Kylie Minogue – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 29:
== Život i karijera ==
=== 1968–1986: Rani život i početak karijere ===
Kylie Ann Minogue rođena je 28. maja 1968. godine u [[Melbourne]]u u Australiji.<ref>{{harvnb|Hartley|1992|p=218}}</ref> Njen otac, Ronald Charles Minogue, australijanac je [[Irci|irskog]] porekla, dok je majka Carol Ann Jones poreklom iz [[Wales]]a.<ref name="Smith11">{{harvnb|Smith|2014|p=11}}</ref> Neposredno pred Kylieino rođenje, Ron je dobio posao računovođe koji je radio narednih nekoliko godina, dok je Carol radila kao profesionalna plesačica.<ref name="Smith13">{{harvnb|Smith|2014|p=13}}</ref> Kylie je najstarije od troje dece, njen mlađi brat, Brendan Minogue, radi kao snimatelj vijesti u Australiji, a njena mlađa sestra, [[Dannii Minogue]], je takođe pjevačica i televizijska ličnost.<ref name=survivor>{{Cite web |title=Pop princess is a survivor |work=[[The Sydney Morning Herald]] |date=17.
Od svoje jedanaeste godine, Minogue se počela pojavljivati kroz male uloge u [[sapunica]]ma kao takav ''The Sullivans'' 1979. godine i ''Skyways'' 1980. godine.<ref name=survivor/> Godine 1985. dobija je jednu od glavnih uloga u televizijskoj seriji ''The Henderson Kids''.<ref>{{Cite web |last=Wearring |first=Miles |title=Kylie's life on screen |publisher=News.com.au |date=23.
=== 1987–1989: ''Kylie'' i ''Enjoy Yourself'' ===
Na humanitarnom koncertu australijskog fudbalskog kupa [[Fitzroy Football Club]], Minogue je sa svojim kolega iz serije ''Neighbours'' izvela pjesmu „[[I Got You Babe]]“ kao duet i „[[The Loco-Motion]]“ kao bis. Nakon ovoga je potpisala ugovor sa muzičkom kućom [[Mushroom Records]] 1987. godine.<ref>{{harvnb|Smith|2002|p=18}}</ref> Prvi singl „The Locomotion“ bio je sedam nedelja na prvom mjestu australijske listi singlova, a ujedno je postao i najprodavaniji singl u zemlji 1980-ih.<ref>{{Cite web |last=Maley |first=Jacqueline |title=20 years at the top: she should be so lucky |work=The Sydney Morning Herald |date=5.
Njen drugi studijski album ''[[Enjoy Yourself]]'' izašao je oktobra 1989. Postigao je uspjeh u Velikoj Britaniji, Evropi, Novom Zelandu, Aziji, Australiji, na kome su se našli singlovi „[[Hand on Your Heart]]“ i „[[Tears on My Pillow]]“, oba skočivši na prvo mjesto u Velikoj Britaniji.<ref name="Britishcharts"/> Album bio je na prvom mjestu u Velikoj Britaniji i devetom mjestu u Australiji. Drugi singl „[[Wouldn't Change a Thing]]“ bio je na šestom mjestu u Australiji i drugom mjestu u Velikoj Britaniji. Treći singl „[[Never Too Late]]“ bio je na četvrtom mjestu u Velikoj Britaniji i ušao je Top 20 u Australiji. Kako se album nije dobro prodavao u Severnoj Americi, njen američki predstavnik, [[Geffen Records]], prekinuo je saradnju.<ref name=cankylie>{{cite web |url=https://www.billboard.com/articles/news/76837/can-kylie-break-in-the-us |title=Can Kylie Break in the U.S.? |work=
=== 1990–1992: ''Rhythm of Love'' i ''Let's Get to It'' ===
