Epirska Despotovina – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene |
|||
Red 14:
|datum_kraj =
|
|p1 = [[
|flag_p1 = Simple Labarum.svg
|s1 = [[Otomansko Carstvo]]
Red 32:
|titula_vođa = [[Despot]]
}}
'''Epirska Despotovina''' ili '''Epirska Kneževina''' ([[Grčki jezik|grčki]]: ''Δεσποτάτο της Ηπείρου'') bila je jedna od [[
Bizanta, zajedno s sličnim tvorevinama [[Nikejsko Carstvo|Nikejskim Carstvom]], i
[[Trapezuntsko Carstvo|Trapezuntskim Carstvom]] <ref>The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest. John Van Antwerp Fine. University of Michigan Press, 1994 ISBN 0-472-08260-4, {{en icon}}</ref>.
== Nastanak Despotovine ==
[[Datoteka:Epir1205-1230.png|thumb|left|280px|Epirska Despotovina od 1205.
Epirsku Despotovinu osnovao je [[1205]] godine ''[[Mihajlo I Komnin Duka]]'', bratić [[bizantsko
[[Tesalija|Tesalije]] i [[Peloponez]]a, a Mihajlo I. postigao slavu drugog [[Noa|Noe]], spašavajući brojne bizantske feudalce od [[latinsko Carstvo|latinskog]] pogroma. [[Jovan X. Kamateros]], [[Vaseljenska patrijaršija|Carigradski patrijarh]], nije ga držao za zakonitog vladara, zbog toga se on priklonio [[Teodor I Laskaris|Teodoru I Laskarisu]] u [[Nikejsko Carstvo|Nikejskom]] vladaru. Mihajlo I. je zbog toga priznao crkvenu vlast [[Papa|pape]] [[Papa Inocent III|Inocenta III]] nad Epirom, te prekinuo sve veze s
[[Pravoslavlje|pravoslavnom crkvom]].
Red 46:
== Sukob s Nikejskim carstvom i Bugarskom ==
Teodor Duka Komnin je krenuo odmah u napad na teritorije pod vlašću [[Solunsko Kraljevstvo|Solunske Kraljevine]], a borio se i s [[Bugarska|Bugarima]] uz put. Henrik Flandrijski poduzeo je kao protumjeru - kontranapad ali je umro na putu, tako da je [[1217]] godine Teodor uspio zarobiti njegovog nasljednika Petra Courtenaya, i zatim ga najvjerojatnije pogubio. [[Latinsko Carstvo]], je ionako propadalo pod udarima rastućeg rivala iz [[Nikejsko Carstvo|Nikejskog Carstva]] tako da nije moglo spriječiti Teodora da zauzme [[Solun]] [[1224]]. Nakon što je [[Nikejsko Carstvo|nikejski]] car [[Jovan III Duka Vatac]] [[1225]] zauzeo [[Jedrene]], Teodor mu ga je ubrzo preoteo. Teodor se potom udružio s Bugarima i zajedno s njima istjerao [[Latinsko Carstvo|latine]] iz [[Trakija|Trakije]]. Teodor se zatim okrunio za [[
[[Datoteka:Epiro1230-1251.png|thumb|right|280px|Epirska Despotovina od 1230. do 1251.]]
Teodor je prekinuo savez i primirje s [[Drugo bugarsko carstvo|Drugim bugarskim carstvom]] [[1230]], nadajući se da će lako moći ukloniti Ivana Asena II. Međutim u ''Bitci Klokotnice'' (kod [[Haskovo|Haskova]] u Bugarskoj) bugarski car uspio ga je poraziti i zarobiti, zatim ga je dao oslijepiti. Potom je njegov brat Manuel Komnin Duka preuzeo vlast u [[Solunsko Kraljevstvo|Solunskoj Kraljevini]], dok je njihov nećak Mihajlo II. Komnin Duka preuzeo vlast u Epirskoj Despotovini. Teodor je pušten iz zarobljeništva [[1237]], odmah je svrgnuo svoga brata sa trona i postavio za vladara [[Solunsko Kraljevstvo|Solunske Kraljevine]] svoga sina Jovana Komnina Duku.
Red 59:
== Talijanska invazija ==
Nakon što je [[Mihajlo VIII Paleolog|Mihajlo VIII]] obnovio [[Bizantsko
[[Istanbul|Konstantinopolisu]] [[1261]] on je često upadao i terorizirao Epirsku Despotovinu. Potom je prisilio despota Mihajla II. da svog sina Nikifora oženi za njegovu nećakinju Anu Kantakuzin [[1265]] Mihajlo VIII Paleolog držao je Epirsku Despotovinu svojom vazalnom državom, iako su Mihajlo II. i Nikifor i nadalje ostali saveznici Mletačkih vazalnih država [[Kneževina Ahaja|Ahajske Kneževine]] i [[Atenska Vojvodina|Atenske Vojvodine]] neprijatelja Bizanta. [[Krf]] i velik dio Epira zauzeo je [[1267]] Karlo I. Anžuvinac (kralj [[Napulj]]a i [[Sicilija|Sicilije]]). Negdje oko [[1267]]/[[1268|68.]] umro je despot Mihajlo II., car
Mihajlo VIII. Paleolog nije ni pokušavao direktno pripojiti Epirsku Despotovinu, već je dozvonio Mihajlovom sinu Nikiforu da naslijedi oca. Nikifor se međutim udružio s napuljskim kraljem Karlom I. Anžuvincem [[1279]], koji je prije toga zauzeo [[Drač]] [[1271]] godine protiv cara Mihajla VIII. No kad je Karlo I. poražen i Nikifor je izgubio [[Albanija|Albaniju]] na račun Bizanta.
Kad je na [[Bizantsko
== Propast Despotovine ==
Red 73:
Potom je u Epiru izbio ustanak [[1339]] godine, iza kojeg je stajala ''Katarina Valois'' (carica [[Latinsko Carstvo|Latinskog carstva]]) , koja je u to vrijeme bila na [[Peloponez]]u, tad se i Nikifor vratio u Epir i utaborio u Tomokastronu. Pri kraju [[1339]] godine carska vojska se vratila se u Epir, a [[1340]] godine, stigao je i sam car [[Andronik III Paleolog]] zajedno s Jovanom Kantakuzinom. Nikifora II. su pomoću posrednika uvjerili da prizna autoritet cara, on je morao ispuniti i dato obećanje - oženio je kćer Jovana Kantakuzina Mariju i dobio titulu ''sevasta'' Epira.
[[
=== Kasniji događaji ===
| |||