Egzistencijalizam – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
oznaka: vraćena izmjena |
mNema sažetka izmjene oznake: vraćena izmjena vizualno uređivanje |
||
Red 10:
Dok su Jaspers i Marcel teisti i zastupaju filozofiju vjere ili obnovu religioznog čovjeka, Heidegger je u tom pogledu manje određen, a Sartre propovijeda postulatorni ateizam. Bliski su filozofiji egzistencije religiozni mislioci kao [[Martin Buber|M. Buber]] i [[Franz Rosenzweig|F. Rosenzweig]] (Rozencvajg), a posebno takvi pisci i pjesnici kao E. Jünger, [[Rainer Maria Rilke|R. M. Rilke]], [[Franz Kafka|F. Kafka]], [[André Malraux|A. Malraux]] (Malrò) i [[Simone de Beauvoir|S. de Beauvoir]] (Buvoar). Kriza građanskog svijeta i potres Prvog svjetskog rata tvore svjetono ishodište filozofije egzistencije koja od 30-ih godina XX. st. izbija na čelo svih filozofskih strujanja u Njemačkoj, a teško iskustvo izgubljenog rata, okupacije i otpora (''Résistance'') pruža realno tlo za njein uspon u Francuskoj poslije 1945. Ona ima svoje predstavnike u Italiji - [[Nicola Abbagnano|N. Abbagnano]] (Abanjano), E. Grassi, i Španjolskoj - M. de Unamuno, Južnoj Americi i Japanu, ali na manji odjek nailazi u anglosaskim zemljama.
Misaoni korijeni filozofije egzistencije sežu u XIX. st. i izrastaju iz reakcije na spekulativnu preuzetnost hegelovskog idealizma. [[Søren Kierkegaard|Kierkegaardov]] (S. Kjerkegord) 'protest' protiv svođenja pojedinca na razvojni moment apsolutne ideje ističe u prvi plan individualnu slobodu i općenito se suprostavlja esencijalizmu tradicionalne [[Metafizika|metafizike]], što ukazuje i na dodirne točke s romantikom, 'pozitivnom filozofijom' kasnoga [[Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling|Schellinga]], te [[Friedrich Nietzsche|Nietzscheovom]] kritikom dekadencije i apoteozom dionizijskog. Tome se u XX. st. priključuju motivi [[Henri Bergson|Bergsonove]] [[Filozofija života|filozofije života]]
1. Najznačajniji predstavnik ''filozofije egzistancije u užem smislu'' [[Karl Jaspers|K. Jaspers]] polazi od iskustva 'sustajanja' pojedinačnog opstanka u njegovu naporu da postane vlastit i samosvojan. Filozofsko orijentiranje u svijetu vodi rasvjetljenju srži egzistencije koja se otkriva kao transcedencija u ono nadegzistencijalno. 'Granične situacije' (borba, trpljenje, smrt, krivnja, savjest) ukazuju na ono 'obuhvatno' iznad subjekt-objekt rascjepa što se može doseći samo metafizikom 'čitanja šifara', nečega što se da do kraja racionalno-znanstveno iskusiti. Posljednja je poruka metafizike 'filozofska vjera' egzistencije u transcedenciju.
| |||