Čakavski – razlika između verzija

'''Čakavski''' (također '''čakavica''', '''čakavština''') nazvana po upitnoj zamjenici ''ča'' najstariji je [[jezik]] govoren na području današnje Hrvatske dok je danas po oficijenoj hrvatskoj lingvistici samo dijalekt uz kajkavsko i štokavsko narječje, dok apolitični jezikoslovci govore o čakavštini, naročito Liburnskoj čakavštini, kao posebnom južnoslavenskom jeziku. Po sličnom unifikatorskom kriteriju se isto tako [[Furlanski|Furlanski jezik]] vodio kao dijalekt [[Italijanski jezik|talijanskog jezika]], da bi konačno znanost prevladala politiku te je furlanski dobio današnji status (službeni jezik koji se uči i u školi). Najstariji pisani zapisi una Hrvatatlu današnje Hrvatske pisani su upravo čakavskim narječjemjeikom! Današnje područje čakavštine znatno je manje negoli je bilonego prije migracija izazvanih osmanskim osvajanjima velikoga dijela hrvatskoga jezičnog prostora. Naseljavanjem govornika (novo)štokavštine čakavskočakavski narječjezajik je potisnutopotisnut s većega dijela kopna tako da se danas uglavnom prostire [[jadran]]skim priobaljemobalomm, s nekoliko štokavskih prijekidaprekida, i na većinivećni otoka sjeverno od [[Pelješac|Pelješca]] (koji je dijelom čakavski), u dijelu [[Lika|Like]], [[Gacka|Gacke]], [[Gorski Kotar|Gorskog Kotara]] i [[Istra|Istre]] te u [[Pokuplje|Pokuplju]] sve do [[Karlovac|Karlovca]]. Izvan granica [[Hrvatska|Republike Hrvatske]] čakavskih govora ima u [[Austrija|Austriji]], [[Mađarska|Mađarskoj]] i [[Slovačka|Slovačkoj]] ([[gradišćanskohrvatski standard|gradišćanskohrvatski]] govori). I zajednica [[Moliški Hrvati|Moliških Hrvata]] ima veze sa čakavštinom, jer se pokazalo da im govori imaju svojstva slična [[Zabiokovlje|zabiokovskim]] štokavsko-čakavskim govorima.

# ekavske (naili primjerLiburnske čakavštine ili staročakavski (sjeveroistočna [[Istra,]] Kastavština,od rijeke [[Raša (rijeka)|Raše]] do [[Kastav|Kastavštine]] i [[Rijeka (grad)|Rijeke]], i istarskih otoka [[Cres (otok)|Cres]], [[Lošinj]]...),

# ikavsko-ekavske (na primjer sjeverno i istočno od [[DugiSušak|Sušaka]], otok[[Krk]], [[KornatiRab]], [[LošinjPag]], [[KrkDugi otok]], [[PagKornati]], [[Ogulin]], [[Brinje]], [[Otočac]], [[Duga Resa]])

# ikavske (na primjer zapadna [[Istra]], [[Korčula]], [[Pelješac]], [[Brač]], [[Hvar]], [[Vis]], [[Šolta]])

S obzirom na činjenicu da se znatan broj čakavskih govora odlikuje starinom i drugim značajkama, čakavsko narječje je privlačilo i hrvatske i strane dijalektologe tako da su mnogi govori dobro proučeni i iscrpno opisani (Hvar, Brač, [[Sušak]], [[Bakar (grad)|Bakar]], [[Trsat]] i druge). Izrađeni su rječnici pojedinih čakavskih govora ([[Trogir]], [[Sali]], [[Labin]], Duga Resa, Karlovac, Vrgada i drugi). Čakavsko jezično blago donose mnogi stariji hrvatski leksikografi: [[Faust Vrančić]] (''Dikcionar'', Mletci, [[1595]]), [[Bartol Kašić]] (u rukopisnom hrvatsko-[[Talijanski jezik|talijanskom]] rječniku; objavljen [[1990]]), [[Ivan Belostenec]] (''Gazofilacij''; postumno: [[Zagreb]], 1740), [[Ivan Tanzlinger Zanotti]] (rukopisni ''Dizionario'', [[1679]]. i druge), [[Josip Jurin]] (rukopisni ''Calepinus trium linguarum'', 2. pol. [[18. stoljeće|18. stoljeća]]).

Početci hrvatske pismenosti vezani su za čakavštinu kojom su napisana mnoga djela rane (srednjovjekovne) hrvatske pismenosti i [[Hrvatska književnost|književnosti]]: natpisi i ploče (Valunska ploča, [[Bašćanska ploča]], Plominski natpis), pravna djela (Istarski razvod), lekcionari (Zadarski lekcionar, Bernardinov lekcionar), zbornici (Kolunićev zbornik, dijelom Petrisov zbornik). Od [[15. stoljeće|15XV. stoljeća]] na '''čakavskom književnom jeziku''' stvarali su mnogi hrvatski književnici ([[Marko Marulić]], [[Petar Hektorović]], [[Hanibal Lucić]], [[Mikša Pelegrinović]], [[Petar Zoranić]], [[Juraj Baraković]], [[Brne Karnarutić]] i drugi). Osim u Gradišću, književnost na čakavskom, dijelom i pod utjecajem štokavštine, do polovice 18XVIII. stoljeća posve zamire. U [[20. stoljeće|20. stoljeću]] razvila se bogata čakavska dijalektalna književnost, naposenaročito pjesništvo ([[Vladimir Nazor]], [[Drago Gervais]], [[Mate Balota]], [[Marin Franičević]], [[Zvane Črnja]], [[Šime Vučetić]], [[Drago Ivanišević]], [[Milorad Stojević]] i drugi). Najopsežnije jezikoslovno djelo o čakavštini predstavlja trodijelni ''Čakavisch-deutsches Lexikon'' Mate Hraste, [[Petar Šimunović|Petra Šimunovića]] i [[Reinhold Olesh|Reinholda Olescha]] (Köln-Beč, 1979 - 1983) s čakavsko-njemačkim rječnikom, glosarom i izabranim čakavskim tekstovima.