Rječina – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
znamenitosti oznake: vraćena izmjena vizualno uređivanje |
fotke i zanimljivosti oznake: vraćena izmjena vizualno uređivanje |
||
Red 4:
Antički naziva Rječine je '''''Tarsia flumen''''' (od kelt. tars klisura, kanjon), a G. Kobler pretpostavlja da u nazivu za [[Rijeka (grad)|Rijeku]] ''St. Veit am Phlawon'' (u spisu cara Fridricha III. iz 1472.) riječ '''''Phlawon''''' je naziv za Rječinu (phlawon, kelt. mala rijeka). Neki autori i XVIII. st. spominju da je Rječina ''Fiume Eneo'' (pozivajući se na Vergilijevog mitskog osnivača Rima''),'' što su iskoristili tal. nacionalisti namećući Fiumanima da Fiumaru (Rječinu) službeno zovu Eneo.
Duga je oko 19 km, korito joj je širine prosječno 9 - 16 m. Izvire iz pećine na nadmorskoj visini od 325 m ispod strme litice brda Kičej (606 m n.m.). Do [[1870]].g izvirala je ispod susjednog vrha Podjavorje, do taj izvor se zatrpao zbog potresa u blizini Klane. Najveći pritoci su joj Sušica, Lužac, Zala, Zahumčica, Golubinka, Ričinica i Borovšćica no oni su uglavnom bujice i veći dio godine su suhi. 1968.g kod sela Valići izgrađena je brana za hidroelektranu i nastalo je istoimeno
== Zanimljivosti ==
[[Datoteka:Granica Sušak Rijeka 1925.JPG|mini|292x292piksel|Granica na Fiumari 1925. (Mrtvi kanal i Rječina) između Italije i Jugoslavije]]
* Stari tok Rječine (Fiumare) Išao je današnjim Mrtvim kanalom, a početkom 19. st. Rječan iskopavaju istočnije novo korito, tako da je umjetno napravljeno delta ušće.
* Rječina je bila vjekovna granica između Habsburške monarhije i Hrvatske, a od [[1779.]] između Rijeke kao Corpusa separatuma i Hrvatske. Prokopom novog toka Rječine, on postaje granica Rijeke kao Corpusa separatuma (i kao Slobodne države Rijeka) prema Hrvatskoj sve do Rapalskog ugovora kojim se [[1924|1924.]] nova granica između [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]] i [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] pomiće zapadno sve do desne strane Mrtvog kanala (kako bi Kraljevina SHS mogla koristiti Porto Baroš). Ta granica traje sve do [[1941|1941.]] kada Pavelić ustupa fašističkoj Italiji velik dio [[Hrvatsko primorje|Hrvatskog primorja]] i [[Gorski kotar|Gorskog kotara]].
* Rijeka se opskrbljiala vodom iz Zvira, izvora ispod Katarine, sve do 60-ih godina XX. st. kada se gradi novi dodatni vodovod iz izvora Rječine.
== Znamenitosti ==
Linija 18 ⟶ 21:
Mali mlin u Žaklju uz Rečìnu vodio je Gašpar Matković. Nakon nekoliko godina kupuje ga Tršćanin Ottavio Fontana koji je izgradio [[1849|1849.]] veliki mlin. To je bila velebna trokatnica blizu koje su se nalazila skladišta, staje i stanovi namještenika. Na strojevima je radilo više od stotinu ljudi. Žito je dolazilo iz [[Rusija|Rusije]], [[Rumunjska|Rumunjske]] i [[Banat|Banata]], a [[brašno]] se izvozilo u [[Engleska|Englesku]], [[Francuska|Francusku]], [[Egipat]], [[Brazil]], [[Njemačka|Njemačku]] i [[Balkan]]. Mlin je naročito uspješno poslovao od [[1884.]] do [[1888.]] godine. [[1894.]] mlin pada pod [[stečaj]] i prestaje raditi. Nekretnine je kupio [[Robert Whitehead]], vlasnik tvornice [[Torpedo|torpeda]] u [[Rijeka|Rijeci]], koji ga je nakon nekog vremena darovao gradu [[Rijeka (grad)|Rijeci]]. Prije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] gradski čelnici prodaju nekretnine mađarskom pivaru koji namjerava ovdje izgraditi najveću pivovaru (Birreria) u AU, ali je Prvi svjetski rat, tj. povlačenje granice (mlinovi su došli pod Kraljevinu SHS) spriječio daljni razvoj i planove. Danas se ispod bršljana naziru zidine nekoć slavnog mlina.
Malo sjevernije na Rečini ispod Gornje Orehovice vide se razvaline manjeg mlina izgrađenog [[1840.]] godine. U njemu je radilo pedeset ljudi. Mlin je izgorio [[1867.]] godine.
Od znamenitosti poznat je obnovljeni '''Gašparov mlin''' u '''Martinovom Selu'''.koji se spominje u aktu iz 26. III. 1619. kojim nadbiskup Ferdinando dopušta nekom Gasparu Chnesichu produženje dozvole za zapljenu gdje se spominje i mlin na Rječini riječima "eine Mull am Flusse Pflaum".
R{{Commonscat|Rječina}}
{{Normativna kontrola}}
| |||