Minogueova treći studijski album ''[[Rhythm of Love]]'' izašao je novembra 1990, a kritika ga je okarakterisala kao „zreliji“ nego prethodni. Iako komercijalno nije dosegao prethodne albume, u Velikoj Britaniji i Australiji je ušao u Top 10. Prvi singl „[[Better the Devil You Know]]“ dosegao je do četvrtog mjesta u Australiji i do drugog mjesta u Velikoj Britaniji.<ref name="Britishcharts"/> Drugi singl „[[Step Back in Time]]“ se popeo do petog mjesta u Australiji i četvrtog mjesta u Velikoj Britaniji.<ref name="Britishcharts"/> Treći singl „[[What Do I Have to Do]]“ popeo se do šestog mjesta u Velikoj Britaniji, dok u Australiji nije ušao u Top 10. Četvrti i poslednji singl „[[Shocked]]“ bio je na sedmom mjestu u Australiji i šestom mjestu u Velikoj Britaniji.<ref name="Britishcharts"/> Pored novog albuma, ljubavna veza sa vodećim pevačem grupe [[INXS]] [[Michael Hutchence|Michaelom Hutchenceom]] se smatrala kao deo njen nove ličnosti. Snimanje muzičkog spota za „Better the Devil You Know“ bio je prvi put da se Minogue „osetila kao deo stvaralačkog procesa“. U vezi sa tim izjavila je: „Nisam bila glavna ali moj glas se čuo, našla sam put da prikažem svoje gledište na kreativan način“.<ref name=pjoye>{{cite web |url=https://www.smh.com.au/lifestyle/fashion/kylie-pop-culture-princess-20111129-1o3vh.html |date=30.
Njen četvrti studijski album ''[[Let's Go to It]]'' izašao je oktobra 1991. i ušao je u Top 20 u Velikoj Britaniji i Australiji. Prvi je njen album koji ni u jednoj od dve pomenute države nije dosao u Top 10.<ref name="Britishcharts"/> Iako prvi singl „[[Word Is Out]]“ nije ušao u Top 10 u Velikoj Britaniji.<ref name="Britishcharts"/> Drugi singl pod nazivom „[[If You Were with Me Now]]“ bio je na četvrtom mjestu u Velikoj Britaniji, ali nije ušao u Top 20 u Australiji. Treći singl „[[Give Me Just a Little More Time]]“ bio je na drugom mjestu u Velikoj Britaniji te godine, ali nije ušao ni u Top 20 u Australiji. Četvrti i poslednji singl „[[Finer Feelings]]“ nije dosao Top 10 ni u jednoj državi. U oktobru 1991. Minogue je krenula na [[Let's Get to It Tour]] turneju po Evropi u okviru promocije albuma. Povodom ovog perioda, kasnije je izjavila da ju je produkcijska kuća [[Stock Aitken Waterman]] gušila: „Bila sam poprilično lutka u njihovim rukama u početku. Nismo mogla da sama gledam ni levo ni desno od produkcijske kuće“. Prva značajna kompilacija ''[[Greatest Hits (album Kylie Minogue)|Greatest Hits]]'' puštena je avgusta 1992. Dostigla je prvo mjesto u Velikoj Britaniji,<ref name="Britishcharts"/> a treće mjesto u Australiji. Prvi singl „[[What Kind of Fool (Heard of That Before)]]“ ušla je u Top 20 u Australiji i Velikoj Britaniji.<ref name="Britishcharts"/> Drugi singl, obrada pjesme „[[Celebration (pjesma)|Celebration]]“ od [[Kool & the Gang]], bila je na sedmom mjestu u Velikoj Britaniji.<ref name="Britishcharts"/>
Red 46:
Minogue pjevanje pod produkcijskom kućom [[Deconstruction Records]] označilo je novu fazu u njenoj karijeri.<ref name=cankylie/> Peti studijski album ''[[Kylie Minogue (album)|Kylie Minogue]]'' koji je pušten septembra 1994, označio je razlaz za pređašnjim stilom, na šta je i kritika reagovala uz pohvale za njene vokalne sposobnosti i kvalitet produkcije. Album su uradila dva dance producenta Brothers in Rhythm, Dave Seaman i Steve Anderson, koji su ujedno uradili i „Finer Feelings“, njen poslednji singl sa pređašnjom kućom PWL. Album je dosegao treće mjesto u Australiji i četvrtvo mjesto u Velikoj Britaniji. Prvi singl „[[Confide in Me]]“ ostao je četiri nedelje na prvom mjestu na australijskoj listi singlova, dok je u Velikoj Britaniji bio na drugom. Drugi singl pod nazivom „[[Put Yourself in My Place]]“ dosegao je listu Top 20 pjesama u Velikoj Britaniji i Australiji. Treći singl „[[Where Is the Feeling?]]“ takođe je ušla u Top 20 u Velikoj Britaniji, ali ne i u Australiji.
