Riccardo Zanella – razlika između verzija

'''Riccardo Zanella''' ([[Rijeka (grad)|Rijeka]], [[27. lipnja6.|27. VI.]] [[1875.]] – [[Rim]], [[30. ožujka3.|30. III.]] [[1959.]]), bio je izabrani predsjednik [[Slobodna Država Rijeka|Slobodne Države Rijeke]] između [[1921.]] i [[1922.]] godine.

== ŽivotopisŽivot ==

Polazio je [[Madžarska|madžarsku]] trgovačku školu u Rijeci i [[Budimpešta|Budimpešti]], a poslije je dobio mjesto profesora [[knjigovodstvo|knjigovodstva]] na istoj školi u Rijeci, a nakon godinu dana podnio je ostavku. Riccardo Zanella je osnovao t.zvtzv. Autonomaše (Autonòmiste), te je zajedno s odvjetnikomadvokatom [[Michele Mavlander|Micheleom Mavlanderom]] bio od [[1896.]] vođom autonomaške ''stranke'' u Rijeci, a od [[1905.]] godine je bio i zastupnikom u skupštini grada. U pogledu Rijeke Riccardo Zanella zalagao se za autonomiju tj. za rješenje po kojem Rijeka ne bi pripala ni Italiji ni Kraljevini SHS. I doista, 1920. godine formirana je Slobodna Država Rijeka površine od oko 28 četvornihkvadratnih kilometara.

Od propasti pokušaja talijanskoga pjesnika i fašista [[Gabriele D'Annunzio|D'Annunzia]] da anektira [[Rijeka (grad)|Rijeku]] u prosincudecembru [[1920.]] godine([[Krvavi Božić|Krvavi Božiċ]]) ona je živjela u političkom vakuumu tijekom kojega vladaju razni guverneri i komesari koje su postavljale velike sile. Kako bi se okončala kriza vlasti donesena je odluka o potrebi provođenja izbora. TijekomNa izboraizborima, u travnjumartuu [[1921.]] godine na birališta su izašle dvije političke skupine. Bile su to:

*''NacionalniNacionalistički'' blok koji se zalagao za pripajanje [[grad-država|grâda-države]] (''držàvine'') [[Kraljevina Italija|Italiji]].

Ovaj izborni rezultat je potpuno očekivano bio veliko razočáranje za Italijutalijanke kojairedentiste koji tada poduzimapoduzimaju sve u svojoj moći da bi spriječila ceremoniju preuzimanja vlasti. Osnovu tih sabotaža je činilo postavljanje visokih komesara koji su trebali upravljati državom na mjestu predsjednika kao da Zanella nije izabran. Sve u svemu, iakoIako je Zanella bio pobijedio na izborima još u travnjumartu on je zbog diplomatskih igriigara bio spriječen sve do [[5. listopada10.|5. X.]] u preuzimanju svoje dužnosti. Kako to kažnjavanje izabranoga predsjednika, a s tim i cijeloga stanovništva nije bilo dovoljno tijekomu lipnjajunu [[1921.]] godine dolazi da aneksijetučnjave [[Lukatalijanskih Baroš|lukenacionalista ''Baroš'']]s štopripadnicima izazivasavezničke općenarodnufrancuske járōstvojske kojau rezultiraPorto napadom stanovnika na talijanske vojnike''Barošu''. U »incidentu« ćeje bitipoginulo mrtvih na5 objefrancyskih stranevojnka.

Kako su u razdoblju 1918. – 1921. stalni politički nemiri i okupacije uništile ekonomiju gradu Zanella se odlučio na privlačenje stranih ulagača prodajom luke i željeznice što izaziva novu srdžbu građana. Uz taj problem grad se ujedno nalazio i u ekonomskoj zavisnosti prema Italiji, što je potkopavalo trud vlade u vođenju nezavisne politike. Takvo sveukupno stanje dovodi do gotovo stalnih uličnih nemira između autonomaša (autonòmista) i fašista (pomognutih s talijanske strane). Ova situacija bit će napokon okončana [[3. ožujkaIII.]] [[1922.]] godine kada fašisti izvode državni udar nakon čega izabrana vlada bježi u [[Kraljevica|Kraljevicu]]. Glavni organizator ovoga nasilnog preuzimanja vlasti i budući kratkotrajni pučistički šef države je bio [[Giovanni Giuriati]] kojega će [[Mussolini]] kasnije nagraditi položajem ministra u talijanskoj vladi.

U izbjeglištvo zajedno sa Zanellom će otići i 3000 riječkih autonomaša. On će sve do [[1934.]] godine živjeti u [[Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevini SHS]] lobirajući bez uspjeha, nakon toga odlazi u [[Pariz]] gdje živi do početka [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]]. Krajem [[1944.]] godine Zanella izlazi iz političkoga mirovanja pišuću zahtjev konferenciji [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]] u [[San Francisco|San Franciscu]] da se „ne zaboravi” riječka politička situacija. Svi njegovi preostali diplomatski pokušaji za obnovom neovisne države su propali zbog manjka zanimanja velikih sila za Rijeku i njezine građane. Da iskustvo Slobodne Države Rijeka nije bilo efermerno svjedoči i nalazak u arhivi Riccarda Zanelle dopisivanje između njega i [[Nova Jugoslavija|nove]] komunističkesocijalističke vlade [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Jugoslavije]] gdje ga se oslovljava naslovom predsjednika.

Riccardo Zanella je ybogzbog svoje autonomaške uloge u rijeĉkoj povijesi nikako nije bio omiljen ni među talijanskim i hrvatskim šuć[[Iredentizam|iredentistima]] ([[Nacionalizam|nacionalistima]]) niti unitarristi;kimunitarrističkim vlastima u Rimu i Zagrebu. Prešuċivanje, osuđivanje i minoriziranje su bile glavne karakteristike odnosa prema Zanelli, a tek 2020. na inicijativu građana Rijeke po Zanelli se naziva park i raskršċe ispred [[Guvernerova palača u Rijeci|Guvernerove palače]], kao Trg Rocccarda Zanelle.