Narodnooslobodilačka borba Albanije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
YiFeiBot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 1 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q3299868 na Wikidati
Red 21:
Kada je kapitulirala Italija, Vrhovni štab NOV Albanije pozvao je italijanske vojnike da predaju oružje i da se priključe partizanima. Budući da se komandant italijanskih trupa u Albaniji, general Dalmazzo, nije odazvao ovom pozivu, [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|nemački 21. brdski korpus]] razoružao je veći broj italijanskih jedinica. Sada su novi okupatori bili [[Nemci]].
 
{{citat|U povratku, video sam dim drugih sela u plamenu i pretpostavio sam da su ih zapalili Italijani u znak odmazde; pogrešio sam, jer sam sreo Safeta Butku i njegovu četu BapiBali Kombetar, i oni su mi rekli da je selo koje sam video u plamenu bilo selo Barmaš i da su ga zapalili Nemci. Rekao mi je da su spalili žive žene i decu u kućama i da su ih ubijali iz puške ako bi pokušali da pobegnu; dodao je da je nemačka divizija upravo stigla u KorčeKorču iz Florine. To je bila prva vest koju smo dobili o Nemcima u Albaniji.<ref name="Čitanka"/>|[[David Smiley]], saveznički oficir o nemačkim zločinima u Albaniji, jula [[1943]].}}
 
Nemci su oko sebe okupili sve domaće kvislinge i organizaciju Bali Kombetar, a formirali su i monarhofašističku organizaciju Legalitet. Oni su odmah pokrenuli veće operacije protiv Narodnooslobodilačke vojske Albanije, koja je kapitulacijom Italije značno ojačala. Formirane su nove jedinice, pa je NOV Albanije pri kraju [[1943]]. godine imao oko 20.000 boraca. U sastavu NOV Albanije borio se od kapitulacije Italije i partizanski bataljon "[[Boro Vukmirović]]", koji je nastao od političkih zatvorenika s [[Kosovo|Kosova]] i iz drugih krajeva [[Jugoslavija|Jugoslavije]] koji su prilikom kapitulacije Italije izašli iz albanskih logora i zavora.
 
{{citiranje|„Komunističke bande, koje su u stalnom porastu, usudile su se da 18. 10oktobra, sa udaljenjaudaljenosti od 5 km, artiljerijom gađaju Narodnu skupštinu koja je zasedala u Tirani... Situacija se može dalje odvijati na potpuno sličan način kao u [[Nezavisna Država Hrvatska|Hrvatskoj]], ukoliko jače nemačke policijske snage blagovremeno ne zavedu red. Tito je već uspostavio vezu sa komunističkim baridamabandama Albanije i sada se radi na jedinstvenom delovanju. Takođe i u graničnojpograničnim Makedonijipredelima preMakedonije kraćegod vremenanedavno [[Josip Broz Tito|Tito]] deluje u smislu boljševičkih odluka. Njegove pristalice ovde su ga priznale za svog vrhovnog komandanta.“<ref>[https://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE_%D1%81%D1%82%D0%B0%D1%9A%D1%83_%D0%BD%D0%B0_%D0%91%D0%B0%D0%BB%D0%BA%D0%B0%D0%BD%D1%83_1.11.1943. Izveštaj nemačkog komandanta Jugoistoka o stanju na Balkanu 1.11.1943.]</ref>|Izveštaj nemačkog komandanta Jugoistoka o stanju na Balkanu 1.11.1943.}}
 
=== Nemačka zimska ofanziva ===
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-049-1605-30A, Tirana, Raupenschlepper Ost mit Anhänger.jpg|desno|thumb|Nemci u [[Tirana|Tirani]] septembra [[1943]].]]
 
Kada su [[Nemci]] krajem [[1943]]. i na početku [[1944]]. godine izvodili zimsku ofanzivu u Jugoslaviji, počeli su i operacije protiv NOV Albanije. Nemci i kvislinške formacije počinili su teške zločine među albanskim stanovništvom i na hiljade ih odveli u logore u [[Priština|Prištini]], [[Mathauzen|Mauthauzen]]u, BuchenvalduBuhenvaldu i drugde. Ali i okupatoroviokupatorski gubici bili su znatni – 3.000 poginulupoginulih i oko 2.000 ranjenih.
 
Još dok je trajala nemačko-kvislinška zimska ofanziva, na tlu Albanije formirane su nove brigade NOV Albanije. U proleće [[1944]]. godine NOP se toliko proširio da se u Permetu [[24. 5.|24. maja]] [[1944]]. mogao održati Prvi antifašistički nacionalnooslobodilački kongres. Izabrano je Antifašističko narodnooslovodilačko veće od 121 člana kao najviše zakonodavno i izvršno telo. Veće je izabralo Nacionalni antifašistički komitet od 13 članova, koji je imao sve atribute privremene narodne vlade. Doneta je odluka o uređenju nove demokratske Albanije i o zabrani povratka kralja Zogua.
 