Kada se radi o medijskom eksponiranju, Minogue se u ovom periodu pojavila i kao gostujuća uloga u epizodi britanske komedije ''The Vicar of Dibley'', kao i na naslovnici australijskog magazina ''Who Magazine'' na listi „30 Najlepših Ljudi Sveta“, što joj je otvorilo vrata za ulogu u filmu ''[[Ulični borac (film, 1994)|Ulični borac]]'' sa [[Jean-Claude Van Damme|Jean-Claudeom Van Dammeom]] iz 1994.<ref name="Smith152">{{harvnb|Smith|2002|p=152}}</ref> Film je imao osrednji komercijalni uspjeh, sa oko 70 miliona dolara zarade u SAD, ali ne i pohvalnu kritiku.<ref name="Smith152"/> ''[[The Washington Post]]'' je okarakterisao njenu glumu rečima „najgora glumica na engleskom govornom području“.<ref>{{Cite web |url=https://www.washingtonpost.com/wp-srv/style/longterm/movies/videos/streetfighterpg13harrington_a0ad15.htm |work=[[The Washington Post]] |title=Street Fighter |date=24. decembar 1994 |first=Richard |last=Harrington |accessdate=25.
Sve do 1997. Minogue je bila u vezi sa francuskim fotografom Stéphaneom Sendaouiem, koji ju je podscitao da radi na svojoj kreativnosti. Inspirisana zajedničkim poštovanjem za japansku kulturu, zajedno su napravili vizuelnu kombinaciju „gejša i manga superheroina“ za šesti studijski album ''[[Impossible Princess]]'' kao i za spot „[[GBI: German Bold Italic]]“ za muzičku kolaboraciju sa [[Towa Tei|Towom Tei]]. Inspiraciju je nalazila u umetnicima poput [[Shirley Manson]], [[Garbage]], [[Björk]] i [[U2]], kao i japanskim pop muzičarima [[Pizzicato Five]] i Towom Tei. Kolaboracije na albumu uključile su i Jamesa Deana Bradfielda i Seana Moorea iz [[Manic Street Preachers]]. ''Impossible Princess'' je dobio negativne kritike po objavljivanju, da bi mnogo godina kasnije stekao status kao Minogueov najličniji i najbolji album. Album je dosegao četvrto mjesto u Australiji i deseto mjesto u Velikoj Britaniji. Prvi singl „[[Some Kind of Bliss]]“ nije ušao u Top 20 ni u Velikoj Britaniji ni u njenoj domovini, dok drugi singl „[[Did It Again]]“ jeste. Treći singl „[[Breathe (pjesma Kylie Minogue)|Breathe]]“ takođe nije ušao u Top 20 u Australiji, ali jeste u Velikoj Britaniji.
Nakon što je priznala sebi da je bežala od toga kako su drugi videli njen početak karijere, Minogue je prokomentarisala da je za ovaj album bila spremna da „zaboravi bolnu kritiku“ i „prihvatiti prošlost i iskoristiti je“.<ref name="lalala112" /> Muzički spot za „Did It Again“ dao je omaž njenim ranim inkarnacijama.<ref>Baker and Minogue,
=== Povratak ===
| |||