepomični stražari s oružjem u rukama. Kad su Turci provalili gradska vrata, u gradu su našli samo nepomična tijela hrvatskih junaka, muškaraca, žena i djece, bez hrane, vode ili drva za ogrjev. Taj prizor ganuo je mnoge turske zapovjednike, a osobito Ferhat-pašu, te je paša odredio da se u čast svih branitelja Gvozdanskog, koje nije pobijedio, pronađe [[katoličanstvo|katolički]] [[svećenik]] te da se mrtvi branitelji pokopaju na kršćanski način uz vojne počasti<ref name="Mažuran">[[Ive Mažuran]], ''Hrvati i Osmansko Carstvo'', Golden marketing, Zagreb, 1998., {{ISBN |953-6168-38-3}}, str. 145.</ref>. Osim toga, preostalu šačicu malobrojnih stanovnika cijelog tog kraja oslobodio je od teških poreza i nameta kakve su imali drugi zauzeti krajevi, jedino su trebali izdvajati 400 [[dukati|dukata]] danka godišnje za obranu.