{{citiranje|[[25. 7.|25. jula]] [[1944]]. godine Komunistički pokret u Albaniji rešio je, izgleda, na osnovu sopstvene odlike, da postane deo Titove organizacije. Čini se, da je postojao i plan, da AlbanijeAlbanija postane samostalni član budećebuduće jugoslovenske federacije.<ref name="Živković">[http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta]</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}}
 
Iz borbe u borbu, jer su [[Nemci]] u maju počeli novu ofanzivu, jačala je oružana snaga oslobodilačkog pokreta, tako da je u avgustu [[1944]]. godine formiran i 1. korpus. Do novembra [[1944]]. NOVA je imala već tri korpusa, odnosno osam divizija, otprilike 70.000 vojnika.
Red 43:
U [[Berat]]u je od [[20. 10.|20]]. do [[23. 10.|23. oktobra]] [[1944]]. godine održano zasedanje Antifašističkog nacionalnooslobodilačkog veća, na kojem je odlučeno da se Nacionalni antifašistički komitet pretvori u demokratsku vladu Albanije. Odlučeno je i to da narodnooslobodilački odbori obavljaju funkciju organa vlasti, a da nacionalnooslobodilački front deluje kao opštenarodna politička organizaija.
 
{{citat|"Priroda budućeg režima u Albaniji i narodni demokratski pokret direktno su povezani sa aktivnošću i doprinosom našeg naroda u današnjem ratu. Danas, u bitkama narodnooslobodilačkog rata, odlučuje se sudbina sutrašnje Albanije.
 
Činjenica da je većina Albanaca okupljena oko nacionalnog antifašističkog oslobodilačkog fronta; činjenica da smo organizovali slobodne izbore u najrazvijenijim regionima i održali kongres uz prisustvo predstavnika iz svih krajeva Albanije; činjenica da danas imamo antifašističko veće, koje reprezentujepredstavlja političku snagu naroda i albanske države; činjenica da danas imamo vojsku sastavljenu od brigada i divizija, armiju ljudi sposobnih da se odupru nemačkim divizijama i reakcionarnim bandama i da ih unište - sve to daje garanciju za trijumf demokratskog narodnog režima u Albaniji. [...] Naš narod, zajedno sa čitavim progresivnim svetom, neće dopustiti drugima, koji su ga do danas tlačili i eksploatisali, da ubere žetvu njegove krvi."<ref name="Čitanka"/>|[[Sejfulla Malëshova]]}}
 
=== Oslobođenje Albanije ===
Red 51:
[[Datoteka:Partisans in Tirana.jpg|desno|thumb|Partizani u [[Tirana|Tirani]] 28. novembra [[1944]].]]
 
U tom razdoblju počelo je povlačenje nemačke grupe armija FE iz [[Grčka|Grčke]], pa je NOVA morala voditi borbe protiv [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. armijskog korpusa]] iz te velike nemačke formacije. Najžešći okršaji vodili su se za oslobođenje [[Elbasan]]a i [[Tirana|Tirane]]. Iz oba grada Nemci su se povukli [[21. novembra]], a [[29. 11.|29. novembra]] oslobođen je i [[Skadar]]. Time je cela Albanija bila oslobođena fašističkogod okupatora.
 
Na predlog koji je dao [[Vrhovni štab NOVJ]] u završnim operacijama za oslobođenje [[Jugoslavija|Jugoslavije]] učestvovale su i 5. i 6. divizija NOVA. Zajedno s jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] borile su se za oslobođenje [[KiM|Kosova]], [[Crna Gora|Crne Gore]] i [[Sandžak]]a, a u februaru [[1945]]. godine prebačene su na Kosovo, gde su učestvovale u borbama za likvidaciju kontrarevolucionarnih snaga.
Red 59:
[[Datoteka:Partisan monument in tirana.jpg|desno|thumb|Spomenik partizanima u [[Tirana|Tirani]]]]
 
Po nepotvrđenim izvorima, Narodnooslobodilačka vojska Albanije stalno je angažovala oko 100.000 italijanskih, a kasnije oko 70.000 namačkih vojnika. UPo istim izvorima, u borbama protiv NOVA, italijanski i nemački gubici iznosili su oko 70.000 poginulih, ranjenih i zarobljenih. U toku rata živote je izgubilo 28.000, ranjeno je 12.600, a u raznim logorima je bilo 10.000 Albanaca.
 
== Izvori ==