[[Datoteka:Rijecka krpica HDA 300109.jpg|mini|Fotografija Riječke krpice snimljena na ploči u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu]]
[[Datoteka:Croatia slavonia counties 1908 01.png|thumb|Kraljevina Hrvatska i Slavonija i grad Rijeka pred Prvi svetski rat]]
'''"Riječka krpica"''', u historiografiji i pravu, naziv je za umetak kojim je na bečkom dvoru promijenjen izvorni članakčlanu 66 [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarske nagodbe]] iz [[1868]]. godine. Time je Rijeka prepuštenanakon Jelačićve okupacije vraćena [[Ugarska|Ugarskoj]] u čijem je sastavu bila od [[1779|1779.]]
[[hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarskom nagodbom]], grad Rijeka je na zahtjev Riječana [[1868|1868.]] pripaoopet pripala [[mađarska|ugarskom]] dijelu [[austro-ugarska|Austro-Ugarske Monarhije]] i započela je jaka mađarizacija gradaindustrijalizacija i građanstvasnažab iakoprosperitet pitanjegrada onakon vladnjujelačićevog gradomstagnirajućeg urazdoblja. [[hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] nije bilo u potpunosti rješeno.
''Riječka krpica'' redstavljapredstavlja završetak višegodišnjih prijeporasukoba Riječana s hrvatskom vladavinom Rijekom te sukoba u pregovorima između [[Trojednica|Hrvatske]] i [[Ugarska|Ugarske]], kojoj je [[Rijeka]] trebala poslužitislužila kao izlaz na more i važna trgovinskotrgovačko-prometna luka. Kako pregovori nisu uspjeli, dogovoreno je da Rijeka ostane [[corpus separatum]], ali je, prema kojemu je proglašeno da grad, luka i kotar riječki čine autonomnu cjelinu.
[[Datoteka:COA Rijeka (HU-BP-orszaghaz).jpg|alt=|lijevo|mini|250x250piksel|Riječki orao na dnu grba mađarskih emalja u budimpeštanskom parlamentu]]
U postupku sankcioniranja Nagodbe, bečki je dvor promijenio hrvatski izvorniktekst i na nj prilijepio novi ''članakčlan 66'', poznat kao ''Riječka krpica''. Tim su činom grad, njegova luka i cjelokupni riječki kotar, pripali [[Ugarska|Ugarskoj]] uz dopuštenje da o riječkoj autonomiji odluku donesu zastupnici grada, ugarskog i hrvatskog sabora (“posebno s ugarskom krunom pridruženo tijelo”). Zastupnici Ugarske i Rijeke su primorali [[Hrvatski sabor]] da prihvati upravu središnje ugarske vlade nad Rijekom, ali da takvo stanje bude privremeno. Ovu odluku je u srpnju [[1870.]] potvrdio i car [[Franjo Josip]].
